Archive for September, 2009

22
Sep

JOHN TITOR

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Stroj za putovanje kroz vrijeme izumljen je 2034. godine. U najkraćim crtama  sastoji se od rotirajućih singularnosti u magnetskom polju. Mijenjajući smjer i brzinu rotacije, moguće je putovati u prošlost ili budućnost. Tako bar tvrdi čovjek po imenu John Titor.

Iako je o svojim svjedočanstvima započeo još 1998. godine, na internetu se pojavio tek 2. studenog 2000. godine na forumskim raspravama o paradoksu putovanja kroz vrijeme gdje je tvrdio da je on zaista čovjek iz budućnosti, točnije iz 2036. godine. Mnoge stvari je predvidio, koje su se i dogodile, ostavio na je upozorenje i 3. svjetski rat, kao i Američki građanski rat. Interesantan podatak je da je tvrdio kako je putovao kroz vrijeme da donese IBM 5100 kompjuter iz 1975. godine koji bi jedini navodno mogao spriječiti kompjuterski krah UNIX sustava koji se trebao dogoditi 2038. godine. U 2000.-toj godini se našao jer putovanje kroz vrijeme zahtijeva skokove, odnosno međuskokove (nije se direktno mogao iz 1975. godine vratiti u 2036. godinu). 24. ožujka 2001. godine napisao je svoj zadnji post u kojem je najavio svoj odlazak i otad mu se gubi svaki trag.

Ukoliko bi se moglo putovati kroz vrijeme dolazi do problema domino efekta – odnosno svaka pa i najmanja promjena u prošlosti dovodi do razlike razvoja budućnosti. Vrijeme ne pripada 3D svijetu i zato je teško opće percipirati svijet van okvira 3D  znači niti manje niti više dimenzija. 1D svijet nam je nepoznat isto onoliko koliko i na primjer 7D. Vjerojatno bi druge, veće dimenzije mogle dopuštati vremenskoj crti da ne ide kontinuirano. Tada bi bilo moguće i putovati kroz vrijeme.

 Često su spominjane crvotočine kao način transvremenskog putovanja. Današnja znanost o transvremenskom putovanju uglavnom se temelji na teoretičarima Einsteinu, Rosenu i Sagenu, koji su pretpostavili da se crvotočine nalaze u crnim rupama. Takvo putovanje je moguće, prema njima, ukoliko putujemo brzinom većom od svjetlosti, ukoliko riješimo problem usporavanja vremena kako se približavamo horizontu događaja crne rupe, ukoliko se ona ne uruši. Putovanje ljudi je malo veći problem pošto bi ogromna energija i gravitacije crne rupe razložila ljudsko tijelo na subatomske čestice.

Možda postoje svjetovi u kojima su sve moguće i nemoguće opcije u svim mogućim kombinacijama napravljene, koje koegzistiraju na različitim razinama. Ukoliko bi ova tvrdnja bila – prostor, vrijeme i svijest gube svoje značenje. Ali u tom slučaju svako putovanje kroz vrijeme ne bi utjecalo na promjenu toka događanja i spada, u jednoj od koegzistirajućih stvarnosti – tako da se i paradoks sprečavanja vlastitog rođenja ne bi obistinio, jer sadašnjost iz koje je počelo putovanje kroz vrijeme ostala bi nepromijenjena.

Nakon svega ovoga ostaje pitanje je li John Titor uistinu putnik kroz vrijeme? Kako nikakvog dokaza nema, ostaje sve pitanje vjere. Ako ne prije, valjda ćemo saznati 2036. godine.

 

Chimaera

Tags: , , ,

21
Sep

LEGENDA O KRALJU ARTHURU

   Posted by: Mika    in LEGENDE

Kralj Arthur bio je britanski kralj koji je vladao oko 500. godine. Arthur je jedan od najpoznatijih likova keltske mitologije. Bio je legendarni kralj srednjovjekovne Britanije i heroj jedne od najuzbudljivijih i često prepričavanih legendi. Prema njoj je rođen u Tintagelu, u pokrajini Cornwall kao sin kralja Uthera Pendragona i Igraine, žene vojvode od Tintagela. Legenda kazuje kako je vještac Merlin imao svoje prste u prevari koja je dovela do susreta ovo dvoje, ali je kao nagradu zahtijevao produkt ove unije, biće koje će on uzeti za svog štićenika, brinuti se za njega i podučavati ga. S vremenom je Arthur postao kralj Britanije te uz pomoć i potporu njegovog savjetnika Merlina držao dvor Camelot i bio vođa Vitezova okruglog stola.

Vitezovi su jahali u avanture na mjesta gdje su mogli postizati junačka djela, no njihova  najvažnija misija je bila potraga za Svetim Gralom, prema kršćanskoj legendi, sretan pehar iz kojeg je Isus Krist pio na Posljednjoj večeri.

Arthur je imao 15 godina kada je njegov otac  Lether Pendragon umro i bio pokapan na Stonehengu. Arthur je zatim okrunjen za kralja u Silchesteru. Nije bilo osobe koja je mogla nadmašiti Pendragona i mnogi su se veliki baruni borili za tron. Merlin je potaknuo nadbiskupa Canteburyja da pozove sve velikaše u London gdje je on pripremio ogroman kamen s mačem zabodenim u njega. Natpis oko mača je govorio sljedeće: „Onaj tko ovaj mač izvuče iz kamena i nakovnja , pravi je rođeni kralj cijele Engleske.“

No, premda su mnogi pokušavali, nitko nije uspio izvući mač iz kamena sve dok mladi Arthur nije došao i to učinio. Odmah je okrunjen za kralja i tako pobijedio svoje rivale u serijama borbi. U knjizi „Povijest britanskih kraljeva“ je s jedne strane bila opisivana kao najuspješnije djelo fikcije ikada napisano, a s druge strane bila optuživana kao zločin nad povijesnom istinom. On piše kako je Arthur sa svojim mačem Caliburom, koji je bio iskovan u Avalonu, porazio Škote i osvojio Irsku, Norvešku, Island, Dansku i Francusku u kasnijim varijacama mač dobiva ime Excalibur. Merlin i Arthur su otišli do jezera , kada je iz njegova središnjeg dijela izronila ruka držeći mač, on je pripadao Gospodarici Jezera koja ga je potom dala Arthuru. Kada Arthur umire i biva odnesen na Avalon, mač je vraćen u jezero.

Vrlo su proturječne priče o kralju Arthuru i o potrazi za Svetim gralom, za kojeg se mislilo da ima veliku moć izlječenja. U potragu za Gralom otišli su i sir Galahad, sir Percival i sir Bors. Došli su do dvorca Grala okruženog jalovom pustopoljinom i otkrili da Sveti kalež čuva ranjeni, nepokretni čuvar Kralja ribara. Samo na točno postavljeno pitanje koje se odnosi na Gral, Kralj ribara će ozdraviti, zemlja će se obnoviti, a oni će dobiti Gral. Sir Galahad je postavio točno pitanje, pa su trojica vitezova brodom odnijeli Gral u Sveti grad na Istoku koji se zvao Sarras, gdje je Galahad okrunjen za kralja. Precivala se vratio u Dvorac Grala, a Borsu Camelot. Daljnja sudbina Grala je nejasna zbog brojnih urota, posredovanja križara, katara itd.

Arthur se ženi sa Guinevereom, a kao svadbeni poklon od svog tasta dobiva okrugli stol koji ima 150 mjesta za sjedenje. Njegova sestra se udala za Lotha, vojvodu od Lothiana, i s njim imala dva sina, Gawaina i Modreda. Kasnije priče kažu kako je sam Arthur, ne shvaćajući kako je Lothova žena zapravo njegova sestra, spavao s njom i tako začeo Modreda. Upravo je ovaj incest doveo Arthura i Okrugli stol do propasti, onako kako mu je prorekao Merlin.

Kada je Arthur shvaio da su njegova žena Guinevere i njegov vitez Lancelot zaljubljeni, nije o tome želio nikome govoriti zbog svoje privrženosti Lancelotu. Ali Modred i Agravaine su mrzili Lancelota i izravno ga optuživali, ravno kralju u lice, a tužbe za preljub i izdaju bile su otvorene za javnost. Arthur nije imao izbora već je naredio Modredu da zatvori Lancelota, no ovaj uspijeva pobjeći u posljednjem trenutku. Neki vitezovi su otišli s Lancelotom, a drugi su ostali vjerni Arthuru, te na njegovu pohodu sa Gawainom u Francusku, protiv Lancelota,  mnogi su hrabri vitezovi poginuli na obje strane. Modred, koji je ostao u Engleskoj privremeno  vladati, pokušava ugrabiti krunu, a s njom i Guinevere. Arthur se vraća i u velikoj bitci traži Modreda, te ga konačno ubija kopljem. Ali kako ne bi bilo ružičasto, Modred zadaje smrtonosni udarac Arthuru. Sir Deivere mu predlaže da dođe do jezera i po njegovim uputama baca mač natrag u jezero, kojeg je prihvatila izronjena ruka, a potom ponovo nestala u dubine.

Vilinski brod dolazi po Arthura i odnosi ga na Avalon, zemlju besmrtnih heroja. Tradicija kaže da je Glastonbury taj mitski otok Avalon. 1191. godine, monaci su tu iskopali hrastov lijes iz 4 m dubine za koji su tvrdili da je Arthurov. Natpis koji je pronađen na olovnom križu unutar lijesa sadržavao je: „Ovdje leži pokopan kralj Arthur zajedno sa Guineverom, njegovom drugom ženom na otoku Avalon.“ Također je rečeno da je na Arthurovoj grobnici pisalo: „Ovdje leži Arthur, nekadašnji i budući kralj.“ Kosti su kasnije prebačene u gradsku crkvu, ali je grob uništen u doba engleske reformacije a kosti su nestale.

 

Tags: , , , , ,

18
Sep

ATLANTIDIJA

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Tajanstvena knjiga Oera Linda navodna je kronika povijesti sjevernog kontinenta imenom Atlantidija, potpuno različitog od Atlantide, ali jednako izgubljenog. Smještena uz nizozemku frizijsku obalu, ta je idilična zemlja imala suptropsku klimu i ljude koji su dobro i lijepo živjeli sve do 2193. godine prije Krista, kad je velika katastrofa uništila otok i većinu stanovnika. Oni koji su preživjeli otputovali su negdje drugdje i utemeljili neke od svjetski poznatih civilizacija, uključujući i staroegipatsku, grčki i indijsku.

Ako svi ti podaci nisu dovoljno radikalni, ima još radikalnijih, primjerice podrijetlo njihove civilizacije kao ogranka civilizacije Atlantide koja je uništena nekoliko milenija prije, frizijski junaci kao izvorni modeli za norveška božanstva, posjet grčkog junaka Odiseja, razvijeni numerički znakovi ne arapskog, već starofrizijskog podrijetla i korištenje Britanije kao kaznene kolonije.

Ako je njezin sadržaj doista istinit, Oera Linda bi zahtijevala od povjesničara da ponovo razmotre veliki dio ljudske povijesti. Što dakle znamo o podrijetlu i povijesti ovog revolucionarnog dokumenta?

Prvi je put privukao pažnju suvremene javnosti 1848. godine kad je frizijski antikvar Cornelius Over de Linden  (T.J.Oera Linda) pokazao rukopis dr. E. Verwijsu, Pokrajinske knjižnice Leeuwardenu u Friziji. Rukopis je napisan na mekanom papiru crnom tintom koja ne sadrži željezo i navodno je prekopiran 1256. godine, otkad se nalazi u obitelji Oera Linda.

Verwijs je želio da se knjiga objavi ali kad se obratio frizijskom društvu da sponzorira taj pothvat, bio je odbijen, a rad je nazvan krivotvorinom. Godine 1876. znameniti i poštovani londonski izdavač Trubner & Co. izdao je knjigu s originalnim frizijskim pismom i engleskom verzijom Willama R. Sandbacha. Moglo se i očekivati da će povjesničari biti jednoglasni u mišljenu i proglasiti rukopis krivotvorinom. Razlikovali su se samo u mišljenju o tome tko je počinitelj, Cornelius Oera Linda, Verwijs ili obojica zajedno.

I tu bi njezina povijest završila, nepoznata, brzo objavljena pa još jednom zaboravljena, ali ne i za Roberta J. Scruttona koji je ponovno pobudio zanimanje javnosti knjigama Druga Atlantida i Tajne izgubljene Atlantidije. Ipak, postojanje Atlantidije i putovanje njezinih preživjelih stanovnika još uvijek nisu naišli na službeno prihvaćanje, iako se pojavio rijedak glas potpore u djelu Colina i Damona Eilsona  Neriješene tajne: prošle i sadašnje.

Svaki rad koji izokrene bilo koje tradicionalno ljudsko shvaćanje ljudskog napretka, koji nudi potpuno drugačiju povijest svijeta i koji ima nedovoljnu potporu za priznanje, teško da će akademska zajednica prihvatiti s oduševljenjem. Čak su i pristalice osebujne, ali iscrpno istražene povijesti čovječanstva izložene u knjizi Svijet u sukobu i drugim djelima Immanuela Velikovskog, vrlo sumnjičavi što se tiče autentičnosti knjige, a barem se od njih  očekivalo malo simpatije za djelo koje stavlja na kušnju ortodoksna uvjerenja. Što se tiče sveukupno legendi o nestalim kontinentima one se tretiraju upravo isto kao i djelo o Atlantidiji, ali samo zato što svi ne vjeruju u takve teorije, iako su neke od njih zaista ponekad i sulude, ne znači da u njima nema možda istine.

Tags: , , ,

15
Sep

DAMA IZ VLAKA

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Tijekom svog studijskog boravka u Parizu 1928. godine, Gerrardu Haylu je bogata plemićka obitelj iz doline Loire, ponudila mu je pozamašnu svotu za izradu portreta. Do njih je putovao vlakom. Putnika je bilo jako malo pa je Gerrard bio sam u odjeljku.

Uspavan ravnomjernim udaranjem kotača, slikar je na tren zaspao. Kad je otvorio oči više nije bio sam. Nasuprot njemu sjedila je mlada dama, elegantno odjevena. Izmijenili su nekoliko uobičajenih rečenica, pa se ispostavilo da mlada dama zna mnogo više o slikaru nego što se moglo pretpostaviti. Gerrardu nije bilo jasno od kuda bi ona mogla znati toliko o njemu, kada se nikada ranije nisu sreli.

Mlada dama ga je upitala da li bi ju znao nacrtati po sjećanju. Na to je slikar odgovorio da bi, iako bi mu bilo draže da to uživo učini. Dama se osmjehnula, a kada je vlak počeo kočiti, ona je ustala i krenula prema izlaznim vratima. Poručila je Gerrardu da će se opet sresti. Gerrard je bio zbunjen.

Već na sljedećoj postaji sišao je i gospodin Hayle. Na drvenom peronu, dočekali su ga grof i grofica u svojoj otmjenoj kočiji. Odvezli su ga do svog prekrasnog dvorca na samoj obali  rijeke Loire. Nakon što su mu pokazali okolicu, došlo je vrijeme večere. Slikar se ispričao svojim domaćinima i krenuo stepenicama u svoje odaje da se presvuče. Na pola puta odjednom je zastao i zagledao se u svoju bljedoliku suputnicu iz vlaka.

Mlada dama je zastala i rekla mu da je bila u pravu kad je rekla da će se ponovo sresti. Gerrard joj je rekao da je znao da idu u istom smjeru da joj se mogao pridružiti i nastaviti zajedno. Dama mu je rekla da bi to bilo dosta završeno.

Gerrard je još malo gledao za damom, a onda je otišao u svoju sobu. Kad se kasnije pridružio domaćinima, prvo što je primijetio da nedostaje mlada dama iz vlaka. Slikar je bio vrlo radoznao pa je upitao i grofa tko je bila ta mlada djevojka, budući da ju nije vido cijelu večer. Grof i grofica de Montagne su ga čudno pogledali, te su mu rekli da njih dvoje žive sami u dvorcu.
Gerrard se nije predavao. Rekao im je koliko je mlada dama puno znala o njima i o dvorcu i da je prije nego što je sišao vidio ju je na stepenicama. Grof i grofica su problijedili te su ga upitali da li bi ju mogao skicirati.

Gerrard je uzeo papir i olovku i nakon 10 minuta pokazao je grofu i grofici taj papir. Grofica se zaprepastila kada je vidjela skicu, a grof je smogao snage odgovoriti Gerrardu tko je ta djevojka. Bila je to njihova kćer koja je umrla prije dvadeset godina.

Gerrard je kasnije ispričao svojim američkim prijateljima, da su sa „damom iz vlaka“ putovali i drugi svjedoci iz tog mjesta. Nerijetko bi se pojavljivala u noćima obasjanim mjesečinom i šetala željezničkim nasipom – bez glave.

Vjerojatno ju je tražila jer se mlada kontesa iz nepoznatih razloga bacila pod vlak. Gerrard Hayle je crtež ostavio njenim roditeljima, gdje se i danas  može vidjeti izložen na zidu u njezinoj nekadašnjoj sobi.

Tags: , , ,

14
Sep

REGRESIJA MLADE DJEVOJKE

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

U ured de. Klausa 1971. godine stigla je mlada radnica koja je imala strah od oštrica velikog elektronskog stroja za rezanje papira. Prije 3 mjeseca zaposlila se u jednoj tiskarskoj firmi te je otada počela bolesno umišljati da će joj oštrica stroja odsjeći ruke ili prste, a noću često sanja kako se nagnula da ga popravi i on joj odsječe glavu.

Tijekom takvih snova budila se vrišteći te je probudila sve ukućane. Zabrinuti otac joj je savjetovao da posjeti nekoga dobroga psihijatra. Prije nego što će je podvrgnuti regresiji, dr. Klaus je odlučio posjetiti njeno radno mjesto. Raspitivao se kako stroj radi, da li je siguran i postoje li kakvi izgledi da ozljede radnika. Poslovođa mu je objasnio da ne postoji ni najmanja mogućnost da stroj nekoga ozlijedi jer o tome strogo brine 12 pažljivo raspoređenih fotoćelija. Ukoliko obična muha slučajno proleti između njih, stroj stane kao ukopan.

Na slijedećem sastanku, dr. Klaus je predložio djevojci da je podvrgne regresiji. Dr. Klaus  joj je spomenuo mogućnost da je možda već jednom živjela negdje u Francuskoj i tamo bila nazočna kod nekog groznog pogubljenja giljotinom. Djevojci se svidjela ideja te je pristala na vraćanje u prošlost.

Iste večeri dr. Klaus ju je vratio unatrag 182. godine na početak Francuske revolucije. Radila je kao 22-godišnja sobarica na dvoru jednog nevažnog seoskog plemića. Zbog čiste ljubomore i pakosti prema gazdinoj prelijepoj kćeri, te kako bi spriječila njezinu skoru udaju za jednog pariškog aristokrata, Janette, kako se tada zvala, prijavila je svoga gospodara štabu mjesnih revolucionara. Pod zakletvom je optužila nesretnog čovjeka, kako surađuje sa „rojalistima“ i kako je svojim očima pročitala pismo koje je uputio vladi u Parizu u koje im se zaklinje na odanost i pruža svaku podršku.

U općem masovnom ludilu revolucije, u kojem se svako svakome osvećivao, na brzinu je sastavljen „prijeki sud“ od mjesnih revolucionara. Bez velikog uvida u činjenice, odlučeno je da se zatre svaki trag ovoj izdajničkoj obitelji. I iako su pobunjenike predvodili buržuji, odlučeno je da se plemić, njegova supruga, kćer i malodobni sin pogube na giljotini. Oni koji su o tome tako nečasno odlučivali dobro su znali da će imovina kažnjenih biti ubrzo podijeljena između njih.

Optuženi su već sljedećeg dana izvedeni na trg, gdje se nalazila stalno okrvavljena oštrica. Prije samog pogubljenja maloljetni sin je spašen iz zatvora. Janette je također bila prisutna pogubljenju plemićke obitelji. Kada bi se oštrica sručila prema dolje osjetila bi neko ushićenje. No tu priča ne završava.

Dr. Klaus je od „Janette“ saznao da se ubrzo poslije pogubljenja u gradu pojavio zaručnik mlade djevojke. Rekli su mu da je plemićka obitelj pogubljena zbog izdaje. Mladić se začudio i pokazao pismo u kojem mu budući tast objašnjava da je veliki simpatizer revolucije i da će je podržati svim silama. No njihovu sreću imali su živog svjedoka, onu sobaricu iz dvorca. Ona je odmah uhićena i privedena u općinu. Pritisnuta neugodnim dokazima, djevojka se rasplakala i priznala zlodjelo. Djevojku su odmah osudili i pogubili na onoj istoj gradskoj giljotini.

Začuđeno što i dalje je svjesna i kako to da može vidjeti svoju vlastitu glavu u košari ispod oštrice, polako je shvatila da je umrla. U publici je primijetila svoje tri žrtve, plemića, njegovu ženu i kćer. Nečista savjest je još neko vrijeme zadržala Janette u okolici. Tako je ubrzo otkrila da je plemićkog sina spasila učiteljica, koja ga je podučavala u dvoru. Odmah su mu vraćeni njegovi posjedi i dvorac.

Dr. Klaus je bezuspješno pokušao saznati što se događalo poslije toga. Ali memorija Janette se tu brisala. Bio je zbunjen. Nije znao da li da kaže djevojci istinu ili ne. Zato je ponovno pribjegao već iskušanoj tehnici prikrivanja bolnih činjenica . ispričao joj je o pogubljenju plemićke obitelji, a ostalo je prešutio.

Djevojka mu se ubrzo javila i zahvalila. Više se nije bojala stroja za rezanje papira, a i ružni snovi su nestali. Bila je potpuno izliječena. No, 1975. godine ubrzo nakon 24. rođendana, u novinama se pojavila grozna vijest. Njegova nekadašnja pacijentica je poginula. Djevojka je žurila na posao, vrijeme je bilo maglovito, a cesta vlažna i skliska. Odjednom se ispred nje stvorio kamion. Da bi izbjegla izravan sudar, automatski je skrenula i sjurila se na obližnju livadu. Od magle nije vidjela veliko drvo ispred sebe. Vozač kamiona joj je htio pomoći, no kad je došao do auta, bez riječi se onesvijestio. Sa trave otvorenih očiju ga je promatrala odsječna djevojčina glava.

Tags: ,