Archive for December, 2011

20
Dec

KUĆA DUHOVA U KEOSAUQUA U IOWI

   Posted by: Mika    in DUHOVI

Kada su Chuck Hanson i njegova supruga kupili hotel u mjestu Keosauqua u Iowi, pričalo se da u njemu žive duhovi, no nisu se dali obeshrabriti. Navodno na trećem katu hotela „žvi“ duh Mary Manson, kćer Luisa i Nancy Manson, koji su kupili hotel 1857. godine. Ona je radila u hotelu skoro cijeli svoj život i umrla je upravo na trećem katu 1911. godine.

Umrla je u snu u svojoj omiljenoj ljuljački. Gosti još uvijek čuju njenu ljuljačku, a vlasnici tvrde da i ostali duhovi dođu tu i tamo javiti se gostima. Chuck Hanson kaže da duhovi otvore vrata, pale i gase svjetla, uzimaju gostima pokrivače. Ponekad se čak i kreveti zatresu. Gosti čuju korake kao da netko hoda po sobi, ne vide nikoga, iako neki tvrde da su vidjeli pokojeg duha, tj. duha žene kako hoda po sobi i onda nestane. Drugi tvrde da su vidjeli djecu kako se igraju u sobi i koja su prolazili kroz zatvorena vrata.

Engleski novinar Will Starr nije vjerovao u te priče, pa je odlučio otići u Ameriku i to ispitati. Takoje u Philadelphiji intervjuirao demonologa Loua Gentilea, na čiji je nagovor proveo dva dana u dvije zgrade u kojima navodno postoje duhovi.

Will kaže da ga je bilo strah duhova obje noći. Prvu noć , doveo ih je u kuću koja je bila sagrađena na vrhu groblja. Obitelj koja je tamo živjela proživljavala je strašne stvari – pojavljivala su se razna lica na prozorima, trogodišnji sin se žalio na noćne posjete starca, čulo se škripanje vrata.

Will tvrdi da je susret sa Louom promijenio njegovo gledanje na nadnaravne pojave. Počeo je razumjeti i sofisticirane elektronske aparate koje Lou koristi za snimanje duhova, a kojima može uhvatiti zvukove koje čovjek ne može čuti. Kao odgovor na pitanje, da li postoje duhovi u kući, primijetio je da je upaljena crvena lampica počela bljeskati što znači da je registrirala zvuk koji oni nisu mogli čuti. Kada su preslušali vrpcu, kao odgovor na postavljena pitanja čuo je režanje te osjetio dodir na ramenu.

Lou Gentile je imao dodatnu opremu za otkrivanje duhova, fotoaparat i digitalnu kameru te elektro-magnetski detektori koji navodno upućuje na aktivnost duhova. Njegov posao je da pronađe dokaze, što znači da osigura video materijal .

Will Storr je posjetio sva mjesta na svijetu gdje navodno postoje duhovi. U svojoj knjizi „Will Storr vs The Supernatural“ napisao je kronologiju svega što je doživio te razgovore s ljudima koji su tražili duhove, kao i onih koje su duhovi proganjali. On kaže da postoje vrlo stari objekti s dugačkom povijesti, često i krvavom kao zatvor Alcatraz.

Will objašnjava kako se treba ponašati na mjestima gdje navodno žive duhovi: svatko mora biti smiren pun poštivanja i otvorena duha da nauči nove stvari. Posjet nekom „ukletom mjestu“ daje ljudima novu perspektivu na život i smrt, i sve ostalo što dolazi poslije.

14
Dec

TRAGOM SVETOG BRANDONA

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Tragom svetog BrandonaIrske pomorske tradicije jedne su od najstarijih u Europi. Irski kralj Nial u 4. stoljeću stare ere, slao je svoju flotu u borbu protiv nasrtljivih Rimljana. U srednjem su stoljeću irski misionari smjeli polaziti na neizvjesne plovidbe, kako bi na razbacanim otocima Atlantskog oceana širili kršćanstvo. O njihovom uzbudljivim plovidbama i danas pjevaju drevni irski epovi, među kojima je i najpopularnija bila „Putovanja svetog Brandona.“

Sveti Brandon je povijesna osoba. Za svog dugog života postao je prava legenda. Putujući po sjevernim zemljama i otocima, širio je kršćanstvo i osnovao više samostana. Bio je jako uporan u organiziranju ekspedicija koje su tragale za otocima sretnih, u zapadnom Atlantiku , koji danas mnogi poistovjećuju sa legendarnim Avalonom, svojevrsnim rajem na Zemlji.

U irskom epu „Putovanja Svetog Brandona“ opisuje se uzbudljiva plovidba ovog misionara do neobičnog arhipelaga, udaljenog 40 dana plovidbe. Sa svojih 17 prijatelja, svećenika, Sveti Brandon se iskrcao na živopisni kameni otok sa kojega su se slapovi rušili u more. Tu su našli vodiča s kojim su se iskrcali na otok Ptičji raj, ali su uskoro nastavili plovidbu i nakon tromjesečnog putovanja kroz maglu, stigli do otoka na kojem je Sveti Ailbe živio u velikom samostanu.

Irska odiseja, opisuje vrijeme od više godina, u kojem se znameniti misionar iskrcavao i posjećivao neznan broj živopisnih otoka, kojih danas nema ni na jednoj pomorskoj karti Atlantskog oceana. Boravili su na šumovitom otoku prepunom vinove loze, kojeg su nazivali Otok grozda, odmarali su se na Otoku ovaca, sretali ledene sante i promatrali otoke s vulkanskim kupolama. Na kraju su stigli do obećane svete zemlje, bogate riznice  voća i povrća i svakojakog blagostanja, gdje su proveli 7 sretnih godina. Sveti se Brandon vratio u Irsku u poodmaklim godinama. Umro je sa 93 godine.

Jedan cijeli zid u katedrali u Herefordu i danas prekriva velika zemljopisna karta svijeta iz 1275. godine. Na toj karti su registrirana i otkrića Svetog Brandana, pa je na mjestu današnjih Kanara, ucrtano „7 Svetih otoka – otoci Svetog Brandona“. Na kasnijim kartama ovi otoci sve rjeđe se spominju, a u 18. stoljeću, otoci se javljaju pod imenom Kanari. Među stanovnicima tih 7 otoka vjerovalo se da postoji i osmi otok, nazvan Sveta Boronda i da je smješten oko 40 morskih milja od otoka Palme. Nekoliko ribarskih ekspedicija je 1721. godine tragalo za ovim otokom, ali njega više nije bilo na naznačenoj poziciji. O njemu se kasnije više nikada nije ništa čulo.

14
Dec

ČUDOVIŠTE IZ JEZERA CHAMPLAIN

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Jezero Champlain prostire se južnije, od Kanade, kroz Vermont i državu New York. Ni Amerikanci nisu bili bolje sreće

Međutim, u onom relativno pristupačnom dijelu New Englanda Champ se pojavljuje vrlo rijetko. Janet Tyer, zamjenica šerifa iz Westporta, čija kuća gleda na jezero, primijetila je kako neki stvor pljuska nasuprot njezinom trijemu, glave isturene nad vodom 3 do 4 stope; međutim, dok je stigla do telefona da bi okupila potjeru, čudovište je nestalo. Godine L. R. Jones iz Swantona pecao je sa dvojicom drugova nedaleko od otočića North Hero. On priča: ” Lubini su grizli uistinu dobro i baš smo se spremali dići sidro kad je nešto strahovito zapljusnulo. Jezero je bilo mirno i na vidiku nije bilo drugih brodića. Zatim je iz vode izronio golemi crni oblik. Pojavila su se 3 dijela, jasno vidljiva iznad površine, jedan od drugoga udaljeni oko 5 stopa, a cijelo je stvorenje bilo dugačko oko 25 stopa. ” Trojica u čamcu jednodušna u tome da je to svakako bio stvor koji se kretao brzinom oko 15 milja na sta. Ostao je na površini 2 do 3 minute, a onda je nestao.sa Champom. Joe Zarzynski, glavni Champov zagovornik, već ga je kandidirao za spisak američkih ugroženih vrsta, premda ga osobno nikad nije vidio. Champ ima vrlo slavnu i povijest. Prvi ga je 1609.godine opazio osobno Samuel Champlain, otkrivač jezera. Sedamdesetih godina pretprošlog vijeka, ustrašio je kremu njujorškog društva na izletu parobrodom. Zatim je oko prekretnice vijeka bezosjećajni vlasnik cirkusa P. T. Barnum rasipao nagradu od 50.000 dolara onom ko donese Champovo tijelo.

Premda je 1871. godine navodno, u jezeru Bear u Utahu ulovljeno mladunče čudovišta 20 stopa dugačko, koje se u vodi otiskivalo repom i nogama. Na mnogim jezerima, u kojima prema tvrdnjama Indijanaca žive čudovišta, bijelci su ih ponekad opazili. Na jezeru Walker u Nevadi viđen je 1956. godine brzi stvor dug 14 m. S jezera Flathead u Montani stizalo je toliko izvještaja da je neka kompanija raspisala nagradu od tisuću dolara za bilo kakvo biće, jesteru ili dugu ribu ili čudovište duže od 4 m koje bude izvađeno iz jezera. Izvještaji o čudovištima sa jezera Payette u Idahou, mnogih jezera u Winsconsinu, osobito Red Cedar Lakea, Ontariju i čak Slanog jezera u Utahu, nisu bili potkrijepljeni snimcima ili filmom.

8
Dec

IZGUBLJENI SVIJET “JADRANSKE NESSIE”

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Morsko čudovište

Vrijeme vladavine divovskih reptila koji se nazivaju dinosaurima, kao i njihovih morskih varijanti, završilo je davno prije pojave čovjeka njihovim naglim masovnim izumiranjem, a pronalazak ostataka drevnoga morskog gmaza na području Zadarske županije pobuđuje maštu i tjera nas da se zapitamo o tome kako je izgledao danas već odavno izgubljeni svijet

Objava otkrića fosilnih ostataka davno izumrle morske životinje na Dugom otoku pobudila je prije nekoliko dana zanimanje ne samo znanstvenika, već i šire javnosti. Prvi zaključci znanstvenika koji su na licu mjesta proučili stijenu okrenutu otvorenom moru i izloženu valovima koja sadrži fosilizirane ostatke kostura drevne životinje duljine oko 2 metra, ukazuju da se vjerojatno radi o zasad neidentificiranoj vrsti drevnoga morskog gmaza koja je po svoj prilici živjela u geološkoj epohi gornje krede, vremenu kada su Zemljinim kopnima i morima vladali dinosauri. Pretpostavlja se da je živio u doba turona, prije otprilike 90-ak milijuna godina, a ostaci ukazuju na to da je donekle sličio današnjem krokodilu, te da je po svoj prilici bio brz plivač i mesojed. O kakvoj se točno životinji radi pokazat će detaljno proučavanje fosila koji će biti izrezan iz stijene u kojoj je počivao gotovo sto tisuća milenija.

Vrijeme vladavine divovskih reptila koji se nazivaju dinosaurima, kao i njihovih morskih varijanti završilo je davno prije pojave čovjeka njihovim naglim masovnim izumiranjem, a pronalazak ostataka drevnoga morskog gmaza na području Zadarske županije pobuđuje maštu i tjera nas da se zapitamo o tome kako je izgledao danas već odavno izgubljeni svijet i drevna mora u kojima se kretao u potrazi za plijenom, te kakva su mu sve srodna bića, velika i mala, “pravila društvo”. Da bismo dobili sliku o tome kako je točno izgledao svijet toga drevnog vremena, odnosno kakva neobična ili čak zastrašujuća stvorenja su gospodarila planetom Zemljom, nužno je osvrnuti se na neke dosadašnje spoznaje o razdoblju iz kojega potječe.

A kakav je bio svijet u razdoblju krede, kada je živio i naš gmaz? Prije svega, razlikovao se od današnjega ne samo po oblicima flore i faune, već i po izgledu oceana i kopnenih masa, kao i po klimatskim prilikama koje su prevladavale kroz 80 milijuna godina toga geološkog razdoblja. Čitavo razdoblje krede započinje otprilike prije 146 milijuna godina, a završava pred oko 65 milijuna godina, kada odumiru sve preostale vrste dinosaura i završava era dominacije velikih gmazova. Kontinenti su još daleko od njihova današnjeg oblika. Raspad prijašnjega jedinstvenog kontinenta Pangee, koji je započeo još u jurskom periodu, nastavlja se i kroz kredu, što rezultira nastajanjem i širenjem preteče današnjega Atlantskog oceana.

Velik dio današnjih kopnenih površina tijekom krede je prekriven morem čija je razina u odnosu na današnju povremeno bila viša i za 200 metara. Naravno, globalni površinski odnos kopna i oceana bio je još značajnije na strani oceana, što se odražavalo u ispresijecanosti kopnenih masa mnogobrojnim plitkim unutarnjim morima koja su današnje kontinentske mase dijelila na nizove velikih otoka. Razlog tome bile su vrlo visoke globalne temperature zraka i mora koje su u kredi bile više no ikad ranije i kasnije u povijesti Zemlje. Po tim plitkim i toplim morima, među tadašnjim brojnim otocima, negdje na području gdje će u dalekoj budućnosti biti ono što zovemo zadarskim arhipelagom, plivala je i životinja čiji su ostaci otkriveni na Dugom otoku. S obzirom na veličinu, hranila se vjerojatno ribom i drugim morskim stvorovima manjima od sebe.

Svjetska mora kroz milijune godina trajanja krede bila su dom nebrojenim vrstama živih organizama koji su evolucijski nastajali i odumirali. Najčešći fosilni nalazi na našoj obali jesu varijante planktonskih foraminifera, školjkaša i drugih sitnih organizama koji su posjedovali ljušture. Dominantna skupina riba u tom razdoblju postaju koštunjače iz skupine Teleostei koje su dosezale duljinu i do 5 metara.

Nama svakako najzanimljiviji drevni organizmi jesu upravo morski gmazovi od kojih su neki bili najveći grabežljivci krednih mora i među koje se, po prvim dojmovima, ubraja i naš dugootočki nalaz. U nebrojenoj raznolikosti vrsta reptila, koji su kroz milijune godina nastavali svjetska mora, nalaze se i brojni morski gušteri različitih veličina i oblika, te razni drugi morski gmazovi slični današnjim krokodilima s kojima je, prema prvim informacijama, uspoređen i gmaz s Dugog otoka. Najveći grabežljivci krednih mora bili su ihtiosauri i morski krokodili (iako rjeđi nego u juri), plesiosauri (dužine i do 10 m), morski gušteri mosauri, kao i prve morske zmije. Bile su prisutne i morske kornjače, kao i vrsta ptice malih krila koja je bila prilagođena plivanju i ronjenju (poput današnjeg pingvina). U nimalo gostoljubivim dubljim krednim morima vjerojatno su se odvijale bjesomučne nemilosrdne borbe između golemih, ali i rastom manjih morskih gmazova, gdje bi pobjedu odnosio onaj kojemu je evolucija namijenila ulogu više karike u hranidbenom lancu.

Iako je bez podrobne analize vrlo teško zaključiti kojoj vrsti drevnoga morskog gmaza pripada naša “jadranska Nessie”, te je li riječ o odraslom primjerku duljine dva metra ili mladunčetu kakvoga gorostasnijeg morskog guštera, vrijedi osvrnuti se na dosadašnje spoznaje o sličnim davno izumrlim bićima i njihovim vezama s današnjim gmazovima.

Među prvim kralježnjacima koji su ispuzali iz vode tijekom paleozoika i evolucijski se prilagodili životu na kopnu bili su upravo gmazovi. Za razliku od njima srodnih vodozemaca, mogli su se slobodnije kretati jer nisu morali polagati jaja u vodu i živjeti u područjima koja karakterizira velika vlažnost. Mnogo milijuna godina nakon što su se prvi put pojavili, neke vrsta gmazova vraćaju se u more vjerojatno zbog većih zaliha dostupne hrane. Iako su i dalje disali plućima te su morali povremeno izranjati i zaranjati zbog zraka poput današnjih kitova i dupina, po svemu ostalome savršeno su se prolagodili životu u vodenom okruženju. Primjerice, ihtiosaur, morski gmaz predator, u potpunosti je razvio hidrodinamičan oblik sličan ribljem. I danas postoje mnoge vrste gmazova koje žive ili provode većinu vremena u vodi, poput morskih kornjača, krokodila te raznih morskih zmija i guštera.

Među impozantnijim rodovima gornjokrednih morskih gmazova koji su po obliku slični reptilu otkrivenom u stijeni na Dugom otoku svakako su bili mosauri, morski gušteri čija je duljina u pojedinih vrsta bila i do 15 metara, a ime su dobili po najrobusnijem predstavniku koji se pojavio među kasnijim vrstama. Mosauri su bili mesojedi, imali su četiri uda nalik na peraje i izduljeno tijelo s dugim repom, te oštre zube i snažne čeljusti svojstvene predatorima, a evolucijski su se nametnuli izumiranjem spomenutog ihtiosaura krajem jurskog razdoblja. Ostaci mosaura pronađeni su po cijelom svijetu, od Europe do Australije, Afrike i Antarktike. Iako su uz njih u kasnijoj kredi postojali i drugi veliki predatori poput pliosaura, plesiosaura te divovskih morskih pasa, nijedna od spomenutih vrsta nije im mogla parirati po brojnosti.

Kategorija gmazova s kojom je gmaz pronađen na Dugom otoku prema prvim pretpostavkama mogao biti srodan jesu krokodili. Riječ je o jednoj od najuspješnijih kreacija evolucije čiji su se preci prvi put pojavili pred oko 250 milijuna godina te je, kao takva, preživjela i razdoblje krede te kraj ere dinosaura. Od svojih evolucijskih početaka do danas, oblik im je vrlo sličan i gotovo identičan današnjim vrstama, što je samo po sebi fascinantno jer dokazuje vrlo veliku prilagodljivost. Vodeni i morski krokodili bili su česti i u cijelom razdoblju krede, o čemu svjedoči niz paleontoloških otkrića diljem svijeta, poput nedavnog otkrića ostataka 10-tonskog superkrokodila u Sahari starih oko 110 milijuna godina.

Kojoj god drevnoj vrsti pripadala, životinja čiji su ostaci pronađeni u stijeni na Dugom otoku predstavlja vrlo vrijedan paleontološki nalaz. Iako zasad nisu pronađeni ostaci lubanje ili barem zuba, koji bi paleontolozima olakšali klasifikaciju ove životinje, vjeruje se da će ekspertiza dati neke odgovore nakon što fosilni ostaci budu dopremljeni na Geološko-paleontološki odjel Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. U svakom slučaju, vrijedno otkriće moglo bi pružiti tračak uvida u prošla vremena današnjeg zadarskog područja, davno prije pojave čovjeka.

8
Dec

MALTEŠKI HYPOGEUM

   Posted by: Mika    in MISTERIJE

Malteški Hypogeum

Kada je  1902. godine podzemni sustav hramova nazvan Hal Saflieni ili poznatiji kao Hypogeum predstavljen svijetu, izazvao je senzaciju u arheološkim krugovima. Hramovi i podzemne odaje su bukvalno urezane u kameno podzemlje. Tu su pronađene kosti preko 7000 ljudi i stoga se smatra da je Hypogeum zapravo velika grobnica.

Svi tragovi misterioznih ljudi koji su izgradili Hypogeum nestaju oko 2000. godine prije nove ere. Jednako čudni su i tragovi kolica na kamenim putovima na Malti davno prije otkrića kotača. Hypogeum je jedan od najimpresivnijih objekata na Unescovoj listi i objašnjenju navode da je riječ o ostavštini  kulture s kojom se ne može usporediti nijedna druga na mediteranu i da se radi o jedinstvenoj epizodi i evoluciji čovječanstva.

Megalitski objekti na Malti poznati su još iz 16. stoljeća kada su vitezovi reda St.John prvi put posjetili otok. Otada pa u narednih 400 godina se smatralo da su hramovi ostavština mitske rase giganta.

Premda je Hypogeum toliko jedinstven, ipak su samo ulazne prostorije bile povremeno otvorene za javnost. Točnije, drugi niz godina tijekom 20. stoljeća bio je zatvoren za javnost pod izlikom „radova na konzerviranju“.

U pismu iz siječnja 1999. godine Slaw Law obavještava o mreži tunela i podzemnom svijetu poznatom kao „Hypogeum Hal Saflieni“. Tvrde da je zabilježen niz tajanstvenih nestanaka u podzemnim labirintima te da je kroz povijest učinjeno sve da se zna što manje o ovim objektima.

1940. godine National Geographic donosi članak u kojem piše da je Malta uzduž i poprijeko probušena mrežom tunela i hramova. Moguće je ispod zemlje proći s jednog na drugi kraj otoka. Ipak vlada je zatvorila sve ulaze. Razlog je navodno nestanak grupe učenika s nastavnicom koji su ušli u podzemni labirint i nikad se nisu vratili.

1998. godine njemački istraživač Werner Betz pisao je novu knjigu o Hypogeumu o koje je dosta mjesta našao za Malteške vladine predstavnike koji su davali sumnjiva objašnjenja , puna kontradikcija, o istraživanju i ponovnom otvorenju Hypogeuma. Očito je da se nešto krilo.