Obitelj Larch imala je imanje nedaleko od South Banda, Indiana. Predio u kojem se nalazila kuća, a tu se i danas nalazi, bio je prekriven debelim slojem snijega, a nebo je bilo sivo kao pred oluju. Bilo je Badnje veče 1898. godine. U kući obitelji Larch odavno je vladalo blagdansko raspoloženje. U goste su im došli prijatelji i rodbina iz Chicaga, te umirovljeni sudac iz jednog obližnjeg gradića.

Nakon obilne večere, gosti su zamolili gđu Larch da odsvira nešto na orguljama, jer je ona svirala u lokalnoj crkvi, a njeno sviranje je bilo na samom vrhuncu, na pragu savršenstva.

Nekoliko minuta prije 11 sati, Oliverov otac ga je zamolio da ode do bunara i donese još jednu kantu svježe vode kako ne bi ostali bez nje tijekom noći. Bunar je bio udaljen tek nekoliko metara od kućnih vrata. Nekoliko sekundi kasnije, nakon što je Oliver zatvorio vrata, začuli su se njegovi povici u pomoć. Misleći da mu je sina napala divlja zvijer, gospodin Larch je uzeo šušu i zajedno s ostalim gostima izjurio van. No tamo su imalo što vidjeti. Oliverovi povici čuli su se “odozgo”. Uplašeni otac digao je cijev svoje puške, ali ga je spriječio spomenuti sudac. Oliverovi krici čuli su se sve slabije i slabije, odlazio je sve dalje i dalje.

Njegov nestanak arhiviran je kao “neobjašnjen”. Policijska istraga nije dala nikavog rezultata a dječakovi jasni tragovi u snijegu koji su samo na pola nestali, danima su još stajali na mjestu odajući jednu činjenicu… nije se uspio ni okrenuti…

Tags: ČUDNOVATI NESTANCI, OLIVER LARCH