Duhovi nisu oduvijek bili «popularni», iako postoje u najranijim povijesnim zapisima i kulturama, cijeli taj boom ghost huntera potaknut je jednim događajem iz tek 19. stoljeća.

1848. godine u državi New York u kući John Fox-a počele su se događati čudne stvari. U biti Johnova obitelj nije prva koja je svjedočila tim čudnim događajima, pričalo se da su i ljudi koji su tu živjeli prije također doživljavala neke neobične stvari. Događalo se nešto šta je danas česta pojava u mnogim domovima, čudni zvukovi i škripanja po noći koji su budili i plašili cijelu obitelj.

Taj se obrazac ponavljao iz noći u noć, dok njihova najmlađa kći Kate nije to «nešto» nazvala «gospodin Splitfood». Kate je pljeskala dlanovima, a «gospodin Splitfood» joj je odgovarao kucanjem u istim obrascima kao njeno pljeskanje. Vijest o duhu se brzo proširila i ljudi su dolazilo kod Fox-ovih postavljajući duhu pitanja na koje je mogao odgovoriti kucanjem. Uskoro su uspostavili i cijeli sustav šifri te je «duh» ispričao svoju priču. - On je bio stanar te kuće, te je ubijen i zakopan u podrumu. I doista, nakon istraživanja, u temeljima kuće su pronađene kosti čovjeka.

Kako su se čudni događaji nastavili prvobitna znatiželja ljudi pretvorila se u strah, a cijela obitelj postala je senzacija. Uspostavljeno je da se kucanje javlja samo u prisutnosti djevojčica. Održavane su i seanse na kojima je dolazilo do pomicanja manjih stvari samih od sebe, te do levitacije stola.

Naravno skeptici su pokušavali dokazati da se radi o prevari, pretpostavili su da djevojčice same proizvode zvukove kucanja, no pomicanje i levitacija predmeta nikad nije objašnjena.

Pitanje i dalje ostaje otvoreno da li se tu radi doista o paranormalnom slučaju, te se tada konkretno može govorit o poltergeistu («bučnom duhu») ili je sve samo jako dobra prevara, no taj konkretan slučaj pokrenuo je masovni spiritizam, vjerovanje i istraživanja duhova.
Jedno pitanje:da li se jasno vidi lice koje sjedi na klupi?