Ponekad zvuči kao eksplozija, nekad kao zujanje, negdje ga čuju svi, anegdje samo neki zbog specifičnog raspona frekvencije zvuka. Ono što je zajedničko tim zvukovima je da unatoč eliminiranju svakodnevnih zvuka koji sigurno ne stvaraju taj fenomen nikad nije pronađen niti približan uzrok njihova nastajanja.

Jedan od najpoznatijih takvih šumova je onaj u Taosu,u New Mexicu. On nema poznatog uzroka, a problem nalaženja uzroka tog šuma mogao bi se pronaći u činjenici da svega 2% populacije tog gradića, koji broji oko 1400 stanovnika, može čuta taj šum. Ustanovljeno je da se radi o niskofrekventnom šumu - raspona frekvenicje od 30 Hz do 80 Hz.

Oni koji ga mogu čuti opisuju ga kao udaljeno brujanje diesel motora koje ih doslovno izluđuje, a neki zbog šuma pate od vrtoglavice, nesanice, glavobolja, pritiska u ušima, krvarenja nosa i slično. Šum ima još jednu zanimljivu karakteristiku - a ta je da je intezivniji unutar građevina nego vani na otvorenom. Unatoč korištenju čepića za uši i ostalim napravama za eliminiranje zvuka - taj šum nikako se nije mogao “nutralizirati”, no ono što najviše zabrinjava ljude je to da taj šum ne zvuči nimalo prirodno.

Okupili su se vodeći znanstvenici mnogih instituta kako bi razriješili tu misteriju, no uzrok nikada nije pronađen. Šum je bio “neuhvatljiv” mikrofonima i specijaliziranim antenama, te kao takav nepristupačan onima koji nisu bili u mogućnosti vlastitim ušima uhvatiti te frekvencije.
 

Različita objašnjenja nastajala su poradi nedostatka konkretnih dokaza - od znanstvenih: mikrovalovi, tajni komunikacijski sustav, infrazvuk kao posljedica tektonskog događaja, frekvenica elektromagnetska emisija nastala kao posljedica izgradnje meteora u višim slojevima atmosfere..do pseudoznanstvenih poput komunikacije “malih zelenih” i slično.
Tao nije izoliran slučaj - ovakav fenomen javlja se skoro svugdje u svijetu, zabilježeni su mnogi slučajevi u Australiji, Novom Zelandu, Kanadi, Engleskoj. No mali je postotak onih koji taj zvuk koji mogu čuti te se cijela problematika čini daleko manjom i teže riješivom - a problem kao takav najlakše je zanemariti ili jednostavno reći kako ne postoji, no u Engleskoj i Švedskoj ovaj fenomen je došao do te razine da su formirane grupe potpore onima koji na svoju žalost imaju sposobnost da taj šum čuju.

Možda je problem u nama samima, splet organa, kolanje krvotoka, veća osjetljivost određenih receptora mozga - nekakva kombinacija možda kao posljedicu ima neki kvazizvuk kojeg može čuti jedino vlasnik takvog tjelesnog ustroja - što bi objasnilo neuhvatljivost šuma tehnološkim napravama, no možda bi se uzrok ovom šumu trebao tražiti dalje od “gabarita” naše divne planete, na primjer u obliku nekog pozadinskog zračenja, ili bi se možda čak trebali zapitati: “priča” li naš planet na neki njemu svojstven, možda i međuzvjezdani, način?