Archive for May 23rd, 2008

23
May

OBALA KOSTURA

   Posted by: admin    in MISTERIJE, UBOJSTVA

Divljina prekrivena bijelim pijeskom leži između pustinj Namib i hladne vode Atlanskog oceana. Divljina poznata kao “Obala kostura” ili kako je portugalci zovu “obala pakla”, 500 km spržena obale djeluje pakleno nemilosrdno, a opet i s druge strane, u svojoj čistoj samoći i izvanredno lijepo.

Obala kostura izbrazdana je milijunima zlatnih dina koje se šire na sjeveroistok, od Atlantika do šljunačnih ravnica u unutrašnjosti. Opasne protustruje, snažni vjetovi, magla koja se iznenada došulja, kao i grebeni čiji nazubljeni prsti sežu duboko u more na Obali kostura su uzrokolvali propast brojnih brodova. 

Priče govore o mnoštvu iscrpljenih ljudi koji su preživjeli brodolom i dovukli se do obale, sretni što su živi, a onda postali žrtve smrti uzrokovane pijeskom. Olupine putničkih brodova, remorkera, galija, koća i brzih jedrenjaka leže razbacane duž cijele Obale kostura.


Dvanaest obezglavljenih kostura koji su zajeno ležali na obali, kao i kostur djeteta koji je ležao uz napuštenu kolibu nađeni su 1943. godine. U blizini je pronađena ova poruka “Nastavljam prema rijeci 60 milja sjeverno odavde, a ako itko ovo nađe i krene za mnom, Bog će mu pomoći.” Ta poruka je napisana 1860. godine. Do danas nije otkriveno tko su bile žrtve, kako je došlo do brodoloma i zašto su nađene obezglavljene.

Iza obalnih dina, stjenoviti izdanci koje je tokom 700 milijuna godina vjetar prošupljio i oblikovao u fantastične oblike, uzdižu se poput utvara iz pustinje. Neki izgledaju poput gigantske rastaljene gljive. Neki drugi, poput “kamene lubanje” u donjem toku rijeke Muntum podsjećaju na ljudski kostur i imaju prazne “očne” duplje koje zre preko pješčane pustoši. Noću puni mjesec baca nevjerojatan, pomalo strašan odraz na lagunu na rubu obalne pustinje. Takve lagune i svjetlucava priviđenja oko njih, bude lažnu nadu kod brodolomaca. Na jugu se s planinskih lanaca spuštaju potoci, koji se često osuše prije nego što dođu do oceana. 

Prvim brodolomcima koji su se živi pržili na moru ili ukletim pustolovima koji su se izgubili u zasljepljujućim pješčanim olujama, vjetar je bio poput stravične pogrebne pjesme. Lovci iz plemena San nazivali su namibske vjetrove “Soo-oop-wa” opisujući njihov zvuk. Ti su vjetorvi jedan od najneobičnijih načina na koji se priroda pokazuje u prirodi. Kad puše Soo-oop-wa, strana dine koja je izložena vjetru urušava se, zbog čega dolazi do tako snažnog trenja između zrnaca kvarca koja se obrušavaju da dina “grmi”.

Noću se vjetar smiruje, a pustinja hladi i priroda postaje sućutnija prema ovoj napaćenoj zemlji, te joj šalje maglu koja se širi prema unutrašnjosti. Magla se prostire premo pješčanih plaža i stijena i donosi okrepu i obnovu sprženim biljkama i životinjama.

23
May

OSVETA S DRUGE RAZINE???

   Posted by: admin    in LEGENDE, PARANORMALNO

Većina teenagera smatra kako je zabavno noću hodati groljem. Osim jeze i straha o pokoje sjenke, moguće je da vas nešto doprati kući. Nešto slično se dogodilo jednoj engleskoj teenagerki. Njeno ime nije navedno, pa ću joj dati ime Ema.

Prije 30-ak godina, Ema i njezini prijatelji odlučili su narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja. No, groblje nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam.

Jeza u njenom domu je započela tek par dana poslije. Prvi znak da nešto ne valja bilo je kad se probudila usred noći, a prikaza starice je sjedila na stolici kraj njenog kreveta. prema njezinim pričama, nije se radilo o polupraznom entitetu, već o jasnom liku. U tom trenutku nije osjetila da joj starica želi nauditi. Ujutro kad se probudila, na to je gledala kao na čudan san.

 No njen čudan san se pokazao kao nešto više od sna. Starica se počela ponovno javljati, ponekad čak i po danu. Ponekad ju jel lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo ju promatraju, ne predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku.

Jednog dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci “zavrnula” posudu u kojoj je bila pripremljena vruća voda, s namjerom da ju polije vrućom vodom. Kada s pojavaljivanja starice postala opasna, Ema je rekla majci što se događa. Nevjerica njene majke ubrzo je nestala kad je vidjela staricu kako hoda po kući. Pratila ju je do sobe u kojoj je starica nestala, ali ne zadugo. Kada je Emina majka usisavala kući nevidljiva sila joj je otela usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotom smjeru kad bi ih netko pokušao zatovoriti ili otvoriti.

 

Maltretiranje je postajalo sve intezivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se na očigled sami pomicali do događaji koji je prelio čašu. Dok je jednog dana sjedila sa ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te počela pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19. stoljeća. Nakon tog bizarnog događaja Ema je dobila i neke neobjašanjive psihičke moći - savijala je vilicu kad bi ju dodirnula.

Nikakve istrage nisu uspjele otkriti što se događalo u tom domu. Ubrzo se Emina obitelj iselila.

Iz puke znatiželje, Ema se jednom vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena, te je otuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a onda ju je nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla je, a takva znatiželja joj se nikada nije više vratila.

Zato dragi moji čitatelji, ne narušavajte miri spokoj groblja noću. Pustite mrtve da počivaju u miru…..