Posljednjih 20 godina najčudovatiji dragulj na svijetu u posjedu je žene koja ga čuva na baršunastoj tkanini na ormariću u svojoj kući. Ta strahovita lubanja teška 5,19kg izrađena je od čistog kristala kvarca, a njegova vlasnica vjeruje da potječe od izgubljene civilizacije. Oči su joj prizme, a kažu da su u njima pojavljuje budućnost. Prozvali su je “ukletom lubanjom”.

Lubanja je pripadala istraživaču i pustolovu Albertu Mitchell-Hedgesu. Nakon njegove smrti 1959. godine prešla je u posjed njegove štićenice Anne Mitchell - Hedges. Anne je tvrdila da ju je otkrila u “izgubljenom gradu” u Južnoj Americi, u gradu Maya Lubaantunu u Britanskom Hondurasu.

Lubanja je načinjena od jednoj dijela kristalne stijene ili čistog kvarca. No sve u svemu, to je otprilike sve što se zna o toj kristalnoj lubanji. Mitchell - Hedges je izjavio da je stara 3600 godina, no to bi značilo da je 1000 goidna starija od Maya. Također je pretpostavio da je bilo potrebno oko 150 godina da se načini mrvljenjem i laštenjem stijene pijeskom. Većina stručnjaka slaže se kako je lubanja izrađena u Meksiku od kvarca i da je mogla biti izrađena u proteklih 500 godina.

Ali točno porijeklo lubanje nije moguće utvrditi. Po svemu čini se gotovo sigurnim da Mitchell - Hedges izmislio da je pronašao lubanju u hramu Maya, a da je njegova kćer nastavila podržavati tu lažnu priču. To se po svemu sudeći odnosi na tvrdnju Mitchell-Hedgesa da se lubanja koristila “da natjera ljude na smrt” kao i na razne druge ttvrdnje o nadnaravnim moćima lubanje - poput novinskog izvještaja o snimatelju koji je užasnut pobjegao iz tamne komore kada je eksplodirala žarulja dok je pokušavao povećati fotografiju lubanje. Sve to zvuči pomalo razočaravajuće - posebice kada saznamo da su na zubima pronađeni tragovi mehaničkog brušenja. Opće je mišljenje da je “misterij” koji obavija “ukletu lubanju” prijevara.

Opće je prihvaćeno da je druga - mnogo nesavršenija - kristalna lubanja koja se nalazi u posjedu British museuma autentična, a na njoj također postoje tragovi mehaničkog brušenja. Meksički su Indijanci koristili brusnu ploču koju je pokretao konopac razapet preko luka. Čini se prilično sigurnim da nikada neće saznati istina o “ukletoj lubanji” no njezina sličnost s lubanjom iz British museuma upućuje na zaključak da su je proizveli Azteci.

Ono što znamo o Aztecima i njihovoj vjeri koja je uključivala i ljudske žrtve, navodi na pomisao da je načinjena kao neka vrsta predmeta za vjersku upotrebu i vjerojatno bila korištena za gledanje budućnosti, tj. za predviđanje kao što današnji vidovnjak koristi kristalnu kuglu. No kakva god bila svrha zbog koje je načinjena čini se da je većina onih koji su je vidjeli suglasna kako spada među najljepše predmete izrađene ljudskom rukom.

Velika enciklopedija neriješenih zagonetki