Umijeće gatanja zove se mantika ili divinacija. Latinski oblik divinatio znači spoznaja božanskog mišljenja. Mantika dolazi od grčkog pojma mania, što znači ludilo, mahnitost, bješnjenje. Izraz mahnitost Grcima u svakom slučaju nije označavao samo psihopatološko stanje. Naprotiv taj se izraz odnosio na ekstazu i zanos, „biti izvan sebe“ označavalo je božansku inspiraciju. Mant je božanstvom inspiriran vidovnjak.

Veliki mitološki vidovnjaci staroga vijeka su u skladu s tim billi tumači božje volje a ne vračevi ili proricatelji budućnosti. Neki od njih su Helenije, Kalhije i slijepi vidovnjak Terezije koji je pokazao Edipovu sudbinu. Njihova se sposobnost sastojala u tome što su iz knjige prirode znali pročitati tajen poruke bogova.

Izvorna tehnika umijeća gatanja odnosila se na mogućnost prepoznavanja smislenih poruka u slučajnim događajima. Bogovi u nadnaravna stvorenja koriste to kao sredstvo pomoću kojeg obznanjuju svoju volju onima koji mogu razumjeti spomenute znakove. Božanske poruke tada postaju slučajni šumovi, jata ptica u preletu, obrisi u kostima, reflektirajući oblici na vodenim površinama. Šuškanje listova je bilo posebno pogodno da bi se postiglo mistično značenje. Šumom vjetra u dudovim stablima se još i Davida poticalo na proricanje.

Dodona je jedno od najznamenitijih Zeusovih proročišta, koje je spominjao i Homer. Tamo su svećenici vračali pomoću šuškanja svetog hrasta. U Dellu i u Delfinima su navodno postojala stabla lovora koja su se koristila na isti način.

Slučajni događaj potreban za vračanje se ponekad prouzročio i namjerno. Poznata Sibila iz Kume pisala je proročanstvo koje se nastavlja na nizu papira. Te bi papire razasula po podu svoje pećine. Kad bi zainteresirana osoba došla u njezinu spilju, njezini bi se papiri s proricateljskim porukama uskovitlali zbog propuha. Tako se došljak nikako nije mogao upoznati s cjelokupnim sadržajem proročanstva, već bi samo „uhvatio“ pojedine odlomke.

Istaknuti rimski govornik i filozof Marko T. Ciceron u svom djelu „De divinatione“l pravi razliku između umjetnog i prirodnog vračanja. Umjetno ili neprirodno vračanje prema njegovom mišljenju obuhvaća sve tehnike koje su se primjenjivale  kako bi se primilo božansko  proročanstvo. To se donosi na proučavanje utrobe životinja, bacanje kocke kao i na tumačenje znamenja.

Prirodno se vračanje pak događa u stanju transa, u božanskom zanosu ili snu. U staroj Grčkoj su pokušavali iskoristiti ovu prirodnu sposobnost proricanja za vrijeme snivanja u hramu. Na taj način je Heraklo u Sofoklovu snu razotkrio ime lopova koji je bio pokrao hramsko posuđe. Telesfor snivaocima u hramu šalje snove koji su stvarni i koji pomažu u izlječenju duše i tijela.

Tags: magija, mantika, vračanje