Archive for November, 2008

11
Nov

SERIJSKE UBOJICE – LUIS ALFREDO GARAVITO

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

30. studenog 1999. godine kolumbijska televizija je objavila da je Luis Alfredo Garavito priznao silovanja, mučenja i ubojstva 140 djece tijekom petogodišnjeg perioda. Tijekom istražnog postupka policiji je pokazao bilježnicu u kojoj je bilo 140 redaka, svaki simbolizirajući jedno ubijeno dijete.

Unakažena trupla su uglavnom bile muške žrtve dobi između 8 i 16 godina, pronađeni u blizini 60-ak kolumbijskih gradova. Velika istraga je počela nakon što je 1997. godine pronađeno 36 raspadajućih trupala u blizini grada zvanog Periera. Nakon osamnaestomječene istrage, Garavito je uhićen s optužbama za pokušaj silovanja malodobne osobe.

Garavito nije imao lako djetinjstvo. otac ga je često tukao, a dva su susjeda ga stalno silovala. To je sve rezultiralo učestalim i stalnim opijanjem Garavita. Kaže da je većinu ubojstava počinio nakon obilatih opijanja. Većinu svojih žrtava je skupljao sa ulica, sa samog dna kolumbijskog društva, što je vjerojatno razlog zašto je policiji trebalo toliko puno vremena da ga uhvate.

U prosincu 1999. godine osuđen je na 54 godine zatvora.

Tags: , , ,

2
Nov

“MODERNI DUH”

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Duhovi nisu oduvijek bili «popularni», iako postoje u najranijim povijesnim zapisima i kulturama, cijeli taj boom ghost huntera potaknut je jednim događajem iz tek 19. stoljeća.

1848. godine u državi New York u kući John Fox-a počele su se događati čudne stvari. U biti Johnova obitelj nije prva koja je svjedočila tim čudnim događajima, pričalo se da su i ljudi koji su tu živjeli prije također doživljavala neke neobične stvari. Događalo se nešto šta je danas česta pojava u mnogim domovima, čudni zvukovi i škripanja po noći koji su budili i plašili cijelu obitelj.

Taj se obrazac ponavljao iz noći u noć, dok njihova najmlađa kći Kate nije to «nešto» nazvala «gospodin Splitfood». Kate je pljeskala dlanovima, a «gospodin Splitfood» joj je odgovarao kucanjem u istim obrascima kao njeno pljeskanje. Vijest o duhu se brzo proširila i ljudi su dolazilo kod Fox-ovih postavljajući duhu pitanja na koje je mogao odgovoriti kucanjem. Uskoro su uspostavili i cijeli sustav šifri te je «duh» ispričao svoju priču. – On je bio stanar te kuće, te je ubijen i zakopan u podrumu. I doista, nakon istraživanja, u temeljima kuće su pronađene kosti čovjeka.

Kako su se čudni događaji nastavili prvobitna znatiželja ljudi pretvorila se u strah, a cijela obitelj postala je senzacija. Uspostavljeno je da se kucanje javlja samo u prisutnosti djevojčica. Održavane su i seanse na kojima je dolazilo do pomicanja manjih stvari samih od sebe, te do levitacije stola.

Naravno skeptici su pokušavali dokazati da se radi o prevari, pretpostavili su da djevojčice same proizvode zvukove kucanja, no pomicanje i levitacija predmeta nikad nije objašnjena.

Pitanje i dalje ostaje otvoreno da li se tu radi doista o paranormalnom slučaju, te se tada konkretno može govorit o poltergeistu («bučnom duhu») ili je sve samo jako dobra prevara, no taj konkretan slučaj pokrenuo je masovni spiritizam, vjerovanje i istraživanja duhova.
Jedno pitanje:da li se jasno vidi lice koje sjedi na klupi?

2
Nov

UKLETA KUĆA U ŠKRINJARIMA

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Priča počinje ne toliko davne 1980. kada je kuća navodno izgrađena. Postoje različite mračne teze što se sve u kući od dana njena nastanka odvijalo.

Neki izvori navode kako je u njoj nasilnom smrću ubijena mlada žena te da je njeno tijelo zazidano ili zabetonirano u temelje. Također postoji priča da je nekoć kraj kuće postojao bunar te da je dijete, koje je nestalo iz obližnjeg kraja, u njega upalo pa smrtno stradalo.

Mještani sela Škrinjara nadomak Sv. Ivana Žabnog kod Bjelovara vjeruju da je kuća opsjednuta duhovima jer, kako svjedoče, u kasnim noćnim satima mogu se čuti jezoviti krici poput dječjeg plača, te stravični neobjašnjivi zvukovi.
Zadnji stanar uklete kuće bio je liječnik Stipe Ćurić. Uloživši svu svoju ušteđevinu koju je zaradio tijekom svoga života u Njemačkoj, htio ju je podariti svome sinu . No, ni tri puna mjeseca od kupnje kuće, obitelj Ćurić vratila se u Njemačku te kuća do danas stoji napuštena.

Nakon što se pročulo za zbivanja u škrinjarskoj kući strave, policija je odlučila tome stati na kraj. Trojica policajaca namjerila su prenoćiti u kući da bi dokazali mještanima kako su to sve samo ‘puke priče’. Oni koji su pokušali diskreditirati stravu u selu Šrkinjari, na kraju su postali njegovi krunski svjedoci. Jedan od policajaca naglo je odustao od zadatka te usred noći napustio kuću pritom doživjevši prometnu nesreću. Preostala dvojica policajaca posvjedočila su da su im zbivanja unutar dva sata prije odlaska iz kuće, kompletno izbrisana iz sjećanja, tj. da se ne mogu prisjetiti zbivanja uoči zore.

Priča se da ju je sadašnji vlasnik voljan podariti onome tko u njoj uspije prespavati noć, što navodno do sada nitko nije uspio
Zaljubljenici u paranormalno krenuli su u istraživanje o prošlosti kuće te pronašli možda ključni detalj. Navodno je kuća sagrađena na groblju, što možda objašnjava zlu kob ovoga mjesta.

Naravno da je ovakva priča potakla i medije te je napravljen prilog u magazinu Provjereno. Novinar koji je iskušao sreću te prespavao u ukletoj kući, preživio je no ipak se na snimku iz kuće pojavio zanimljivi detalj. Pri samom kraju priloga, možete vidjeti svjetlu sjenu koju je novinar uočio pregledavajući snimljeni materijal iz kuće….

Tags: , , , ,

2
Nov

ŽIVOT POSLIJE SMRTI

   Posted by: Mika    in PARANORMALNO

Kad čovjek umre, većina njih, čuju svog liječnika kako ih proglašava mrtvima. Kroz glavu im prolaze oglušujuća zvonjava ili buka i istodobno osjećaju kako brzo prolaze kroz mračni tunel. Nakon toga shvaćaju da su izvan svog tijela, ali su još uvijek u istoj prostoriji gdje su i umrli. Vide svoje tijelo i sobu iz određene udaljenosti, tj. gleda kako ga doktor pokušava oživjeti, i to ih veoma uplaši.
Nakon nekog vremena se smire i promotre tu neobičnu situaciju. Primjete da još uvijek imaju tijelo, ali ne ono zemaljsko, neko nekakvo spiritualno.

 To tijelo se razlikuje od onoga koje su imali na zemlji, tj. onog kojeg su upravo napustili. Nakon toga kad shvate što im se je dogodilo, dolaze im u susret drugi duhovi, duhovi rođaka i prijatelja koji su već prije umrli. Oni mu dolaze pomoći. Među njima dolazi i ˝biće od svjetlosti˝ , topao i srdačan duh pun ljubavi. Duh postavlja pitanja i govori mu neka procjeni njegov život na zemlji. Da bi mu pomogao, prikazuje mu slike najvažnijih događaja njegova života. Čovječji duh dolazi do nekakve prepreke i shvaća da mu još nije vrijeme da umre. Ali on se ne želi vratiti, jer je zaokupljen doživljavanjem života poslije smrti. Pun je osjećajima, kao što su ljubav, radost, veselje i smirenost. Unatoč tome, on se vraća i nastavlja živjeti.
Te doživljaje koje je proživio pokušava opisati drugima, ali primjećuje da mu baš i ne uspjeva. Prvo, nemože naći te riječi kojima bi to opisao. Drugo, ljudi ga ismijavaju, pa prestaje o tome govoriti. Ali bilo da on to ispriča ili ne, taj doživljaj jako mijenja njegov život i pogled na smrt. Još bi htio reći da ljudi kad umru vide svoje tijelo sa bolničkom stolu. To se nekad dešava kad spavate, vidite sebe kako spavate u istom položaju u kakvom zapravo jeste. Do znači da je duša odlutala iz tijela. Meni jedna osoba tvrdi, da je mogla, nekad, otići i do druge galaksije, jer duša nije ograničena, ali sad je muče previše briga, pa onda nemože otići niti dalje od kuće. Događa se.
KAKO IZGLEDA KAD ČOVJEK UMRE? To pitanje ljudi pitaju od kada postoje. Kad se negdje raspravlja o toj temi, ona budi u ljudima, koji po svojim emocionalnim stavovima i po životnom stilu mogu biti vrlo različiti, najsnažnije osjećaje. Smrt nas sve zanima, ali većini je teško govoriti o njoj. Za to postoje dva razloga.
Prvi razlog je to da kada dođemo u bilo kakav kontakt sa smrću, dobimo u glavi sliku o svojoj smrti i to mnoge ljude plaši. S psihičkog staništa razgovor o smrti je indirektan način da bismo joj se približili. Kad ljudi razgovaraju o smrti onda si ju predočavaju a to ih dovodi u neizbježnu u situaciju suočenja s neizbježnom vlastitom smrti. Stoga, da izbjegnemo tu psihičku traumu, ne razgovaramo o smrti.
Drugi je razlog u razgovoru o smrti složeniji, jer je urastao u samu prirodu jezika. Većina riječi ljudskog jezika opisuje iskustva stečena tjelesnim osjetilima. Smrt je izvan dosega svjesnog iskustva, jer je većina ljudi nije proživjela. I zato što ljudi smrt ne mogu opisati zemaljskim jezikom, uspoređuju je s doživljajima koji su im poznati i ugodni. Ljudi najčešće uspoređuju smrt sa snom. Sami sebi govore: ˝Kad umremo, bit će kao da smo zaspali.˝ Ta se govorna epoha pojavila već i kod starih Grka, Homer u Ilijadi naziva san ˝bratom smrti.˝ Ovo je analogija ugrađena i u naš suvremeni jezik. Kad odvedemo psa ili neku drugu kućnu životinju veterinaru i kažemo daje uspava, on joj sigurno neće dati tablete za spavanje, tj. protiv nesanice. Smrt je, ljudi kažu, zaborav. Kad umremo zaboravljamo sve nevolje – smrt briše sve bolne i neugodne uspomene.

Tags: , , , , ,