Mary Cecillia Rogers rodila se 1820. godine u New Yorku. Majka joj je vodila pansion i tako ih uzdržavala. Mary je izrasla u visoku, veoma lijepu mladu djevojku. To je navelo Joha Andersona, vlasnika trgovine cigara na Brodwayu da joj ponudi posao prodavačice. 1840. godine to se smatralo sramotnom djelatnošću, a mlade neudane djevojke nisu se pokazivale iza dućanskih pultova, posebice ne u trgovinama koje su posjećivali isključivo muškarci. Maryna majka se usprotivili toj zamisli, no kćerino oduševljenje je pobijedilo. Privukla je mnogo mušterija, a njeno ponašanje je bilo uzor pristojnosti te je uvijek odbijala sve pokušaje približavanja.

Radila je u trgovini oko 10 mjeseci, a onda se jednog dana u siječnju 1841. godine nije pojavila. Njezina majka nije imala nikakvu predodžbu o tome gdje je, a gospodin Anderson nije znao što je razlog njezinog nestanka. Šest dana poslije pojavila se umornog i prilično bolesnog izgleda i rekla kako je bila u posjeti rođacima na selu. Njezina majka i poslodavac su očito potvrdili tu priču. No kada su počele kružiti glasine kako je za vrijeme odsutnosti viđena s visokim, zgodnim mornaričkim časnikom, Mary je iznenada dala otkaz. Mjesec dana poslije je objavila zaruke s jednim od majčinih podstanara, činovnikom Danielom Paynom.

Pet mjeseci poslije, u nedjelju 25. srpnja 1841. godine, Mary je oko 10 sati ujutro pokucala na vrata svojeg zaručnika i rekla mu da ide u posjet svojoj tetku u ulici Bleecker; Payne je rekao da će navečer doći po nju. Payne je taj dan proveo izvan kuće, no budući da se spustila silovita oluja, te je odlučio pustiti Mary da prespava kod tetke. No sljedećeg dana kad se Mary nije vratila, majka se počela brinuti. Kada se Payne vratio s posla i saznao da se Mary još nije vratila kući, odjurio je kod tetke, gospođe Downing i još se više zabrinuo kada mu je rekla da u posljednjih 48 sati nije vidjela Mary.

Dva dana poslije, u srijedu ujutro, tri su čovjeka s nekog jedrenjaka u vodama ispred Castel Pointa u Hobokenu ugledali tijelo. Bila je to Mary, a prema izvješću „New Bila je to Mary, a prema izvješću „New York Tribuneu“ bilo je očito da je bila silovana i ubijena na užasan način. Bila je potpuno odjevena iako joj je odjeća bila razderana, a podsuknje nije bilo. Komad čipke s dna haljine toliko je duboko utonuo u grlo da je gotovo nestao. Obdukcija koja je obavljena gotovo odmah je pokazala da je bilo brutalno silovana. Daniel Payne, začudo, nije otišao vidjeti tijelo iako ju je prije tražio po cijelom New Yorku uključujući i Hoboken. No policija ga je pustila nakon što ga je ispitala.

Prošlo je tjedan dana, a nikakvi se novi tragovi nisu pojavili te je ponuđena nagrada. Zatim je mrtvozornik dobio pismo od anonimnog muškarca koje je rekao kako se nije prije javio zbog opreza, te je tvrdio da je vidio Mary Rogers one nedjelje poslijepodne kada je nestala. Rekao je da je izašla iz čamca sa šestoricom muškaraca gruba izgleda i otišla s njima u šumu, veselo se smijući i očito bez ikakve prisile. Ubrzo nakon toga pristao je čamac s tri dobro odjevena muškarca od kojih je jedan pristupio dvojici ljudi koji su šetali plažom i upitao ih jesu li nedavno vidjeli mladu ženu i šest muškaraca. Rekli su da jesu i činilo se da svojevoljno ide s njima. Nakon toga trojka je okrenula čamac i krenula prema New Yorku.

Dva su se muškarca s plaže javili policiji i potvrdili tu priču. No iako su obojica iz viđenja poznavali Mary Rogers, nijedan se nije mogao zakleti da je djevojka koju su vidjeli sigurno Mary.

Druga važna informacija dobivena je od vozača kočije Adamsa koji je rekao da je vidio Mary kako je stigla trajektom u Hoboken u društvu dobro odjevenog tamnoputog muškarca nakon čega su otišli u krčmu Nick Mullen’s. Vlasnica te krčme bila je gospođa Loss koja je rekla policiji da se par „okrijepio“ i otišao u šumu. Nakon nekog vremena čula je krikove iz šume no budući da je to mjesto „utočište sumnjivih likova“ nije više mislila na to.

Dva mjeseca poslije ubojstva, 25. rujna, djeca koja su se igrala u šumi pronašli su u guštari  izgubljenu podsuknju, bijeli svileni šal, suncobran i rupćin na kojem su bili inicijali „M.R.“. Ubrzo nakon toga, na tome će mjestu Daniel Payne počiniti samoubojstvo. Kockar po imenu Joseph Morse koji je živio u ulici Nassau uhićen je i optužen za ubojstvo, zbog dokaza koji su upućivali da je viđen s Mary večeri kada je nestala. Sljedećeg dana je pobjegao iz New Yorka. Morsea su oslobodili jer je dokazao da je tu večer bio na Staten Islandu s drugom djevojkom. Prema jednoj neobičnoj priči iz Tribunea Morse je mislio da djevojka jest Mary Rogers, te kada je doznao za njen nestanak pretpostavio je da je počinila zbog načina na koji je s njom postupao – pokušao ju je zavesti u svojoj sobi. Odahnuo je kada je shvatio da je djevojka s kojom je proveo poslijepodne još uvijek bila živa.

1842. godine, u tri nastavka objavljena je knjiga „Zagonetka Marie Rogers“ Edgara Allana Poea. Poe tvrdi da Mary Rogers nije ubila skupina ljudi nego jedan čovjek. Mislio je da je motiv silovanje, a poslije je čuo da je umrla od posljedica pobačaja, te je žurno napravio nekoliko izmjena u priči. On tvrdi da znakovi borbe u šumi i njezino ispaćeno lice pokazuju da ju je ubio samo jedan čovjek. On govori i o uskom komadu njezine podsuknje kojoj oj je bio omotan oko struka kao neka vrsta ručke za nošenje strijela. No u iskazima dvojice svjedoka koji su izvukli tijelo iz vode ne spominje se „ručka“. Unatoč tome, nema sumnje da Poevi argumenti protiv teorije o grupnom ubojstvu imaju težinu.

U jednom broju časopisa „The Unexplaind“ Graham Fuller i Ian Knight dolaze do zaključka da je možda i sam Edgar Allan Poe ubio Mary Rogers. Svjedok je mislio da ju je to popodne kada je umrla vidio s visokim, dobro odjevenim muškarcem tamne puti, a Poe je bio tamne puti uvijek dobro odjeven. Oni također zaključuju da je Poe možda ubio Mary u napadaju „alkoholnog ludila“. 1841. godine Poeva je supruga umirala od tuberkuloze te je on bio pod velikim stresom; poslije je napisao: „Poludio sam, no imao sam duga razdoblja strašnog duševnog zdravlja. Za vrijeme tih napadaja nesvijesti pio sam, a sam Bog zna koliko i koliko često.“ No unatoč tome, nitko od Poevih biografa nikada nije natuknuo da je bio nasilan, nego većina naglašava njegovu blagost i uljudnost.

1842. godine Poeu nije bilo poznato da je policija kao osumnjičenog ispitala i Marynog poslodavca Johna Andersona  i pustila ga poput ostalih. No 1891. godine, 50. godina poslije na vidjelo su izašli novi dokazi. Anderson je tada bio mrtav 10 godina. Svojim prijateljima je rekao da je zbog Mary Rogers proveo mnogo nesretnih dana i noći te da je bio u vezi s njenim duhom. 1891. godine njegova kćer pokušala je osporiti njegovu oporuku na temelju tvrdnje da je u vrijeme pisanja oporuke bio duševno nesposoban. Spor je riješen bez suda, a zapisi su uništeni. No odvjetnik Samuel Copp Worthen, koji je bio u bliskoj vezi s Andersonovom kćeri, znao je da njegova tvrtka čuva kopiju svjedočenja s Vrhovnog suda u New Yorku iz 1891. godine te je učinio sve da je pročita. 1948.  godine u časopisu „American Literature“ opisao je sve što je doznao. Otkrilo se da je Andersona ispitala policija zbog smrti Mary Rogers i da ga je to toliko morilo da je odbio kandidaturu za gradonačelnika New Yorka kako netko ne bi doznao njegovu tajnu.

Najznačajniji dio njegovog iskaza bila je potvrda da je Anderson priznao kako je platio pobačaj Mary Rogers i zbog toga se uvalio u nevolje. No uporno je tvrdio kako nije imao izravnih problema s njom. To bi moglo objasniti Maryno cjelotjedno odsustvo s posla kao i činjenicu da je izgledala bolesno kada se vratila. Objašnjava vjerojatno i razlog zbog koje je nakon tjedan dana odlučila dati otkaz; ne zbog tračeva o mornaričkom časniku nego zato što je trebala više odmora za oporavak od pobačaja.

Prema Worthenovoj teoriji Mary je nakon 6 mjeseci što je otišla iz trgovine cigara pet ostala trudna i opet obratila Andersonu za pomoć. Kada je te nedjelje ujutro otišla iz kuće namjeravala je otići u Hobokren zbog pobačaj. Umrla je za vrijeme pobačaja, a a tijelo je bačeno u rijeku kako bi se zaštitio vršitelj pobačaja, tamnoputi muškarac s kojim je viđena na trajektu, kao i obitelj gospođe Loss.

Gospođa Loss je navodno priznala samo da je Mary umrla tijekom pobačaja u njezinoj krčmi. Poe je tvrdio da ju je iz strasti ubio muškarac koji je zatim odvukao njeno tijelo do obale. Vjerojatnije je da je umrla od plućne embolije i da je vršitelj abortusa uz pomoć gospođe Loss, smrt prikazao kao ubojstvo tako što je zavezao komad tkanine oko njezinog vrata; njih dvoje su je vjerojatno odnijeli do mora.

Tags: mary rogers, MISTERIJA, UBOJSTVO, ZAGONETKA, zagontna smrt mary rogers