Obala Morayshirea u Škotskoj je oduvijek bila pusta i mračna. Oduvijek je izazivala neku nelagodu, ali ipak tu se nikada nije dogodilo ništa neobično sve do jednom, u zaselku Lhanbryde.

Priča je vezana uz povučenog i “neobičnog” Alexandera Gillana. Sasvim miran ratar optužen je za ubojstvo 10-godišnje djevojčice, da ju je mučio i ubio u šumi koja je i sama od sebe izazivala jezu. Blizu leša jadne djevojčice pronađene su krvave hlače za koje se ustanovilo  da su navodno Gillanove. Gillan je uhićen pri izlasku iz crkve sa mise koja je služila za pokoj duše male djevojčice.

Na suđenju Alexandru Gillanu nije pružena nikakva prilika za obranu, a rečeno mu je da je bilo kakva kazna osim smrtne akt milosti. Sudac je Gillanu održao predavanje, u kojem je naveo da bi ga leš unesrećene djevojčice progonio u besanim noćima te mu je čak i zabranio vlastitu sahranu, jer tobože, netko tko je uradio takvo nešto, ne zaslužuje biti da bude pokopan u zemlju u koju se pokapaju “ljudi”.

 U ruci je držao komadić papira na kojemu je pisalo ono što je htio reći u svoju obranu. Obješen je i njegov leš je ostavljen u kavezu dok su se sudac i visoki činovnici udaljili stazom koja je kasnije prozvana “Gillanovim putem”.

Tada su se počele događati u Morayshireu čudne stvari. Idućeg jutra kavez je bio na svom mjestu, ali leš nije. Leša nije bilo, a pričalo se da su ga neki seljani pokopali ispod vješala. Papirić koji je Gillan držao u ruci do svojih posljednjih trenutaka,lutao je okolo mjesta njegovog smaknuća mjesecima. Nitko se nije usudio dići i pročitati ga. Kavez je u jednoj oluji rasturen na komade, a od ostataka vješala napravljan je križ koji i dan danas stoji na mjestu pogubljenja nedužnog čovjeka.

Duh Alexandera Gillana danas obilazi šumu blizu koje je pogubljen. Tamošnji stanovnici kažu da mjesto samo od sebe izaziva tjeskobu, nelagodu, jezu i strah dok se noću čuje zveket lanaca i lupanje vješala. Mnogi tvrde kako su čuli vapaje u pomoć, koje je navodno ispuštao Gillanov duh.

Vješala i mjesto na kojem se nalaze, za sve koji su tamo bili, koji tamo žive predstavljaju javnu sablazan. Kada se je nekoliko ljudi okupilo s namjerom da sruši i uništi vješala, da očisti dokaze o smaknuću nevine duše, iz vedra neba pucali su gromovi, u ljetnom je danu u roku od 5 minuta započela jeziva oluja. Tijekom vjetrova i oluja zveket lanaca se čuje kilometrima u daljinu.

Duša pokojnika i danas traži pravdu ili barem ljudsku sahranu i dok se to ne obavi stanovnici Morayshirea neće smjeti prolaziti “Gillanovim putem”. Ipak, s druge strane to se nikada neće dogoditi jer se čak i oni najhrabriji ne usuđuju približiti mjestu ratarovog smaknuća.

Tags: ALEXANDER GILLAN, DUHOVI