Archive for December, 2009

28
Dec

DRAGULJI KRALJA IVANA

   Posted by: Mika    in LEGENDE


Ivana, kralja koji je Engleskom vladao od 1199. do 1216. godine, danas pamtimo iz puno razloga, najvećim dijelom negativnih. Djeca ga najbolje poznaju kao glavnog zlikovca iz priče o Robinu Hoodu, a u povijesti je poznat kao „loš kralj Ivan“ koji je izgubio većinu prekomorskih posjeda anžuvinskog carstva, i toliko razljutio moćnike da je bio prisiljen potpisati Magna Cartu, uz to izgubivši i svoje krunske dragulje u zatonu Wash.

Priča, kako navode povjesničari od 13. stoljeća naovamo, glasi da je kralj Ivan kasne 1216. godine putovao na istok Engleske. 9. listopada putovao je od Lincolnshire do Bishop’s Lynna u Norfolku, no kad je tamo stigao, počeo se razbolijevati. Odlučeno je da će krenuti nazad za Lincolnshire, koji se u to vrijeme vjerojatno smatrao sigurnijim, budući da je francuski kralj Luj nedavno bio provali u zemlju s južne strane.

12. listopada Ivan je pokušao prijeći Wash, široki zaton koji razdvaja Istočnu Angliju i Lincolnshire. U to vrijeme zaton je u kopno ulazio puno dublje nego danas, a ovo je bilo muljevito i močvarno područje kojim se dalo putovati za vrijeme oseke, no opasno za neoprezne, ispresijecano dubokim kanalima i jamama sa živim pijeskom, izrazito osjetljivo na svako dizanje vode. Kažu da je kralj zaton prešao kod Wisbecha, gdje je bilo moguće pregaziti Wellstream, jednu od rijeka koja se ulijevala u Wash.

Istovremeno je kraljev prtljažni konvoj, koji je navodno nosio sva kraljevska blaga, uključujući i krunske dragulje (regalije koje je monarh nosio tijekom krunidbe), također pokušavao prijeći Wash, no iznenadila ga je plima i nestao je u živome pijesku i pod plimnim valom.

Potresen ovim nevjerojatnim udarcem zle sudbine, Ivan je odveden u samostan u opatiji Swineshead u Lincolnshireu, gdje je dočekan s „obiljem krušaka, bresaka, i svježom jabukovačom.“ Opet se razbolio, ovaj put od dizenterije, preselio se još nekoliko puta i konačno preminuo u Newarku 18. listopada.

Povjesničari se razilaze oko mnogih elementa ove priče. Za potencijalne lovce na blago jedno od najzanimljivijih pitanje je ono što je kralj zapravo izgubio. Premda se općenito smatra da je izgubio krunske dragulje, ne postoji suvremeni zapis koji to igdje konkretno tvrdi. Djelo „Flores Historiarum (Cvjetovi povijesti)“ Rogera de Wendovera, napisano oko 1230. godine, izgubljeni plijen opisuje kao „blaga, dragocjene posude, i sve druge stvari koje je kralj osobito cijenio“. Chronicon Anglicanum Ralpha od Cogeshalla blago opisuje ovako: njegova kapela sa svojim relikvijama … i različitim vrijednosnim papirima. Jedan drugi izvor spominje kraljevu skupocjenu kočiju i pokućstvo.

U svojoj knjizi Neotkriveno Ian Wilson razmatra teorije o izgubljenom blagu kralja Ivana, ističući da službeni zapisi toga vremena pokazuju da se kralj po okolici kretao prilično brzo – nekad bi prešao i do 60 km u danu. Ovo sugerira da ga nije slijedila velika pratnja s prtljagom, koja bi u to doba bila iznimno spora. Suvremeni prikazi stoga su možda pretjerani.

Nasuprot tome stoje dokazi da je toga dna u listopadu izgubljeno istinski vrijedno blago. Omiljeni hobi kralja Ivana bio je skupljanje nakita, a kao kralj je također posjedovao i zalihu zlata i srebra i drugih vrijednosti, koje je tijekom 1215. i 1216. godine pobrao iz različitih samostana gdje je bilo pohranjeno. Od osobite vrijednosti bile su carske regalije koje je naslijedio od bake, njemačke carice, a koje su sačinjavale dio zbirke krunskih dragulja.

Za vrijeme Ivanove vladavine sve ovo blago nalazilo se na popisu kraljevskog inventara zvanog Registar, koji je uspostavio sam Ivan, no 1220. godine za vrijeme krunidbe ivanova nasljednika Henrika III. među korištenim regalijama većine ovih predmeta nije bilo. Drugim riječima, čini se da je neprocjenjiva zbirka kraljevskih dragocjenosti uistinu izgubljena.

Glavni problem je lociranje mogućeg mjesta nesreće. Obala ovoga područja poprilično se promijenila od vremena  srednjeg vijeka. Projekti isušivanja iz sljedećih stoljeća povratili su dobar dio zemljišta i korjenito promijenili način na koji se zemlja taložila, pa se linija obale proširila za mnogo kilometara. Sam Wisbech, koji je bio blizu moru, sad se nalazi nekoliko kilometara duboko u kontinentu. Za lovce na blago ovo je potencijalno ohrabrujuća činjenica, jer znači da se mjesto gubitka dragulja sad nalazi na suhom kopnu, no također znači i to da putevi, gazovi i nasipi preko kojih se Wah prelazio u srednjem vijeku sad postoje tek kao ostaci, povremeno prepoznatljivi iz zraka, kao temelje suvremenih međužupnih granica ili cesta.

Povrh svega navedenoga, najozbiljnije se spori i oko toga je li Ivan putovao sa svojom prtljažnom pratnjom ili odvojeno od nje, i kojom rutom bi se bilo išlo u svakom od slučajeva. 

Većina suvremenih izvora samo uvjereno tvrdi da je Ivan putovao odvojeno od pratenje s prtljagom. Dok je on oko zatona krenuo dužim putem, preko Wisbecha, njegova pratnja krenula je prečacem preko Washa, navodno da nadoknade to što su se kretali sporije od kralja. Međutim, kao što ističke Wilson u knjizi Undiscovered, suvremeni izvori jasno navode da je kralj jedva izbjegao nesreću, što implicira da je bio s pratnjom u trenutku njezine propasti. Ukoliko je pratnja uistinu nosila njegov samostanski plijen, on je vjerojatno nije bio voljan ispuštati iz vida. Faktor sigurnosti bio je osobito bitan zbog nestabilnog vremena i činjenice da je močvarno područje Lincolnshirea bio neprijateljski nastrojen teritorij gdje normanska monarhija nikad nije bila popularna.

Ovi faktori od presudnog su značaja jer se zna da je Ivan uistinu prešao Wellstream kod Wisbecha. Ukoliko je pratnja bila s njim, i ona je rijeku morala prijeći na istome mjestu. Wellstream danas više ne postoji, no rijeke Nene slijedi otprilike isti tok.
Wilson razmatra tri teorije o točnom mjestu nesreće. Dugo godina tradicionalni stav bio je da je prtljažna pratnja rijeku prešla odvojeno od Ivana, putujući od Cross Keysa sa zapadne strne zatona Wash do Long Suttona s njegove istočne strane, a plima ih je sustigla pokraj današnjeg Sutton Bridgea. Brojni lovci na blago istraživali su ovo područje no bez uspjeha.

Pretpostavivši da je pratnja išla s kraljem, povjesničar Gordon Fowler odredio je vjerojatnu točku prijelaza Wellstrama, točno između Wisbecha i Walsokena. Fowler čak predlaže objašnjenje za nesreću: iznenadna pojava plimnog vala, u tom području poznatog kao eagre, koji se događa kad plima vodu pogura uz rijeku proizvodeći niz velikih potencijalno razornih vlaova.

Treća kandidatska lokacija temelji se na teoriji povjesničara J.C: Holta, koja kaže da se ondašnje tradicionalno mjesto prelaska Wellstreama nalazilo sjeverno od Wishbecha, između Walpolea i Foul Anchora – što događaj smješta pokraj današnjeg Tydd Gotea. U ovom području postoje dokazi srednjovjekovnih slojeva živog pijeska, što se poklapa sa suvremenim prikazima nesreće.

Nedavno se pojavio četvrti kandidat, zasnovan na rekonstrukciji plimskih tabela za taj dan u 1216. godini, koji sugerira da je prtljažna pratnja već bila prešla Wellstream kad ju je sustigao plimni  val, i da je u tom trenutku vjerojatno prelazila ušće rijeke Welland.

S toliko kandidatskih lokacija lovcu na blago teško je znati gdje da traži, a potragu nimalo ne olakšava 10 metara zemlje koja se, kako se smatra, tijekom proteklih 800 godina nataložila na ondašnji nivo kopna, stavljajući blago daleko van dometa otočnih detektora za metal. Ovo bi, ipak, mogao biti tek dio problema. Različite zakulisne igre i podzapleti poznate priče sugeriraju da blaga tamo možda uopće nema.

Nakon Ivanove smrti proširile su se glasnie da je bio otrovan, vjerojatno onim kruškama, breskvama i svježom jabukovačom koje su mu servirali redovnici u Swinesheadu. Premda većina modernih povjesničara ove glasine odbacuje, s njima se ne slažu svi, a teoriju o srednjovjekovnoj zavjeri potkrepljuje koincidencija gubitka kraljeva blaga i njegove preuranjene smrti.

Još jedna teorija predlaže da krunski dragulju uopće nisu izgubljeni, već da ih je Ivan prodao/iskoristio kao polog za zajam, dok je incident u Washu zapravo insceniran u svrhu podmetanja krivih tragova, odnosno srednjovjekovne prevare. Kakav god da je bio kraljev zlikovački plan, prekratila ga je njegova prerana smrt/ubojstvo, a blago je potom ukradeno. Najmanje jedno suvremeno izvješće spominje sumnjive, teško natovarene ljude viđene na izlasku iz Newarka odmah nakon kraljeve smrti.

Prema W.A. Duttu, folkloristu Istočne Anglije, lokalna legenda iz područja Suttona govori o rupi kralja Ivana, bazenu u koji je dragulje sakrio ili sam Ivan ili oni koji su ih pronašli nakon nesreće u Washu. Kažu da se bazen nalazi s južne strane ceste koja vodi od King’s Lynna prema Long Suttonu. No moguće je da je ovaj skriveni plijen već otkriven. U 14. stoljeću lokalni plemić Robert, treći lord Tiptoft, iznenada se nevjerojatno obogatio. Za njegovo naglo bogaćenje nije bilo očitih razloga, pa su se proširile glasnije da je Tiptoft pronašao izgubljeno blago kralja Ivana. Zbog toga možda više nema ničega za otkriti.

IZ KNJIGE “IZGUBLJENA POVIJEST”

Tags: , , , ,