Većina ljudi su čuli za duhove, znaju da se vraćaju među žive, u naš svijet. Mnogi duhovi obilaze kuću u kojoj su ubijene ili u kojoj su proveli cijeli život pa umrli. Povratak duhova u naš svijet može biti iz nezadovoljstva koje se najviše javlja zbog nepropisane sahrane. Isto tako, mnogim ubojicama, njihova svijet „projektira“ sliku žrtve, ali dnevnik govori upravo suprotno.

Detektiv Jack Flint 3 je godine radio na slučaju zlouporabe maloljetnika u pornografske svrhe, zajedno sa svojim kolegom. Jack je izigravao nasilnog i grubog detektiva, a njegov kolega glumio je tipa blage naravi, koji će razgovorom pokušati iznuditi priznanje.

Jedne noći upali su u bar homoseksualaca da bi izvršili raciju. Naišli su na improviziranu kino dvoranu u kojoj su prikazivali filmove seksualnih odnosa maloljetnika s odraslima. Nakon ulaska detektiva svi su se razbježali osim jednog momka koji je radio za kino-projektorom i tvrdio je da je student koji je honorarno radi za zaradu.
         
Flint mu nije povjerovao te su ga priveli u stanicu. Mladić nije htio priznati da se on bavi poslom zlouporabe maloljetnika u pornografske svrhe, te mu je u nasilničkom ispitivanju Flint slomio donju vilicu, a zatim su ga odnijeliu ćeliju. Došlo je do unutarnjeg krvarenja i mladić je preko umro. Flintu je ujutro odmah oduzeta značka, a kolega mu je kao pasivni „pomagač“ bio suspendiran na duže vrijeme. Od tada Flintov život se pretvorio u pakao. Izgubio je pravo na mirovinu i bilo kakvu naknadu, a žena i djeca su ga ostavili.

Susjedi su se bunili da ih je u nići budio strašnim krikovima. Postao je sklon alkoholu, te je doživio prometnu nesreću u kojoj mu je donja vilica otkazala, imao je frakturu lubanje te mu je na lijevoj strani glave više nikada nije izrasla kosa. Od nesreće je imao tragove šivanja po licu. Nekoliko mjeseci nakon nesreće pronađen je u svom stanu mrtav, s dnevnikom na stolu.

Evo nekih dijelova dnevnika:
„Ubio sam mladića, prekinuo cvijet mladosti. Ja sam nitko, ja sam ništa…. Ne znam ni sam šta sam. Vidio sam ga sinoć, vidio sam ga u snu, vidio sam to unakaženo mlado lice koje sam nedužno izbrisao sa ovoga svijeta….“
„sinoć me je probudio, osjetio sam hladne dodire po licu, nakon toga hladne šake. Otvorio sam oči, njegov lik je tu, pred mojim očima nekoliko centimetara od mojih očiju. Smije mi se u lice, smije mi se taj lik, ta vilica koju sam slomio, njegova krv kaplje po meni…“
„Jutros kad sam se brijao, to nisam bio ja…vidio sam njegov lik u ogledalu pored sebe. Onako iznakažen je stajao kraj mene, smijao se. Okrenuo se da vidim da li je stvarno tu. Vidio sam krvave zidove, njega nije bilo…“
„upravo sam došao iz bolnice, ja sam zlo, ne ličim ni na što, ni sam vrag me ovakvog neće primiti, mada je pakao jedino mjesto na koje mogu otići. Udario sam u drvo…Kako? Ja nisam vidio ulice, kuće, cvijeće i drveće, vido sam tamu, krv ma svojim rukama, krv u autu, krv svuda oko mene i njego lik pred mojim očima koji mi se glasno smijao i odveo me u propast, ovaj put u propast, a odvest će me i u smrt. Tako vidim i sada, dok ovo pišem oko mene je tama, po mojim rukama krv, krv svuda i njegov, sada već neizostavni lik..“
„sa mnom je gotovo, odlazim dovraga, odlazim jer ne mogu više izdržati, ne mogu više podnijeti. Ne mogu izdržati ovu tamu ovo ništavilo u koje sam samog sebe otjerao, moje zadnje trenutke učinio ništavnim, odoh u smrt, odoh u pakao ako me i vrag ovakvog prihvati…“

Tags: DUHOVI