Archive for November, 2010

29
Nov

MAGIČNI KONOPAC

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Svjedoci su vidjeli dijete kako se penje uz konopac koji stoji u zraku, a zatim nestaje. To je, kao udarnu vijest, objavio jedan dnevni list 1890. godine, a poslije su mnogi bezuspješno pokušavali izvesti ovu nevjerojatnu mađioničarsku točku.
 
Magični konopacVeć više od jednog vijeka po svetu kruže nevjerojatne priče o pojavi koja potiče iz Indije. Riječ je o iluzionističkoj točki s konopcem i dječakom koji nestaje. U prvobitnom izvođenju to je izgledalo ovako: na otvorenom prostoru fakir uzima dugačak konopac i baca ga u zrak gdje i ostaje stojeći uspravno, kao da je o nešto obješen. Fakirov pomoćnik, neki dječak, penje se uz konopac, a kad dođe do samog kraja, odjednom nestaje. Fakir ga poziva da se vrati, ali od dječaka ni traga. Posle nekoliko trenutaka penje se i sam fakir, naoružan nožem, pa i on nestaje. A onda s neba počinju da padaju raskomadani dijelovi tijela. Fakir ipak silazi s neba, povlači konopac, ostatke tijela prekriva platnom i, odjednom, ćiribu-ćiriba – evo dječaka živog i zdravog. – Bila bi to uistinu nevjerojatna predstava – kaže Piter Lamont, povjesničar magije i istraživač sa Univerziteta u Edinburgu.

– Šteta što nije istinita. Za ovu točku prvi put se čulo 1890. godine zahvaljujući pisanju američkog dnevnog lista „Chicago Tribune”. Pisac teksta John Albert Wilky priznat će kasnije da je to bila obična ljetna novinarska patka. Ono što nikako nije očekivao jeste da će ova lažna vest doživjeti toliku slavu.

Wilkyjev napis iz „Tribuna” preuzele su mnoge druge novine, čak i inozemne dok su tekst objavljen četiri mjeseca kasnije, u kom redakcija opovrgava ovu vest svi drugi prešutjeli. Čak se 1904. godine pojavio i prvi tobožnji svjedok tvrdeći da je svojim očima video trik s indijskim konopcem. Zvao se Sebastian Burshet. Ali, čim su članovi Engleskog udruženja za psihička istraživanja počeli postavljati  pitanja, odmah je bilo jasno da ima suviše bujnu maštu. A to je ko zna koji primjer „nepouzdanosti pamćenja kada je riječ o ovakvim stvarima”, rekli su stručnjaci.

  – Ipak, ova legenda, koja je govorila o nepoznatoj i tajanstvenoj Indiji upravo onako kako ju je vidjela kolonijalna kultura toga doba, postala je toliko poznata da više nije mogla ni da se zaboravi ni da se uništi – objašnjava Lamont. – Stoga su neki ljudi pokušali da objasne igru s konopcem tvrdeći da je riječ o slučaju masovne hipnoze. Fakir bi doveo u trans sve gledaoce i oni su vidjeli ono čega nije bilo. Objašnjenje je bilo neuvjerljivije od same tačke, pa su počele da se pojavljuju i prve fotografije u nastojanju da se obore pretpostavke o masovnoj hipnozi.
„Strand magazin”, časopis koji je objavljivao pustolovine Sherlocka Holmesa, prvi je 1919. godine obradovao čitatelje i fotografijom te „najslavnije mađioničarske točke na svijetu”.

Snimio ju je izvjesni F. V. Holmes, višestruko odlikovani oficir (koji nije ni u kakvom srodstvu s poznatim detektivom iz priča). Prema riječima Holmesa, konopac je odmotan, bačen u zrak i tamo je ostao da stoji kao da je ukrućen. Potom se neki dječak uspeo uz njega i ostao da stoji na vrhu. Baš kad je oficir snimio fotografiju, dječak je nestao. „Ne znam objasniti kako”, bio je njegov odgovor.

Stoga su ponuđena i druga objašnjenja ove zagonetke. Tridesetih godina prošlog vijeka jedan njemački iluzionista izjavio je da je konopac, zapravo, bio maskiran, a sastojao se od ovčjih kostiju, uglavljenih jedna u drugu, tako da su pravile neku vrstu motke uz koju je dječak mogao da se uspne. Pedesetih godina u još jednom tumačenju tvrdilo se da se točka izvodila u nekoj udolini. Žica tanka kao vlas kose bila je razapeta između dva brda, a konopac se, pošto ga fakir baci u zrak, prihvatio za ovu nevidljivu žicu skrivenom kukom. Predstava se prikazivala uvečer, dječak se popeo uz konopac i nestajao u mraku i dimu zapaljene vatre. Potom bi se fakir, u širokoj pelerini, i sam penjao do vrha konopca bacajući na zemlju komade udova nekog majmuna koga bi prethodno iskasapio. Konačno, dječak bi se sakrio pod pelerinu i sišao zajedno s mađioničarom tako da sve izgleda kao da se pojavio niotkuda.

– Sve su ovo objašnjenja mnogo nevjerojatnija i od same tačke o kojoj se priča – kaže Peter Lamont. – Ko bi mogao da zamjeni kosti ovce za konopac? I gdje je to postojala žica tanka kao vlas koja bi se razapela između dva brda i izdržala težinu dvije osobe? Svi su, u stvari, pokušavali da razjasne tajnu koje nije ni bilo. Fotografije kao što je ona Holmesova prikazivale su ne indijski konopac, nego nešto sasvim drugo: održavanje ravnoteže na dugačkim stabljikama bambusa, što se i danas radi u nekim krajevima Indije i Kine. Tamo se akrobata zaveže debelim konopom oko struka, podboči dugu bambusovu motku i uzdigne je. Uz nju se potom penje drugi momak koji, kad stigne do vrha, stoji tako nekoliko trenutaka održavajući ravnotežu.

Lamonta je zato, kao istraživača, zanimalo kako su razni mađioničari svjedoci uspjeli da zamjene običnu igru održavanja ravnoteže i nevjerovatnu točku s indijskim konopcem. Zajedno s engleskim psihologom Richardom Visemanom, pretpostavio je da postoji veza između senzacionalnosti priče i vremena koje protekne od događaja i izvještavanja o njemu. Drugim riječima, istraživači su krenuli od činjenice da prepričavanje jednog svjedoka postaje sve nevjerojatnije kako vrijeme prolazi.

Prikupili su sva svjedočanstva koja su našli u knjigama, studijama i novinskim tekstovima: ukupno 48. Odbacili su sva prepričavanja iz druge ruke, kao i dokumenta u kojima nije navedena godina događaja ili koji nisu sadržavali detaljne opise. Preostale dokaze – izbrojali su 21 – podijelili su u pet grupa, po stupnju senzacionalizma. Njihov zaključak je, po ko zna koji put, potvrdio pretpostavku o krajnjoj nepouzdanosti pamćenja u vezi s mađioničarskim tačkama. Svjedoci iz dokumentacije koju su našli vidjeli su zapravo stajanje na motki, ali, kako su godine prolazile, dodavali su svojim opisima ono što su pročitali ili čuli da se priča. I, gle čuda: od tridesetih godina pa nadalje više nije bilo nikog ko je tvrdio da je i sam video točku s uspinjanjem uz konopac.

Prava tajna predstave s indijskim konopcem nalazi se u našoj glavi i tamo odolijeva vremenu. Mozak miješa stvarne događaje kojima je prisustvovao i legende o kojima je čuo da se priča stvarajući tako uvjerljivu priču. Ona se nikad nije dogodila, ali je ipak uvjerljiva i uzbudljiva.

Krajem 19. i početkom 20. vijeka točka s indijskim konopcem postala je toliko popularna da su neki mađioničari počeli da je smatraju prijetnjom profesiji. Učinilo im se da su indijski iluzionisti daleko vještiji od kolega sa Zapada, pa su se najistaknutiji među njima trudili da otkriju u čemu je trik. Čak su išli u Indiju da ispituju gurue i fakire, očigledno bez uspjeha. Onda su pokušali da točku izvedu u kazalištu, pomoću utega koje su sami izmišljali. Nažalost, niko nije uspeo: jedno je bilo slušati priče o ovoj vještini, a drugo pokušati da ga izvedeš u sasvim drugačijem okruženju, kao što je pozornica.

Za mađioničare je zbog toga točka s indijskim konopcem i danas „najveća iluzija ikad smišljena na svijetu” iako nikad nije ni izvedena. Niti može da se dokuči, smatraju stručnjaci za ovu oblast: ona je nešto poput Svetog grala u mađioničarskom svijetu.

 

28
Nov

LEONARDO DA VINCI

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

LEONARDO DA VINCIGovorilo se da je  Leonardo da Vinci bio sklon tamnim umjetnostima. Da Vinci je oduvijek bio neobična tema za povjesničare, pogotovo u kršćanskoj tradiciji. Usprkos geniju tog vizionara, razmetao se svojom seksualnošću i štovao božanski poredak prirode, a to oboje ga je držalo u trajnom stanju grijeha protiv Boga.

Umjetnikove sablasne ekscentričnosti projicirale su određenu, svima dobro poznatu demonsku auru; ekshumirao je leševe kako bi proučavao anatomiju ljudskog tijela, vodio tajne dnevnike nečitkim obrnutim rukopisom. Vjerovalo se da posjeduje alkemičarsku moć pretvaranja olova u zlato, pa čak i da je stvorio eliksir kojim je odgodio smrt, a njegovi izumi uključivali su i strašna oružja za ratovanje i sprave za mučenje koje se nikad ranije nisu mogle zamisliti.

Leonardov nevjerojatno veliki doprinos  izuzetnoj kršćanskoj umjetnosti samo je produbio njegovu reputaciju da je duhovni dvoličnjak. Privaćao je na stotine unosnih naloga koje mu je dao Vatikan. Kršćanske teme nije slikao kao izraz vlastitih uvjerenja, nego kao izvor zarade, način na koji si je osiguravao rasipni stil življenja. Na nesreću da Vinci je bio šaljivdžija koji se često zabavljao potiho grickajući ruku koja ga je hranila. U mnogo kršćanskih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je bio sve samo ne kršćanski i time isticao vlastita uvjerenja i suptilno trljao nos Crkvi. No što da se o njemu mislilo, da Vinci nikada nije prakticirao tamnu umjetnost. Bi oje izuzetno duhovan čovjek, iako je bio u trajnom sukobu s Crkvom.

LEONARDO DA VINCI - VITRUVIJEV ČOVJEKJedna od najslavnijih skica Leonarda da Vincija, je blijedo-žuti pergament na kojem se nalazi slavni goli muškarac – Vitruvijev čovjek, nazvan po Marcusu Vitruviusu, ingenioznom rimskom arhitektu, koji je veličao božansku proporciju u svom tekstu „De Arhitectura“. Smatran anatomski najtočnijim crtežom  svog vremena, nitko bolje od da Vincija nije razumio božansku strukturu ljudskog tijela.

Prvi je dokazao da je ljudsko tijelo doslovno sastavljeno od građevnih blokova čiji proporcionalni omjeri uvijek iznose PHI. Da Vincijev Vitruvijev čovjek postao je suvremena kulturna ikona pojavljujući se na plakatima, podlošcima za miševe i majicama u cijelom svijetu. Proslavljena skica sastojala se od savršenog kruga u kojem se nalazio ucrtan goli muškarac, raširenih ruku i nogu. Krug je bio ključni element cijele kompozicije. Ženski simbol zaštite, krug oko tijela gola muškarca završavao je poruku koju je da Vinci namjeravao poslati – o skladu muškarca i žene.

Druga veoma zagonetna Leonardova tvorevina je slavna Mona Lisa. Mona Lisa je velika samo 78 x 53 cm. Visi na sjeverozapadnom zidu Salle des Etats u Pariškom muzeju Louvre. Naslikana je na jablanovoj dasci. Njezin eterični, maglom ispunjeni ugođaj pripisao se da Vincijevom umijeću sfumato tehnike u kojoj forme izgledaju kao da nestaju jedna u drugoj.

Status najpoznatijeg umjetničkog djela na svijetu  Mona Lise, nije imao nikakve veze s njezinim zagonetnim osmjehom. Niti je imao veze s tajanstvenim interpretacijama koje su joj pripisivali brojni povjesničari umjetnosti i obožavatelji teorija zavjere. Jednostavno, Mona Lisa je bila poznata, jer je Leonardo da Vinci sam tvrdio da je ona njegovo najbolje postignuće. Nosio ju je sa sobom kad god bi putovao i kad bi ga netko pitao zašto, odgovarao bi da mu je teško se rastati se od najuzvišenijeg izražaja ženske ljepote.

LEONARDO DA VINCI - MONA LISAMnogo povjesničara umjetnosti sumnjalo je kako Leonardova naklonost Mona Lisi nema nikakve veze s njezinim umjetničkim majstorstvom . slika je najobičniji portret  napravljen sfumato tehnikom. Mnogi su tvrdili da je da Vincijevo obožavanje tog djela proizlazilo iz nečeg puno dubljeg. Mona Lisa je u biti, bila jedna od najdokumentiranijih privatnih šala. Kolaž dvosmislenosti i razigranih aluzija, a opet, nevjerojatno je da većina  njezin osmjeh još uvijek smatra nekom velikom tajnom. Mnogi će vjerojatno primijetiti kako je pozadina slike nejednaka. Da Vinci je crtu obzora nacrtao na lijevoj strani primjetno niže nego na desnoj. No on nije bio sklon greškama. To je u stvari bio njegov mali trik. Spuštajući crtu obzora s lijeve strane, da Vinci je napravio Mona Lisu puno veću s lijeve strane nego s desne strane. To je njegova mala privatna šala. Povijesno gledajući, konceptima muškog i ženskog pripisane su određene strane; lijeva je ženska, a desna muška.

Budući da je da Vinci bio veliki obožavatelj ženskih principa, napravio je Mona Lisu ljepšu s lijeve nego s desne strane. On je zapravo zalagao se za sklad, ravnotežu muškog i ženskog. Vjerovao je da ljudska duša ne može doživjeti prosvjetljenje ako nema i muške i ženske elemente. Međutim što god da je da Vinci htio postići, njegova Mona Lisa  nije ni muško ni žensko. Ona nosi suptilnu poruku dvospolnosti. Ona je stapanje jednog i drugog. Osim toga da Vinci je ostavio veliku naznaku da je slika spoj muškog i ženskog. Egipatski bog muške plodnosti zove se Amon, a Amonova družica i egipatska boginja plodnosti zove se Izida, čiji je drevni slikovni znak bio L’ISA. Iz stapanja njihovih imena dobiva se AMON L’ISA. Osim što joj je lice dvospolno, i ime joj je anagram božanskog sjedinjenja muškog i ženskog. I to je to, da Vincijeva mala tajna i razlog zašto se Mona Lisa tako smješka.

21
Nov

JACK BERRY

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Jack Berry živio je u Sacramentu i bio je vrstan radio mehaničar na mjesnoj postaji. Također je volio kockati osobito na konjskim trkama.

U jednom poznatom znanstvenom časopisu pročitao je o snimanju i slušanju glasova s druge strane te je iste večeri počeo raditi na superjakom prijemniku sa ugrađenim magnetofonom. Jack nije imao vremena stalno sjediti i čekati „poruke“, pa je navečer uključivao snimanje, a ujutro bi brzo preslušao. Mjesec dana nije bilo ničega.

Onda je jedan dan čuo neke šumove i zaustavio je vrpcu. Čuo je glas spikera kako prenosi konjske utrke. Pobijedio je konj po imenu Siva lisica. Jack je naglo problijedio. Vrlo dobro je znao da će taj konj sudjelovati na trkama, a i glas komentatora bio mu je poznat. Bio je to poznati komentator s mjesne postaje koji je umro prije šest mjeseci.

Jack je sa nestrpljenjem čekao tu nedjelju. Ovog puta se nije kladio ni na jednog konja. Pobijedio je konj Siva lisica. Jack je posljednji ustao sa tribina. Ni sam ne zna kako je došao do kuće. Kad je stigao uključio je magnetofon i čekao sljedeću poruku. Stigla je za par dana. Poslušao je „prijenos“ i zabilježio ime jednog nepoznatog konja. Uplatio je 1000 dolara, a dobio je 5000 dolara.

Nakon dvije i pol mjeseca „nepogrešive“ prognoze, naišao je na glavni derbi sa izgledima za ogromnu zaradu. Naravno, Jack nije imao toliki iznos pa je prodao kuću i otišao u hotel sa ženom i troje djece. Na njihovu nesreću naznačeni konj koji je na „prijenosu“ bio imenovani spotaknuo se 10m ispred cilja. Kroz cilj je prošao drugi po redu i sa sobom odnio svu Jackovu ušteđevinu (36000 dolara) i 34000 dolara od prodaje kuće. No, što se ovdje zapravo dogodilo? Nisu svi duhovi koji se javljaju dobronamjerni. Postoje oni koji su zli, pakosni i šaljivi. U jednom intervjuu Jack je priznao da se nije slagao s tim pokojnim reporterom. Kad je čuo njegov glas pomislio je da ga grize savjest, pa mu je želio malo pomoći.

Treba se imati na umu da se duhovi u drugom svijetu ne ponašaju ništa drugačije nego što su se ponašali dok su bili na ovom svijetu. Oni koji se javljaju s druge strane čine to iz različitih razloga, da nas uvjere u daljnju egzistenciju ili da se jave svojim bližnjima ili iz posve zlonamjernih pobuda.

A oni dobronamjerni žele nas uvjeriti da smrt kao takva ne postoji i da ćemo poslije smrti naći se u nekom paralelnom svijetu gdje se naša egzistencija nastavlja.

19
Nov

OTKRIVEN VODENI PLANET

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Šest puta veći od Zemlje, Vodeni planet otkriven je u orbiti oko umiruće zvijezde u blizini našeg Sunčevog sustava. Pretpostavlja se da je planet dovoljno topao da podrži nekakav oblik života. Sastoji se od 75 % vode. Dokazi sugeriraju da postoji atmosfera, a astronomi vjeruju kako je najsličniji našem planetu od svih egzoplaneta izvan Sunčeva sustava.

Planet je klasificiran kao Super Zemlja. Veličinom je između  malih i stjenovitih planeta poput Zemlje i ledenih divova poput Urana i Neptuna. Njegova je zvijezda oslabljeni „crveni patuljak“ 3000 puta slabiji od našeg Sunca, nalazi joj se toliko blizu da je temperatura na površini 200 oC.

S udaljenošću od 1,3 milijuna milja, planet obiđe svoju zvijezdu svkih 38 sati. Za novi planet po imenu GJ1214b, pretpostavlja se da je sačinjen od ¾ vode i leda te ¼ stijena.

Znanstvenici vjeruju da posjeduje atmosferu sačinjenu od vodila i helija koja blokira zvijezdinu svjetlost. Voditelj projekta dr. David Charbonneau objašnjava da je Vodeni planet jako sličan Zemlji, te da bi se uz pomoć Hubbleovog teleskopa mogla otkriti njegova atmosfera i vidjeti od čega se sastoji. To bi bio prvi takav planet s potvrđenom atmosferom, premda ona ne bi mogla podržavati život kakav znamo na Zemlji.

17
Nov

DA LI JE SVIJET VEĆ OTKRIVEN?

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Oko pitanja da li je svijet već u potpunosti otkriven, znanstvenici dvoje. Jedni govore da se nam više što otkriti, dok drugi vjeruju da se negdje duboko u ekvatorijalnim šumama i drugim prostornim negostoljubivim područjima kriju nepoznata bića. Zbog toga znanstvenici su utemeljili novu disciplinu: kriptozologiju – znanost o nepoznatim i skrivenim životinjama. Kriptozolozi  se pozivaju  na to da je u ovom stoljeću pronađeno više od  velikih životinja, poput patuljastog vodenkonja, okapija, tapira ili perajara s grivom, latimera chalumnae, ribe dugačka do 1,5 metara za koju se smatra da je izumrla prije 60 milijuna godina. O svim tim životinjama postojale su samo priče domorodaca, kojima ljudi baš nisu vjerovali, sve dok nisu otkrili žive životinje.

Ako ni površina naše Zemlje nije potpunu istražena, onda zasigurno nisu ni oceani. Mnoge priče govore kako u dubinama oceana žive velike zvijeri, neki to opisuju kao pakao. Ljudi koji su vidjeli morska čudovišta, goleme morske zmije, svoje su izjave dali pod prisegom, a i većina znanstvenika im je vjerovala.

Ispred otočja Galapagos u Tihom oceanu dva američka kitolovca jedrila su jedan uz drugoga. Jedan od brodova, Monangahela, poslao je tri čamca jer je kapetan mislio da je otkrio kita. No taj „kit“ bio je svio smeđi gmaz dugačak 50-ak metara.
Posada jednog drugog broda „Rebecca Sins“ promatrala je očajničku borbu između kitolovaca i nepoznatog bića. Kitolovci su uspjeli ubiti gmaza, a dva čamca su bila potopljena. Čudovište je izvučeno na palubu gdje mu je kapetan odrezao glavu. Zatim su krenuli kući, no ni posada ni brod više nikada nisu viđeni.

U pričama o morskim čudovištima neprestano se pojavljuje užasan smrad. Rimski pisac Plinije čudovišta iz morskih dubina opisao je da nitko ne smrdi tako kao oni i da ubijaju čovjeka na najokrutniji mogući način. Ako napadne brodolomce ili ronioce, priljubi se čvrsto uz njih svojim brojnim sisaljkama i vuče ih u dubinu.

Najveća poznata hobotnica bila je dugačka 22 metra, a njezini krakovi imali su promjer od 20 cm. No znanstvenici vjeruju da u morskim dubinama postoje puno veće životinje.

Da hobotnice mogu biti opasne za ljude, pokazalo se pri katastrofi broda Britannic koji je u 2. Svjetskom ratu potopljen u Atlantiku. Posada je krenula u čamac za spašavanje kad su dva kraka hobotnice počela dodirivati jedan od čamaca i povukla dvojicu mornara u dubinu. Trećega, čije je noge hobotnica već obujmila svojim kracima, spasili su prijatelji koji su pucali u njih.
Uz hobotnice i morske zmije, postoje priče i o drugim morskim čudovištima. 1881. godine u Sjevernom moru Škotski je ribarski brod Bertie napalo čudoviše s grbama na leđima. Posada je poslije pripovijedala da se brod gotovo prevrnuo. Ljudi su svim raspoloživim oružjem pucali na to biće. No životinja je satima kružila oko broda i tek navečer zaronila u dubinu.

1925. godine  voda je izbacila na plažu golemo truplo. Zoolog koji je pregledao mrtvo tijelo opisao ga je kao 12 m dugačko, dugog tankog vrata, široke lubanje i gubice slične kljunu patke. Zoolog nije mogao dugo pregledavati truplo jer je bilo već dosta trulo. No unatoč tome njegov zaključak je bio da ta životinja zoološki je nepoznata.

1928. godine pronađeno je truplo bez glave na obali Cornwalla. Tijelo je bilo dugačko 10 metara, imalo je peraje i šiljati rep. Ni vrsta te životinje nije bila poznata.

Na jednoj plaži u Škotskoj 1953. godine otkrivena je 12 metara duga životinja čiji se vrat mogao usporediti s vratom žirafe. Na žalost, mještani su spalili truplo prije nego što se moglo pomnije pogledati.

„Dugovrati“ postoje duži od 15 metara. Pojavljuje se u mnogim morima svijeta u velikim dubinama. Razvija brzine više od 60 km/h. dosad je dugovrat primijećen 48 puta.

Morski konj, sisavac koji živi na dubini od 30 metara i hrani se ribama, dobio je ime zbog grive koja je nalik konjskoj. Morski konj dosada je primijećen 37 puta.
Mnogogrba životinja živi isključivo u toplim vodama sjevernoatlantske Golfske struje. Primijećena je 33 puta.

Za perajara koji može biti dugačak do 20 metara karakteristično je soptanje iz nozdrva. Dosada je viđen 20 puta.

Kriptozoologija očito napreduje. Svakodnevno se otkriva sve više novih vrsta životinja. Duboka prašuma, oceani i nedostupni predjeli vjerojatno  će ostati i dalje neotkriveni u cijelosti.

 

11
Nov

AVEBURY – RAVNICA DIVOVA

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Avebury - ravnica divovaU gradiću Avebury u jugozapadnoj engleskoj grofoviji Wiltshire nalazi se najveća kružna kamena tvorevina u Engleskoj , veća i starija od slavnoga Stonehenga kod Salisburyja. Otprilike 700 grubo tesanih kamena koji potječu iz ranog kamenog doba u Aveburyju su nekoć bili nanizani u tri prstena okružena zemljanim nasipom s jakom dubokim 15 metara. Danas u nebo strši još 26 kamenih giganata teških do 40 tona. Stanovnici tvrde da je „moć iz Stonehengea prenesena na Avebury.“

Kako se krug stijena nalazi u blizini glavne ulice, mnogi posjetitelji ne mogu odoljeti njegovu magičnom zračenju. Za razliku od ograđenoga Stonehenge, ovdje se kamenje ne smije dodirnuti, mogu se izvoditi pokusi vilinskim rašljama te slaviti mistično-mitološke svečanosti.

U susjedstvu Aveburyja uzdiže se brdo Silbury Hill visoko gotovo 40 metara. Iskapanja u kasnim šezdesetim godinama 20. stoljeća upućuju na vrijeme nastanka toga spomenika, nastala umjetnim  nasipavanjem, između 2800. i 2600. godine prije Krista. U unutrašnjosti brežuljka arheolozi su naišli na kamenu piramidu koja se sastoji od šest stepenica.

Je li puki slučaj to što je i jedan egipatski faraon dao sagraditi sličnu građevinu, stepenastu piramidu iz Sakkare? Namjena građevine, na kojoj  je u pretpostavljenu razdoblju od deset godina gradnje moralo raditi dobrih 700 ljudi, do danas nije rastumačena.

Čudno je to što u blizini Silburyja gotovo da ne prođe ljeto a da se u obližnjim poljima ne mogu uočiti oni misteriozni krugovi i piktogrami čije se podrijetlo rado pripisuje izvanzemaljcima. Rašljari su navodno na brežuljku obavijenu tajnom izmjerili iste energije kao i u kamenim krugovima te u krugovima u žitu u okolini.

Kennet Avenue, dojmljiva aleja s točno 200 monolita nanizanih u parove, povezuju Avebury s pravim pretpovijesnim svetištem u tome kraju. To je Sanctuary na plosnatu brežuljku u obliku luka Overtone. Precizno izbušene rupe u kamenu upućuju na drvene potpornje koji su mogli podupirati okruglu hramsku građevinu. U tome malome kamenom krugu pronađene su stijene lave koje – kako je kasnije dokazano – potječu iz njemačko Eifela.

Britanski astro-arheolog profesor Allexander Thom u kamenim je tvorevinama svoje domovine vidio pažljivo postavljene zvjezdarnice i kalendare. Uspio je dokazati da su graditelji iz kamenog i bakrenog doba koristili matematičke konstrukcije i da su sigurno poznavali i princip pravokutnih trokuta koji se pripisuje Grku Pitagori.

Unatoč tome, kameni krugovi ostaju siromašna mjesta za istraživana i znanost. Nikada nije pronađeno ništa što bi upućivalo na to što se ondje uistinu dogodilo, nikada nije pronađeno ništa što bi razjasnilo smisao i svrhu građevina. Profesor Richard Atkinskon pronašao je u Aveburyju rogovlje za kopanje, komade kremena, sjekire i glinene posude najrazličitijih razdoblja, ali što su ljudi tada mislili, u što su vjerovali i čemu su se nadali, to ostaje tajna. Atkinsonu je u svakom slučaju privuklo pozornost to što se ondje ne može pronaći nikakav otpad iako su se pretpovijesna mjesta koristila tisućljećima. „Izgleda baš kao da su se graditelji u Aveburyju, a i drugdje, ponašali onako kako se i mi ponašamo u crkvama“, misli istraživač. Ni mi ne ostavljamo nikakve tragove na mjestima koja su nam sveta.

 

 

 

11
Nov

OTKRIVEN VODENI PLANET

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Vodeni planetŠest puta veći od Zemlje, Vodeni planet otkriven je u orbiti oko umiruće zvijezde u blizini našeg Sunčevog sustava. Pretpostavlja se da je planet dovoljno topao da podrži nekakav oblik života. Sastoji se od 75 % vode. Dokazi sugeriraju da postoji atmosfera, a astronomi vjeruju kako je najsličniji našem planetu od svih egzoplaneta izvan Sunčeva sustava.

Planet je klasificiran kao Super Zemlja. Veličinom je između  malih i stjenovitih planeta poput Zemlje i ledenih divova poput Urana i Neptuna. Njegova je zvijezda oslabljeni „crveni patuljak“ 3000 puta slabiji od našeg Sunca, nalazi joj se toliko blizu da je temperatura na površini 200 oC.

S udaljenošću od 1,3 milijuna milja, planet obiđe svoju zvijezdu svkih 38 sati. Za novi planet po imenu GJ1214b, pretpostavlja se da je sačinjen od ¾ vode i leda te ¼ stijena.

Znanstvenici vjeruju da posjeduje atmosferu sačinjenu od vodila i helija koja blokira zvijezdinu svjetlost. Voditelj projekta dr. David Charbonneau objašnjava da je Vodeni planet jako sličan Zemlji, te da bi se uz pomoć Hubbleovog teleskopa mogla otkriti njegova atmosfera i vidjeti od čega se sastoji. To bi bio prvi takav planet s potvrđenom atmosferom, premda ona ne bi mogla podržavati život kakav znamo na Zemlji.