Božićne praznike 1999. godine Kathy je odlučila provesti sa svojom sestrom Nancy i njenim mužem u Lauren Danielle hotelu u Oklahomi. Lauren Danielle je prekrasna kućica iz Viktorijanskog razdoblja. Sagrađena na kraju 19. stoljeća, među ostalim služila je, točnije njen podrum, kao zatvor. Stare željezne šipke na prozorima podruma još uvijek stoje tamo, već više od cijelog stoljeća nepromijenjene. Danas je to preuređeni vrlo popularan mali hotel. Kathy je unatoč ljepoti kojom je odisala ta viktorijanska kuća osjetila nešto posve drugačije i neprijatno, no to je možda bila samo reakcija na netom pročitani članak u lokalnim novinama u kojem stoji da je ta prekrasna viktorijanska kuća dom duha mačke.

Kada su stigli, domaćini Cliff i Debi Judd su im pokazali cijelu kuću i dozvolili im da sami odaberu sobe. Nancy priča:” Kada su mi ponudli da pogledam sobu u prizemlju, ja nisam ni mogla ući u nju, vibracije koje sam osjećala u toj sobi bile su jake i samo sam stajala na pragu i gledala u nju. Netko drugi tko nema sposobnosti osjetiti ovakve vibracije vidio bi prekrasnu sobu uređenu u zlatnim i smeđim bojama. Jedina soba u cijeloj kući u kojoj nisam osjaćala nelgodu je soba koju je moja sestra odabrala te sam uzela susjednu sobu koja je spojena sa sestrinom zajdedničkim vratima.”

Popodne uz čaj Debi je pričala o entitetima koji se nalaze u kući, što je Kathy dalo neko objašnjenje za neugodne “vibracije” koje je prije u sobama osjćala. Debi je rekla kako postoji entite muškarca kojeg je jednom prilikom vidjela u dnevnoj sobi. Bio je odjeen u crno, a tijelo mu nije bilo potpuno - naime kao da nište nije postojalo ispod njegovih koljena. Nedugo zatim je nestao. Drugi entitet bila je žena odjevena u žutu svečanu haljinu. Debi je čak rekla kako je bilo slučajeva da us preplašeni gosti u pidžamama izlijetali iz vlastitih soba.

Te večeri kada je Kathy pošla u sobu kkao bi se odjenula za večernji izlazak u lokalno kazalište imala je osjećaj kako je netko promatra. Osjećaj je bio jednako snažan u sobi kao i u kupaonici, no nije osjetila nište prijeteće samo snažan osjećaj da je netko promatra i znala je kako se nešto nalazi u sobi s njom.

Kada su se ponovno vratili u Lauren Daniell te večeri nakon predstave, Kathy je zamolila njenu sestru da ostavi vrata koja su spajala njihove sobe otključanima, nadajući se da će joj to smanjiti nelagodu koju je osjećala u vlastitoj sobi. Legla je u krevet i pokušala čitati knjigu, no svjetlo je bilo slabo, a svako malo bi se začuo prolazeći vlak s pruga nedaleko od kuće.

Kathy je naglasila kako nije pila alkohol niti uzelo ikakvo sredstvo koje bi moglo jednostavno objasniti ono što joj se dogodilo te noći. “…vlak je ponovno prošao i zatrubio te sam samo ležala u krevetu i osluškivala vlakove koji prolaze. Bilo je 02,30 - sjećam se jer sam pogledala na svoj sat. Odjednom sam osjetila kako se u kutu sobe “nakuplja” nekakva snažna energija koja se srušila na mene. Bila sam paralizirana, nisam mogla glas ispustiti niti se pomaknuti - osjećaj nemoći kao kada se vozite vlakom smrti samo mnogo puta jače. Osjetila sam kako je taj entitet htio ući u moje tijelo. Pokušala sam naglas reći “NE”. Entitet se povukao. Ležala sam posve iscrpljena, u šoku. Kada vam se ovakvo nešto dogodi u vama se javlja osjećaj kao:” da li se uistinu ovo meni dogodilo” iako znate da upravo jest. Kroz plač sam povikala sestrino ime i ona se javila iz susjedne sobe. Došla je u sobu i upitala me da li je sve ok. Rekla sam joj što se upravo dogodilo a ona mi je rekla da je čula moje mrmljanje te naposljetku povik “ne”. Ostatak noći provela sam u njenoj sobi. Bila sam na strani kreveta najbližoj zajedničkim vratima i mogla sam osjetiti entitet u kutu sobe uz ta vrata.

Kada su se svi probudili ujutro oko 06,30 još jednom sam sa sestrom popričala o sveu što se događalo te noći. Rekla je kako je usnula san o mačku koji prede u kutu sobe, dječaku koji uz krevet i još jednom koji kleči uz krevet i nečemu kao nekakvoj prisutnosti koja se nalazila u kutu uz zajednička vrata. To je vjerojatno bio onaj entitet kojeg sam i sama mogla osjetiti na istome mjestu.”

http://chimaera.blog.hr/

Tags: DUHOVI