Legenda o kosmatome čudovištu već stoljećima živi u podravskim selima
Dravski ‘vtoplenik’ vreba u podne

Veći je od prosječna čovjeka i sav je kosmat, sivim su mu dlakama prekriveni i lice i udovi i tijelo. Neće vam ništa ako ste na obali, no ako se oko podneva kupate u Dravi, odvući će vas u svoje podvodne dvore. Takva legenda o “dravskome čoveku”, “vtopleniku” ili “vodenjaku” živa je i danas u podravskim selima, a zbog nje se mještani ne usude oko podneva blizu te rijeke, a kamoli na kupanje.

Bliski susret
Ana Bedenik iz Legrada, s 92 godine, dobro se sjeća bliskog susreta s čudovištem.

– Bilo je to 1927. godine. S mužem sam ispirala dravski pijesak u potrazi za zlatom. Oko podneva smo htjeli prezalogajiti, kad sam ga ugledala. Bio je potpuno gol, sav kosmat, smijao se i potom nestao u rijeci – ispričala je ona jednu od tipičnih priča mještana o bliskom susretu s tajanstvenim dravskim stanovnikom.

Njezina sumještanka Gabrijela Sačer tvrdi kako je muškarca svega zarasla u sijedu dlaku na Dravi vidjela u djevojačkim danima, kad se uz rijeku šetala, također oko podneva, s kolegicom. Uvjerena je da i danas živi negdje uz obalu pa joj ne pada na pamet u to doba naći se pokraj rijeke.

– Oko podneva ima najviše moći. Nikad nije napao nekoga uz rijeku, no bilo je čudnih utapanja u pola bijela dana. Vjerujem da je “vodenjak” u tome imao svoje prste – sigurna je G. Sačer.

Čudovišni labud
Legrađani su uvjereni da se “dravski vodenjak” zna pretvoriti u labuda, pa u svoje podzemno carstvo tako privlači žene koje žele pomilovati pticu. I danas ne znaju drukčije objasniti utapanje nekad najljepše seljanke Ane.

Drava je okružena još jednim teško dokučivim misterijem, “svečarima”, koji ljude plaše oko ponoći. Drži se kako je riječ o uskrslim dušama utopljenika, a prolaznike u mrklo doba noći ti duhovi plaše jer drže svijeće u rukama.

– Kasno sam se vraćala kolima sa sajma i krave su se odjednom uznemirile. Vidjela sam “svečare” kako su stali ispred blaga. Prekrstila sam se i počela moliti Bogu, a suprugu rekla neka se odmah pomokri. To ih je otjeralo – ispripovijedila je Ana Bedenik, objašnjavajući kako je pojava “svečara” u narodu tada bila dobro poznata, kao i mokrenje kao “lijek” koji će ih odagnati.

Dok racionalnoga objašnjenja za pojavu “vtoplenika”, “dravskoga čoveka” koji prijeti kupačima u pola bijela dana nema, pojavu “svečara” neki tumače izlaženjem i samozapaljenjem zemnoga plina, kojim obiluje tamošnje područje. Oba misterija i dalje žive u lokalnoj predaji, pretočeni u izreku: Kad zvoni podnevno zvono, ne idi na Dravu!