Primila su ga dvojica dužnosnika. Al Pinkerton i Paul Williams, ne prekinuvši ga nijednom u njegovom uzbuđenom prepričavanju zloslutnih snova. Potom su ga počeli ispitivati o pojedinostima: kako je točno izgledala ta jednokatna zgrada, što se nalazilo u njezinim izlozima, kako je veliko parkiralište pokraj nje, što se nalazi prekoputa zgrade, da li je možda primijetio neku visoku građevinu, poput tvorničkog dimnjaka, tornja za vodu ili TV? Iako zabrinuti nisu na kraju znali što da mu kažu. American je rabila više od 350 zračnih luka i pokušati identificirati jednu od njih na osnovu te zgrade i parkiralište bilo bi nemoguće. Okolica svih zračnih luka je uglavnom pretrpana većim ili manjim parkiralištima. Ipak, obećali su, da će o njegovim čudnim snovima izvijestiti i neke druge ljude u glavnoj centrali u Washingtonu.KASPAR HAUSER
26. svibnja 1828. godine na ulicama Nurnberga zatečen je dječak u seljačkoj odjeći koji je jedva znao govoriti. Sa sobom je nosio pismo upućeno jednom satniku u kojem ga se moli da primi dječaka ili da ga objesi. Uz to je bilo i pismo njegove majke bivšem skrbniku.
Taj čovjek koji ga je našao, postolar Weisman odveo je dječaka kod tog satnika Wesseniga. Dječak je samo govorio da želi biti jahač kao njegov otac. Pokušali su mu postaviti još par pitanja, ali dječak bi se rasplakao i samo govorio da ne zna ništa. Odveli su ga u policijsku stanicu, a dječak je znao napisati samo jedno ime : Kaspar Hauser. U pismo koje je nosio sa sobom pisalo je da je rođen 30. travnja 1812. godine.
Sljedećih nekoliko mjeseci dječak je proveo u tornju Westner. Za njega se skrbio tamničar Andreas Hiltel. Kaspara su posjećivali mnogobrojni posjetitelji, a to ga je veoma usrećivalo. Jeo je samo kruh i vodu. Imao je otprilike 16 godina, ali se ponašao kao 6-godišnjak. Bojnik Binder je tvrdio da dječak ima savršeno pamćenje, zbog čega su zaključili da je iz plemićke obitelji. Kaspar je bolovao od katalepsije i padavice. Naučio je ispričati svoju priču.
Taj neobičan dječak probudio je zanimanje diljem Europe i privukao brojne posjetitelje. Jedni su smatrali da je varalica, dok su ga drugi povezali s obitelji velikog vojvode Badena zbog crta lica. Ako je tako njegovi bi roditelji bili Karl Ludwig Friedrich, vojvoda Badena i Stephanie de Beauharnais, usvojena Napoleonova kćer.
Kasnije je Kaspar Hauser prepušten na brigu učitelju Friedrichu Daumeru koji ga je naučio čitati, pisati i govoriti. Daumer ga je podvrgnuo homeopatskih tretmanima i poticao ga da piše dnevnik.
17. listopada 1829. godine maskirani čovjek je pokušao ubiti Kaspara sjekirom, ai mu je samo zadao ranu na čelu. Zatražena je policijska zaštita, a dječak je poslije predan na brigu Johanu Biberbachu, a šest mjeseci kasnije barunu von Tucher. Tucher ga je zaposlio kao prepisivača u mjesnom odvjetničkom uredu.
Britanski plemić Phillip Henry Stanhope je pokušao dobiti skrbništvo nad Kasparom Hauserom. Preselio da je u Ansbach, na brigu Johana Georga Meyera. Rekao je kako Hauser nije plemić, nego je mađar. Poneki povjesničari tvrde da je Stanhope imao skrivene namjere i da je bio povezan sa kućom Baden.
14. prosinca 1833. godine Hauser je namamljen u dvorski park Ansbacha obećanjem da će saznati nešto o svojim precima. Tamo ga je neki neznanac probo nožem u prsa i probo mu je pluća. Hauser je ipak uspio nekako doći do kuće, ali je umro nakon tri dana. Zbog nepoznatih razloga nije rekao ništa o svojem napadaču. Policija je pretražila park, no nije pronašla ubojičino oružje, ali je otkrivena crna torbica sa bilješkom: „Hauser će vam znati reći kako izgledam, odakle dolazim i tko sam. Da mu prištedim trud, reći ću vam ja. Dolazim iz … na bavarskoj granici. Moje ime je MLO.“
Kaspar Hauser je pokopan na jednom seoskom groblju. Na nadgrobnoj ploči piše: „Ovdje leži Kaspar Hauser, zagonetka svoga doba. Rođenje mu je nepoznati , a smrt tajanstvena.“ Kasnije mu je u Ansbachu podignut spomenik na kojem piše: „Ovdje je neznanac ubio neznanca.“
Legende i analize o slučaju Kaspara Hausera traju do danas. Sve teorije zavjere se uglavnom vrte oko vladarske kuće Baden i Stanhopea.
U studenome 1996. godine njemački list Der Spiegl izvijestio je da se pokušalo genetski usporediti uzorak krvi s hlača koje su navodno pripadale Kasparu Hauseru. Usporedbe s članovima kraljevske obitelji nisu donijele nikakve konkretne dokaze. A poslije se pokazalo da hlače ne pripadaju Hauseru.
Institut forenzičke medicine Sveučilišta u Munsteru 2002. godine je analizirao dlake i tjelesne stanice koje su također navodno pripadale Kasparu Hauseru, te je došlo do konkretnijih rezultata. Uzeto je šest uzoraka iz različitih izvora: dječakov šešir i hlače, kao i kovrče kose, djelomično iz osobne zbirke suca Fenerbacha. Genetski je kod bio isti u svih šest uzoraka, te je odgovarao s 95% točnosti genetskom kodu Astrid von Medinger, potomku Stephanie de Beauharnais, koja je bila majka Kasparu Hauseru. Materijal DNK ukazuje da je Hauser uistinu potjecao iz vladarske kuće Baden.
Tags: BADEN, HAUSER, KASPAR, KASPAR HAUSE, KUĆA BADEN, MALI DJEČAK, PISMO