20. srpnja 1979. godine Neil Armstrong je položio lijevu nogu na mjesečevu prašinu i postao prvi čovjek koji je kročio Mjesecom. No, ako je istraživač Bill Kaysing posložio sve kockice kako treba, Armstrong svoj veliki korak za čovječanstvo  nije načinio 384000 km iznad Zemlje, u pustom moru tišine, nego jedva nekih 150 km sjeverno od Las Vegasa u supertajnom filmskom studiju. Prema Kaysingu, svi su povjerovali da su Armstrong i Buzz Aldrin skakutali po pravom mjesečevom krajoliku, dok su oni zapravo izvodili predstavu u zloslutnoj vladinoj produkciji koju se može vrlo lako proglasiti najvećom prijevarom svih vremena.                          

„Američka prijevara za 30 milijardi“ tvrdi Kaysing, protegnula e na još pet lažnih slijetanja i obuhvatila „odlično lažirane fotografije“, lažno kamenje s Mjeseca i „programirane astronaute“. Kaysing ima pitanja na koja NASA i nekadašnji astronauti izbjegavaju odgovoriti:
1.)    Zašto na fotografijama lunarnog neba nema zvijezda i zašto astronauti izričito izbjegavaju pitanje u vezi sa zvijezdama. Budući da Mjesec nema atmosferu koja bi im smetala, nebeski svog morao bi biti najveličanstveniji nebeski prizor koji je ijedan smrtnik ikada vidio.
2.)    Ako je mjesečeva površina bila dovoljno rahla za duboke tragove nogu zašto raketni potiskivač lunarne letjelice nije iskopao divovski krater? I zašto na snimkama postolja letjelice nema mjesečeve prašine?
3.)    Ako je prvom misijom u sklopu programa Apollo  utvrđeno da je Mjesec „sterilan“, zašto su se astronauti za narednih misija toliko zadržavali u karanteni?
4.)    Zašto je toliki broj astronauta završio na visokim dužnostima u velikim korporacijama?
 Kaysing nudi odgovore na većinu pitanja pa tako i na sljedeće: zašto bi se NASA toliko trudila oko lažnih snimaka sa Mjeseca? Čini se da je NASA svoju složenu predstavu pokrenula kada je nakon godina tehnoloških pogrešaka i birokratskih nesposobnosti da do konca 60-tih godina nikako neće moći dovesti čovjeka na Mjesec.                                

A da izbjegnu javnu sramotu NASA i vojni pogon za tajne operacije pokrenuli su vrhunski tajnu operaciju koju Kaysing naziva Simulacijskim projektom Apollo (ASP – Apollo Simulation Project). Za svoju tajnu bazu ekipa ASP-a odabrala je jednu lokaciju u Nevadi u blizini zemljišta koje je Odbor za atomsku energiju koristio pri ispitivanju nuklearnog naoružanja.
 Prema Kaysingu, ASP je djelovao otprilike ovako:
1.)    Prazna raketa Saturn V polijeće s Floride – pred očima javnosti. Međutim, čim nestaje s vidika, ta prazna raketa pada u Južno polarno more.
2.)    „Astronauti“ zrakoplovom odlaze u ASP-ov kompleks u Nevadi, gdje uživaju u svim mogućim oblicima raskoši, pa tako i nekima od oblina najobdarenijih plesačica iz Las Vegasa koje će naravno čuvati tajnu.
3.)    Kada se zastor naposljetku podiže, ekipa za specijalne efekte, televizijski snimatelji i ASP-ov režiser šetnje po Mjesecu stvaraju gotovo besprijekoran performance , dok Armstrong recitira tekst o „malenom koraku“. Svi aspekti lažnog videomaterijala „minuciozno“ su koreografirali, sve do malih „kikseva“, šala i „astronautskih improvizacija“. A u međuvremenu, NASA stvara krivotvoreno „kamenje s Mjeseca“, navodne čvrste dokaze o putovanju, u ultramodernoj peći za keramiku.
4.)    Upravo na vrijeme za slavodobitni povratak na Zemlju, astronaute mame na odlazak od vegaskih lisica i prebacuju ih u jednu tajnu zrakoplovnu bazu južno do Havajskog otočja. Ondje ih zatvaraju u lažnu svemirsku kapsulu i iz transportnog zrakoplova C5-A izbacuju među visoke valove.

Kaysingova teorija ima svoje mučenike i to prepuno groblje mučenika. Tom Baron, aeronautički tehničar koji se Kongresu požalio na opasno skretanje an prečace u programu Apollo, poginuo je u željezničkoj nesreći samo četiri dana nakon svjedočenja. Tu su još i trojica astronauta među kojima je i Gus Grissom koji su 1967. godine poginuli na lansirnoj rampi prilikom „nesreće“ kada je vatra zahvatila njihovu kapsulu.
                                             
 Kao i u mnogim drugim navodnim zavjerama i ovdje ima ispiranja mozga. Kaysing navodi mogućnost da su astronaute podrvgavali vrhunskim tehnikama nadziranja uma te na taj način zajamčili njihovu poslušnost u provođenju projekta prijevare. To bi moglo također i objasniti njihovu kasniju povučenost i u pojedinim slučajevima teške mentalne probleme.
 Ni Neil Armstrong ni Buzz Aldrin ne žele davati apsolutno nikakve izjave u vezi tog „putovanja“ na Mjesec. Možda jednom ipak odluče nam reći istinu.
 

JONATANA VANKIN & JOHN WHALEN  “80 najvećih zavjera svih vremena”

Tags: APOLLO 13, ASTRONAUT, PRIJEVARA