Archive for May, 2008

31
May

Mauzolej koji krvari

   Posted by: Mika    in DUHOVI, MISTERIJE

John Henderson Craigmiles bio je vrlo uspješan čovjek. Bio je lučki kapetan i ugledni poslovni čovjek u Clevelandu 1800-tih godina. Pretrpio je više tragedija nego što si bilo tko može i zamisliti.
John Henderson Craigmiles i njegova supruga Adelia Thompson Craigmiles dobili su dijete 5. kolovoza 1864. godine, Ninu Craigmiles. Od dana kada je rođena cijela obitelj se zaljubila u nju, posebno John. Pridavao joj je puno pažnje i kupovao joj sve moguće igračke koje je novac mogao kupiti. Rijetko ju je puštao iz vida i zbog toga nije imala puno prijatelja svojih godina. Ljudi su im govorili kako bi bilo dobro da ima prijatelje svojih godina, a kad bi ih i našla, nije se previše družila sa njima. Činila se vrlo sretna okružena svojom obitelji koja ju toliko puno voli.

Nažalost, 18. studenog 1871. godine sreći je došao kraj. Bio je Saint Luke’s dan i Ninin djed, dr. Gideon Blackburn Thompson, vodio ju je na vožnju zapregom. To je činila mnogo puta prija i Nina je jednostavno obožavala voziti se. Čini se da je dr. Thompson izgubio kontrolu nad zapregom i Nina je poginula.
Cijeli grad je bio šokiran viješću i mnogi sugrađani su joj došli na sahranu. Poslije pogreba dr. Thompson i još dvoje ljudi je bilo kršteno. Craigmilesi su bili pobožni episkopi, a pošto Cleveland nije imao episkopsku crkvu, John Henderson Craigmiles je dao izgraditi jednu u sjećanje na Ninu. Episkopska crkva Saint Luke’s posvećena je na treću godišnjicu Ninine smrti. Bila je i još uvijek je jako lijepa crkva. Nedugo poslije, John je dao izgraditi mauzolej iza crkve u sjećanje na njegovu kćer. Položena je da počiva u mauzoleju, kao i njihovo drugo novorođeno dijete koje je umrlo, te sami gospodin i gospođa Craigmiles. John je prijevremeno umro nakon pada na ledu, što je, čini se, dovelo do trovanja krvi. On je bio treći član obitelji koji je tragično preminuo.

Danas kad se posjeti mauzolej, pojavi se linija boje krvi. Gotovo svi se slažu da se ta krvava linija počela pojavljivati kada je Nina položena u mauzolej. Mnogi su uvjereni da krvava linija predstavlja tragediju koju je obitelj Craigmiles pretrpila. Čak su neki više puta pokušavali oprati te linije ali nisu uspjeli. Nitko nikada nije uspio objasniti zašto su te linije nastale.
Na području oko tog mauzoleja često se djeca igraju. Djeca tvde da su često znali vidjeti duh djeteta obučenog u stilu iz 1800-tih godina. I drugi ljudi su također potvrdili ta viđenja i kažu da se čuje plač koji dolazi iz okoline mauzoleja. Legenda kaže da je to Ninin plač i da se želi igrati sa prijateljima koje nije nikada imala. Godinama mladi su prilazili tom mauzoleju po mraku da vide koliko su hrabri, ali mnogi nisu prošli taj test „hrabrosti“.
Nitko ne sumnja u veliku patnju obitelji Craigmiles, te se svi nadaju kako je ona prestala poslije njihove smrti.

29
May

PROKLETSTVO LOKRUMA

   Posted by: Mika    in LEGENDE, MISTERIJE, PROKLETSTVA

U sjeni dva mnogo poznatija prokletstva -  Tutankamonova prokletstva i prokletstva dijamanta Hope -  danas živi jedna stara legenda koja se već desetljećima prepričava u gradovima Sredozemlja. Ona je vezana za jedan od najljepših hrvatskih otoka – LOKRUM.
Lokrum se nalazi u priobalnim vodama Dubrovnika. Istina je da je Lokrum, sa svojom rajskom florom i faunom, bio privlačan mnogim europskim osvajačima, nikome nije donio sreću. Od polovice 19. stoljeća  pa sve do kraja Prvog svjetskog rata, dubrovački otok bio je u sastavu Austro-ugarske monarhije i pretvoren u ljetni rezidencijalni posjed bečke carske porodice. U njegovim živopisnim morskim lagunama i prekrasnim dardinima, uživali su najugledniji austro-ugarski prinčevi, plemići dvorjani, a povremeno su u njegovoj prirodnoj i klimatskoj rajskoj raskoši uživali i sami članovi carske porodice Habsburgovaca.  Tako je Lokrum bio svjedokom njihovih radosti, ljubavnih strasti i romanci, ali i njihovih tragedija.
Otto Fridrich Willhelm (1845-1886), poznatiji kao Ludwig II, kralj i ljubavnik utjecajne Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Rudolfa, boravio je na dubrovačkom otoku kao zaručnik Elizabetine sestre. Vrativši se kući saznao je da ga je Bavarski ministarski savjet proglasio ludim i svrgao s prijestolja. Nekoliko dana kasnije nađen je mrtav u jezeru kraj svog imanja. U travnju, 1864. godine sa Lokruma, na koje je boravio sa svojom lijepom suprugom Charlotom, na daleki put u Meksiko zaplovio je brat cara Franje Josifa I, nadvojvoda Maksimilijan, koji će tamo, proglasivši se za meksičkog cara, biti uhapšen, zlostavljan, osuđen an smrt i strijeljan. Charlota će se još jednom vratiti na Lokrum, ali će tamo doživjeti brodolom i jedva ostati živa.

Ipak, njen kraj bit će tragičan: umrijet će pomraćena uma u Maksimilijanovom glasovitom dvorcu Miramare nedaleko Trsta. Novi vlasnik Lokruma postat će prijestolonasljednik Rudolf, jedinac Franca Josifa I i Elizabete Bavarske, koji je na dubrovačkom otoku proveo svoj medeni mjesec sa zaručnicom Stefanijom.
Stari dubrovački kroničari kažu da se „zemlja zatresla, a more uznemirilo“ kada su se Rudolf i Stefanija prvi puta iskrcali na pješčanu lokrumsku obalu. Bio je to, kažu Dubrovčani, predznak skore Rudolfove tragedije. Pucnji u Sarajevu i zaista, 29. siječnja 1889. godine u dvorcu Majerling odigrat će se tragedija koja će mnogo kasnije postati temom mnogih dokumentarnih emisija, romana, tv-serijala i filmova.
Opijen pomućenim strastima i ljubomorom, austrijski prijestolonasljednik će na krevetu prekrivenom mirišljavim ružama, ubiti svoju ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Maruju von Veceru, prekrasnu živahnu kćerku ugarskog plemića Albina fon Vecere, a nakon toga pucat će sebi u slijepoočnicu i tako okončati svoj kratki ali uzbudljivi život.
Konačno, legende kažu da su se 1914. godine spremali ljeto provesti na Lokrumu i austrougarski prijestolonasljednik Franjo Franc Ferdinand i njegova lijepa žena Sofija Hohenberg. No, prije odlaska na dubrovački otok, oni su posjetili Sarajevo gdje su 28. lipnja brutalno ubijeni u atentatu, koji je na njih izvršila grupa zavjerenika sa Gavrilom Principom an čelu. Ta tragedija izazvala je u Europi pravu katastrofu. Ona je, kako je poznato, bila neposredni povod i uvod u Prvi svjetski rat u kome su pala – tri carstva – austrougarsko, tursko i rusko. Bilo kako bilo, legenda o „prokletstvu otoka Lokrum“ još uvijek traje, čekajući darovite pisce i filmske scenariste, koje će od prastarih kronika i narodnih kazivanja načiniti priču za sva vremena…

Tags: , ,

28
May

BRAN – DRAKULIN DVORAC

   Posted by: Mika    in LEGENDE

U rumunjskom dvorcu Bran nekad je živio okrutni vladar, grof Vlad Tepeš, puno poznatiji pod nadimkom grof Drakula. Tijekom svoje vladavine grof je bio na glasu kao nemilosrdan i krvoločan vladar kojeg su se mnogi bojali, a nakon što je umro pokopan je, barem tako kaže legenda, na malom otočiću u manastiru Snagov.

Godine 1935. pronađen je bogato odjeven leš, ali bez glave, za koji se odmah pretpostavilo da je grof Drakula. Prema legendi, turski je sultan zatražio da mu donesu Drakulinu glavu kako bi se uvjerio  da mu je ljuti neprijatelj zaista mrtav. Odsijecanje neprijateljskih glava inače je bila omiljena Drakulina “zabava” koje su se užasavali zapadnjaci, a oko njegovog teritorija poslije bitki moglo se vidjeti mnoštvo kolaca na koje su bile nabodene neprijateljske glave.

Tek nakon Drakuline smrti zaživjela je legendarna priča inspirirana irskim pisce Bramom Stokerom koji je zaintrigiran Vladovom  krvoločnošću odlučio dio njegovog životga iskoristiti za priču o transilvanijskom princu Drakuli kakav nam je danas poznat – kao krvopija koja vlada noću.

Tags: , , , ,

28
May

UKLETA ŽELJEZNIČKA PRUGA

   Posted by: Mika    in DUHOVI, MISTERIJE

Tiny Adams, TN, koji se nalazi u Robertson županija, ima nečastan Bell vještica kao što je najveća šteta na slavu. No, tu je i poznata najmodavatelja priču da je povezan s Adams.
Uz željezničke pruge i šumi u blizini, tajanstvene svjetla su prijavljena. Neki su doznačena ih s Bell vještica. Postoje i druge priče da objasni njihovo porijeklo, međutim. Davno, on je rekao da jedan čovjek radi na željezničke pruge je bio ubijen u jednom od nezgode. On je izgleda pogođeno je vlakom, i decapitated. On je sada šetnje području traže njegovu glavu, mnogo kao što je signal čovjek Kapelica Hill. Ostali ljudi su povezane s njima Indijanci ukop mounds koje su zajedničke u tom području.

Bez obzira na izvor, to je vjerojatno najbolje da se ostavite ih na miru!

http://johnnorrisbrown.com/paranormal-tn/railroad-adams/index.htm

Tags:

28
May

FARAONSKO PROKLETSTVO (2.dio)

   Posted by: Mika    in LEGENDE, MISTERIJE, PROKLETSTVA

Misteriozna umiranja i nesreće, koje su pratile otvaranje Tutankamonove grobnice, dali su povoda novinarima i piscima da stvore jednu vrstu legende o faraonskom prokletstvu.

Tek u novije vrijeme znanstvenicima je pošlo za rukom da uđu u trag zagonetnoj smrti iz faraonske grobnice. Bakteriolozi  su na mumiji Tutankamona otkrili spore mikroskopski malih gljivica. Ti su se mikrobi razvili tijekom tisuća godina u grobnim komorama, a istraživači su ih onda pri otvaranju grobnice udisali u velikim količinama. Kao i u svim kompliciranim eksperimentima, gljivične spore nalazile su utočište u plućima člancima čuvene arheološke ekspedicije, gdje su postepeno izlučivale smrtonosne otrove i ubijale ih.

Malo je vjerojatno da su faraoni u svoja posljednja počivališta svjesno ostavljali mikroskopsku ubilačku zamku. No, pitanje glasi: kako su egipćani u ono vrijeme mogli znati da postoje toliko sićušni izazivači bolesti. O njihovim neobičnim karakteristikama i njihovom izlučivanju smrtonosnih otrova  bakteriolozi su nešto više saznali zahvaljujući najmodernijoj medicinskoj tehnici.

Tags: , , , , , , ,

28
May

ČUDO U WATSEKI

   Posted by: Mika    in DUHOVI, OPSJEDNUTOST

Slučajevi kada duh mrtvaca opsjedne tijelo nekog živog čovjeka su najveći misterij, trn u oku parapsihologije. Kako uđu u nas, kako opsjednu tijelo i duh, dušu i um; na ta pitanja do dan danas nije pronađen odgovor. Još uvijek nije zasigurno utvrđeno kako se duh može istjerati iz osobe koju je opsjeo.

Mary Lurancy Vennum, rođena 1864. godine, bila je u središtu zbivanja u Watseki. Imala je 13 godina kada se probudila usred noći i rekla svojim roditeljima, da ne može spavati jer stalno čuje glasove. Njoj nepoznati glasovi su je dozivali. Nekoliko dana prije toga, Lurency je počela dobivati histerične napade. Došla je jednom svojim roditeljima, sva ispreplašena te im je rekla da vidi Boga, nebo, anđele, ali i ljude koji su mrtvi, a koje je poznavala dok su bili živi.

Nakon više histeričnih napadaja, ispuštanja krikova kakve ljudski glas ne može proizvesti te pričanja na jezicima koje “samo Bog može razumjeti”, govorila je da njome vladaju zli duhovi, ali da je jedan koji joj je želio pomoći otjerao ve “zločeste”. Čak je znala i ime tog duha, Mary Roff.

Mary Roff je bila kćerka njezinih prvih susjeda. Umrla je u 18. godini života. Za vrijeme svog kratkog života u okrugu Watseke postala je poznata po duševnoj bolesti, ali i vidovnjačkim sposobnostima. Njen duh je opsjeo Lurency na cijela tri mjeseca.

Za ta tri mjeseca, Lurency se preselila u kuću porodice Roff. Ona je potpuna postala (osim fizički) Mary Roff. Poznavala je svaki kutak kuće, prepoznala je sve svoje školske prijatelje, svoje igračke. Nije bilo dileme, Lurency je postala Mary.

Nakon ta tri mjeseca rekla je “svojim roditeljima” da mora ići i da će se Lurency ponovno vratiti. U trenutku kada je to rekla, legla je, sklopila oči i nakon nekih sat vremena ponovno ih je otvorila. Lurency se vratila.

Tags: ,

26
May

VJEŠTICA BELLOVIH

   Posted by: Mika    in MISTERIJE, PARANORMALNO

Početkom 19. stoljeća John Bell je kupio kuću i imanje i tu se preselio sa svojom obitelji. Dok je jednog dana obilazio svoje nasade kukuruza uočio je jednu vrlo čudnu životinju. Imala je tijelo psa i glavu zeca. Pucao je u tu životinju, no ona je samo nestala.

To je bio prvi čudan događaj koji se dogodio toj obitelji. Dok su večerali, čuli su zvukove kao da netko lupa po zidovima kuće izvana, odjekivali su cijelim imanjem. John i sinovi su brzo izašli iz kuće da bi uhvatili šaljivčinu, no bez uspjeha. Iz dana u dan zvukovi su postajali sve jači, a djeca su u svoijim sobama čuli zvukove cijuka štakora. Štakorima u kući nije bili ni traga.

Kako je vrijeme prolazilo, stvarnost je postajala sve bizarnije. Cijuke u sobi zanijemila je neka čudna sila koja je vukla pokrivače i baca ih na pod. Čuli su i šaate nerazumljivih riječi koji su odjekivali kućom.

Nedugo zatim taj se entitet obrušio na Bellom kćer Betsy, vukao je za kosu i udarao što je nerijetko ostavljalo tragovee u vidu modrica. Glas tog entiteta je postajao sve jasniji, pjevao je, govorio citate iz Biblije, držao dubokoumne razgovore, pa čak i govorio o trenutačnim događajim na udaljinim mjestima, za koje se ispostavilo da su bili točni.
General Andrew Jackson se jako zainteresirao za dom Bellovih. Odlučio je sa nekolicinom ljudi vidjeti što se događa u toj kući. Kad su se približavali kući, zaprega ja stala i koliko god su se konji trudili da krenu jednostavno nisu mogli. General je tada opsovao i optužio vještice da su ih začarale. U isti trenutak ženski glas im je rekao da mogu nastaviti dalje.

Tijekom večeri čekali su da se “vještica” pojavi, a kako se ona nije pojavljivala, ljudi su postajali nestrpljivi. Jedan od njih je tvrdio da zna kako se prizivaju vještice. Započeo je seansu. Napravio je gestu koja je pokazivala namjeru da će “ubiti” vješticu. U tom trenutku je počeo vrištati govoreći  da ga probadaju igle te da ga nešto udara. Vidljivo je bio izudaran te je pobjegao. Glas je reako Jacksonu da je među njegovim ljudima jedan prevarant i da će saznati tko je sljedećeg jutra. Jackson je odlučio da ostanu jer ga je zanimao identitet te varalice. Jackson i njegovi ljudi su se sljedećeg jutra pokupili i otišli, jer navodno ne mogu više trpjeti konstantno štipanje i udaranje nevidljive sile.

Betsy se, uz blagoslov roditelja, zaručila za Josa Gardnera. Glas joj je govorio da se ne smije udati za njega. I kad su napokon razvrgnuli zaruke, entitet se sve manje pojavljavao, no mržnja prema Johnu je bila uporna i konstantna.

Kako je postajao sve stariji John je jednog dana pokleknuo i popio sadržaj bočice koju mu je entitet dao. Na njegoj sahrani 1820. godine odjekivao je smjeh i veselo pjevušenje.

Godinu dana poslije njegove smrti, entitet je opet posjetio obitelj te im je rekao da će ih posjetiti za 7 godina. I uistinu 1828. godine se vratio, ali bez brutalnosti. Razgovarao je sa ukućanima te im je rekao da sljedeći put dolazi za 107 godina.

Povratak se očekivao 1935. godine, no potomak te obitelji je rekao da nije imao nikakav susret, bar je tako tvrdio…….

26
May

ISPUNI UGOVOR S VRAGOM

   Posted by: Mika    in MISTERIJE, PROKLETSTVA

Prokletstvo obitelji Brandhauser počinje još u 19. stoljeću. Jedan od članova obitelji je, navodno, potpisao ugovor s vragom. No njegovi nasljednici dalje nisu potpisivali ugovor, stoga ih vrag već nekoliko desetljeća podsjeća na dug koji imaju prema njemu.

Obitelj tada to nije uzimala zaozbiljno. No, Karlo Brandhauser, na svoj rođendan  1995. godine je dobio poruku od vraga. Poruka je bila napisana crvenom tintom, no kasnije se ustanovilo da je to bila krv. Poruka je sadržavala riječi napisane na latinskom:”Ispuni svoj ugovor s vragom!. Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, slučnu vražjem kopitu. Karlo je smatrao da se netko šalio s njim. Na to se zaboravilo.

Dva tjedna kasnije, njegova kćer je dobila isti taj “poklon”, a zatim i njena kćer. Obitelj je shvatila da je stvar postala vrlo ozbiljna. Nakon mjeseca dana otkrili su dnevik Kornela Brandhausera. Na jednom mjestu u dnevniku je pisalo: “Danas sam potpisao ugovor, koji će odrediti sudbinu roda Brandhausera idućih desetljeća. Nadam se da će to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti.”

Ono što najviše začuđuje je provedena analiza svitaka. Utvrđeno je da je upotrebljeni papira star oko 150 godina, a poruke su doista napisane krvlju. Obitelj Brandhauser trenutno čeka što će se dalje događati…..

26
May

AVALONSKO DRUŠTVO

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

 

Opatija i samostan u engleskom gradiću Glastonburyju zacijelo predstavljaju jedno od najstarijih svetih mjesta u Engleskoj, a istovremeno i najzanimljivijih. Tu je pronađen grob kralja Arthura, a smatra se da je posljednji put opat pogubljen 1539. godine po naređenju Henryja VIII, odkada je samostan i napušten. 1907. godine Crkva je otkupila ruševine opatije, za koje se nije vezala nikakva misterija sve dok nisu povjerena Friedrichu Blighu Bondu.

Bond je bio jedan od najpoznatijih i najboljih arheologa svog vremena, ali ovaj put nije imao šanse. Nije bilo nikakvih podataka niti tragova. Kopati na slijepo ne može. Iskopavanja su počela 1908. godine. Do 1918. godine, dakle u samo 10 godina, cijela opatija Glastonburyja bila je prekopana, došla je do nevjerojatnih otkrića zahvaljujući Friedrichu Blighu Bondu. Kako? Gdje god bi počeo kopati došao bi do senzacionalnih otkrića. Nijednom nije promašio mjesto kopanja, a sve je kopao napamet. Crkva ipak, nije bila sumnjičava, važna su otkrića, ali nitko se nije pitao otkud Bondu svi ti podaci. Na sreću pogađajući može doći do jednog ili dva otkrića, ali 10 godina…..tu je moralo biti nešto i bilo je.

Tajna Friedricha Bonda bila je strašna, jeziva, a mogao je pretpostaviti kako će na to reagirati  Crkva, koja ga je i zaposlila za iskopavanje. Bond se za pomoć obratio Johnu Alleyneu Barlettu, koji je već ranije imao iskustva sa spiritizmom. Bond i Barett su prizvali  duhove i tijekom deset godina, rukopisi pisani rukama mrtvih duša Glastonburyjskih redovnika, Bodnu su otkrivali  sve informacije. Otkrio je dijelove opatije za koje se nije ni znalo da postoje, otkrio je sve što se moglo otkriti.

 

Rukopisi koje su napisali prizvani duhovi mrtvih redovnika pokazali su se u apsolutno svim slučajevima 100% točnim. Sami sebe, duhovi su nazivali „Avalonskim  društvom“. Bond i Barlett su komunicirali sa više duhova odjednom, a to više će se kasnije ispostaviti kao četvero. „Avalonci“ su Bonud dali sve; svoje rukopise, nacrte, mape opatije čak  su mu i otkrili za što je koja prostorija služila i gdje se nalazila. Rukopisi pisani rukama duhova očuvani su i dan danas, osim podataka o kapelama. Bond je od duhova otkrio i razne povijesne  činjenice koje se ne tiču same opatije. Otkriveni su grobove raznih vojvoda i lordova, raznih pripadnika srednjovjekovnog engleskog plemstva.

Duhovi nisu krili svoj identitet. Riječ je bilo o četvorici. Avalonsko društvo sačinjavali su: Cellerar Ambrosius, pisao je čak i šale pred Bondovim očima i tvrdio da se je volio opijati do besvijesti čak i pred samim kraljem. Peter Leichtfus, bio je urar i tvrdio da je toranj sa satom u Glastonburyju izgrađen iz ljubomore prema katedrali u Walesu. James Bryant je opisivao prirodu i dvorište opatije. Richard Whyting, rekao je kako je od svih redovnika najduže živio te da je pogubljen po naređenju Henryja VIII.

Nakon izdavanja svoje tajne, Bond je izopćen iz crkve. Iako mu se i danas pripisuju otkrića u Glastonburyju, tadašnji crkveni sistem demantirao je sve njegove izjave.