31
Oct

NOĆ VJEŠTICA

   Posted by: Mika   in MISTERIJE

WITCH BACKNoć vještica ili Halloween (Hallowe’en) je noć uoči Svih svetih, 31. listopada, a zapravo je skraćenica od All Hallow’s Eve ili Hallow Eve (Sveta večer, noć uoči Svih svetih). Stari Kelti su 1. studenog slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu). Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću sustreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku. Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih.

U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Kada je Samhain vladao na zemlji na Noć vještica, ljudi su čuvali djecu u toj noći, nosili su maske da se sakriju od njega, izrezivali su bundeve u znak poštovanja prema njemu, te su ostavljali slatkiše da ga zadovolje. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta. Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog griješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O’Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.

3
Jun

ANĐELI I DEMONI

   Posted by: Mika   in MISTERIJE

Jedna moja prijateljica preporučila mi je da pogledam seriju „Supernatural“. Sam naziv mi je bio zanimljiv, pa sam odlučila seriju pogledati. Kako su epizode odmicale, ja sam ostala sve više iznenađena. Razlog tome je bio što nisam očekivala da će se toliko dotaći teme anđela i demona. Početak serije sastojao se od „uobičajenih“ entiteta. No onda su prešli na demone, anđele te odlazak u pakao.

Anđele su opisali kao božje ratnike, glasnike. Daju im razne moći i sposobnosti. Ono što mi je bilo zanimljivo za pogledati da i anđeli mogu zaposjesti čovjekovo tijelo isto kao i demoni no s razlikom da anđeli moraju tražiti dozvolu od čovjeka. Kroz epizode su se pojavljivali razni anđeli i arkanđeli. Poneki od njih su bili dobri koji su navodno ispunjavali Božju volju, dok su drugi tvrdili da je Bog umro i da među anđelima vlada bezakonje. I zbog toga su anđeli međusobno ratovali da bi netko od njih došao na „vlast“ i postao novim Bogom. Anđeli su neranjivi ljudskim oružujem, može ih se ubiti jedino Anđeoskom oštricom. Mogu se teleportirati bilo gdje na svijetu ukoliko to mjesto nije zaštićeno Enochian sigilom (Enochian je anđeoski jezik s kojim anđeli komuniciraju međusobno na nebu). Anđeli također mogu ljudima čitati dušu tako da zabiju svoju ruku u njihova prsa. Navodno je to bolno za ljude ali ne ostavlje nikakve fizičke ozljede. Imaju noć izlječenja drugih. Anđeli se također mogu odmetnuti, biti prognani iz Raja, ukoliko ne slijede Božja naređenja. Meni je bilo super gledati te epizode jer nikada nisam doživljavala anđele na taj način, kao božje ratnike, više kao anđele čuvare ili nešto slično. Kažu da je samo četiri anđela ikada vidjelo Boga. Anđeli slijepo slijede Božje naredbe, iako možda misle da nisu pravedne.  Jedan od najomiljenijih Božjih anđela koji se odmetnuo bio je i Lucifer.

Lucifer je mlađi Mihaelov brat i Gabrijelov i Rafaelov stariji brat. Lucifer je nekad bio najljepši i najvoljeniji anđeo ikada. Bog ga je volio više od drugih anđela, i zbog toga je Lucifer bio jako ponosan. Kada je Bog stvorio čovječanstvo, Lucifer nije mogao prihvatiti da nije više Božji miljenik. I kada je Bog naredio Anđelima da vole njegove nove kreacije više od sebe, Lucifer je odbio. Lucifer se izjasio: „Oče, ne mogu. Ljudi nisu savršeni. Ubojice su.“ Lucifer je nastavio svoj neposluh, te je tražio Mihaela da stane uz njega u pobuni protiv Boga. Mihael je odbio Luciferov zahtjev i na Božju zapovjed Mihael je poslao Lucifera u Pakao. Naravno, Lucifera je jako naljutilo to što je izbačen iz Raja, smislio je protunapad. Uzeo je dušu žene, Lillith, i mučenjem uklonio joj humanost te je pretvorio u prvog demona. Zbog ovog bogohuljenja protiv Boga, Lucifer je dodatno kažnjen te je unutar Pakla zatvoren u kavezu. Luciferov dugoročni cilj je bio da na kraju bude oslobođen iz svog kaveza, te da iskorijeni čovječanstvo i vrati Zemlju u njenu neokaljanu prvobitnu slavu. Pretpostavlja se da Lucifer koristi samo demone kao svoje sluge te da će i njih iskorijeniti  jer je unatoč tome što su oni njegove kreacije, jer smatra da su demoni manje vrijedniji od ljudi. Lucifer tvrdi da on nikada ne laže jer ne mora. Pokazuje brigu za anđele iako više voli arkanđele. Kavez u kojem je Lucifer bio zatvoren, osmišljen je tako da nikada nemože sam izaći ili pobjeći iz njega te je blokiran za 600 pečata. Potrebno je samo da razbije 66 pečata od njih 600 da bude oslobođen iz kaveza i ponovo hoda Zemljom. Pečati služe da bi se spriječila Luciferova moć i da ne može pobjeći iz zatvora. Od 66 pečata koja se moraju razbiti za Luciferovu slobodu, samo su dva potrebna da budu razbijena točno određenim redoslijedom. Prvi pečat mora razbiti „pravednik koji prolijeva krv u paklu“, a konačni i posljednji pečat mora biti smrt prvog demona. Tijekom svog dugog zatvora u Paklu, Luciferu su služili mnogi demoni, a jedan od najistaknutijih je žutooki demon, Azazel. Nitko od njih nije uistinu vidio Lucifera, jer je bio zaključan u posebnom dijelu pakla koji je imao samo jedan ulaz, koji je bio zaključan pečatom, te je to obeshrabrilo demone da će ikada naći Lucifera i vratiti ga na vlast, osim jednog demona, Azazela, koji je pobjegao na zemlju da bi pronašao način da izbavi Lucifera iz Pakla.

Sada ću se vratiti malo na Lillith. Lilith je dakle prvi demon kojeg je Lucifer stvorio. Opisali su je kao strašnog i nemilosrdnog demona. Voli opsjedati male djevojčice, no ponekad opsjedne tijelo lijepe mlade žene u želji da zavodi i zavara muškarce. Postoji legenda o Lillith u kojoj je Bog šesti dan stvorio muškarca i ženu da zajedno upravljaju svijetom. Muškarac je bio Adam a žena Lillith. Adam i Lilith stvoreni na isti način, od zemaljske prašine. Njih dvoje nikada nisu otvarili harmonične odnose, te je Adam zahtijevao da mu se Lillith pokori. I kada je ona to odbila jer je tvrdila da mu je ravnopravna i da neće napraviti kako on hoće. Tako se Lillith odmetnula i Bog ju je protjerao te je Lucifer uzeo njenu dušu i pretvorio ju u prvog demona.

Demone je naravno stvorio Lucifer. Oni su stvoreni od duša ljudi koji su otišli u pakao. Postoji mnogo načina da se postane demonom npr. sklapanje ugovora s demonom.  Ukoliko želite sklopiti ugovor s vragom, treba se iskopati rupa u središtu raskršća. U tu rupu se treba staviti kutija u kojoj se nalazi vaša slika, malo zemlje s groblja te kost crne mačke, zakopajte rupu i pričekajte da se demon pojavi. Demon će vam dati ono što želite ukoliko vi njemu obećate svoju dušu te on nakon nekog vremena (obično se ugovor sklapa na 5 ili 10 godina) dođe sa svojim paklenim psima po vašu dušu. Demoni često opsjedaju ljude, ali za razliku od anđela njima ne treba dozvola. Može ih se egzorcizmom istjerati iz čovjekova tijela. Veliki su lažljivci i manipulatori. Može ih uhvatiti u Vražju klopke te ih tamo mučiti ili izvršiti egzorcizam nad njima.

Sada su ostale samo legende, priče i mitovi. Lijepo ih je sve čuti i poslušati jer su zaista zanimljive. No meni samoj sebi postavljam mnoga pitanja. Ako Lucifer je rekao NE Bogu, jer je imao svoje mišljenje i ovaj ga je potjerao u Pakao zbog tog NE, znači li to da Bog želi da se radi samo ono što on hoće? Gdje je tu demokracija ili sloboda mišljenja? Anđeli isto tako rade sve kako Bog naredi i moraju se slušati njegove naredbe ili će biti protjerati. To znači da bi mi svi zapravo trebali gorjeti u paklu jer ne ispunjavamo Božje naredbe. I ponekad mi mislimo da ono što radimo radimo ispravno ali to nije onako kako je Bog rekao i mi se ne kajemo zbog djela i što onda? Idemo u pakao? Meni se sve čini da je u Paklu zaista ekipa…

Tags: , , , , , ,

20
Dec

KUĆA DUHOVA U KEOSAUQUA U IOWI

   Posted by: Mika   in DUHOVI

Kada su Chuck Hanson i njegova supruga kupili hotel u mjestu Keosauqua u Iowi, pričalo se da u njemu žive duhovi, no nisu se dali obeshrabriti. Navodno na trećem katu hotela „žvi“ duh Mary Manson, kćer Luisa i Nancy Manson, koji su kupili hotel 1857. godine. Ona je radila u hotelu skoro cijeli svoj život i umrla je upravo na trećem katu 1911. godine.

Umrla je u snu u svojoj omiljenoj ljuljački. Gosti još uvijek čuju njenu ljuljačku, a vlasnici tvrde da i ostali duhovi dođu tu i tamo javiti se gostima. Chuck Hanson kaže da duhovi otvore vrata, pale i gase svjetla, uzimaju gostima pokrivače. Ponekad se čak i kreveti zatresu. Gosti čuju korake kao da netko hoda po sobi, ne vide nikoga, iako neki tvrde da su vidjeli pokojeg duha, tj. duha žene kako hoda po sobi i onda nestane. Drugi tvrde da su vidjeli djecu kako se igraju u sobi i koja su prolazili kroz zatvorena vrata.

Engleski novinar Will Starr nije vjerovao u te priče, pa je odlučio otići u Ameriku i to ispitati. Takoje u Philadelphiji intervjuirao demonologa Loua Gentilea, na čiji je nagovor proveo dva dana u dvije zgrade u kojima navodno postoje duhovi.

Will kaže da ga je bilo strah duhova obje noći. Prvu noć , doveo ih je u kuću koja je bila sagrađena na vrhu groblja. Obitelj koja je tamo živjela proživljavala je strašne stvari – pojavljivala su se razna lica na prozorima, trogodišnji sin se žalio na noćne posjete starca, čulo se škripanje vrata.

Will tvrdi da je susret sa Louom promijenio njegovo gledanje na nadnaravne pojave. Počeo je razumjeti i sofisticirane elektronske aparate koje Lou koristi za snimanje duhova, a kojima može uhvatiti zvukove koje čovjek ne može čuti. Kao odgovor na pitanje, da li postoje duhovi u kući, primijetio je da je upaljena crvena lampica počela bljeskati što znači da je registrirala zvuk koji oni nisu mogli čuti. Kada su preslušali vrpcu, kao odgovor na postavljena pitanja čuo je režanje te osjetio dodir na ramenu.

Lou Gentile je imao dodatnu opremu za otkrivanje duhova, fotoaparat i digitalnu kameru te elektro-magnetski detektori koji navodno upućuje na aktivnost duhova. Njegov posao je da pronađe dokaze, što znači da osigura video materijal .

Will Storr je posjetio sva mjesta na svijetu gdje navodno postoje duhovi. U svojoj knjizi „Will Storr vs The Supernatural“ napisao je kronologiju svega što je doživio te razgovore s ljudima koji su tražili duhove, kao i onih koje su duhovi proganjali. On kaže da postoje vrlo stari objekti s dugačkom povijesti, često i krvavom kao zatvor Alcatraz.

Will objašnjava kako se treba ponašati na mjestima gdje navodno žive duhovi: svatko mora biti smiren pun poštivanja i otvorena duha da nauči nove stvari. Posjet nekom „ukletom mjestu“ daje ljudima novu perspektivu na život i smrt, i sve ostalo što dolazi poslije.

14
Dec

TRAGOM SVETOG BRANDONA

   Posted by: Mika   in MISTERIJE

Tragom svetog BrandonaIrske pomorske tradicije jedne su od najstarijih u Europi. Irski kralj Nial u 4. stoljeću stare ere, slao je svoju flotu u borbu protiv nasrtljivih Rimljana. U srednjem su stoljeću irski misionari smjeli polaziti na neizvjesne plovidbe, kako bi na razbacanim otocima Atlantskog oceana širili kršćanstvo. O njihovom uzbudljivim plovidbama i danas pjevaju drevni irski epovi, među kojima je i najpopularnija bila „Putovanja svetog Brandona.“

Sveti Brandon je povijesna osoba. Za svog dugog života postao je prava legenda. Putujući po sjevernim zemljama i otocima, širio je kršćanstvo i osnovao više samostana. Bio je jako uporan u organiziranju ekspedicija koje su tragale za otocima sretnih, u zapadnom Atlantiku , koji danas mnogi poistovjećuju sa legendarnim Avalonom, svojevrsnim rajem na Zemlji.

U irskom epu „Putovanja Svetog Brandona“ opisuje se uzbudljiva plovidba ovog misionara do neobičnog arhipelaga, udaljenog 40 dana plovidbe. Sa svojih 17 prijatelja, svećenika, Sveti Brandon se iskrcao na živopisni kameni otok sa kojega su se slapovi rušili u more. Tu su našli vodiča s kojim su se iskrcali na otok Ptičji raj, ali su uskoro nastavili plovidbu i nakon tromjesečnog putovanja kroz maglu, stigli do otoka na kojem je Sveti Ailbe živio u velikom samostanu.

Irska odiseja, opisuje vrijeme od više godina, u kojem se znameniti misionar iskrcavao i posjećivao neznan broj živopisnih otoka, kojih danas nema ni na jednoj pomorskoj karti Atlantskog oceana. Boravili su na šumovitom otoku prepunom vinove loze, kojeg su nazivali Otok grozda, odmarali su se na Otoku ovaca, sretali ledene sante i promatrali otoke s vulkanskim kupolama. Na kraju su stigli do obećane svete zemlje, bogate riznice  voća i povrća i svakojakog blagostanja, gdje su proveli 7 sretnih godina. Sveti se Brandon vratio u Irsku u poodmaklim godinama. Umro je sa 93 godine.

Jedan cijeli zid u katedrali u Herefordu i danas prekriva velika zemljopisna karta svijeta iz 1275. godine. Na toj karti su registrirana i otkrića Svetog Brandana, pa je na mjestu današnjih Kanara, ucrtano „7 Svetih otoka – otoci Svetog Brandona“. Na kasnijim kartama ovi otoci sve rjeđe se spominju, a u 18. stoljeću, otoci se javljaju pod imenom Kanari. Među stanovnicima tih 7 otoka vjerovalo se da postoji i osmi otok, nazvan Sveta Boronda i da je smješten oko 40 morskih milja od otoka Palme. Nekoliko ribarskih ekspedicija je 1721. godine tragalo za ovim otokom, ali njega više nije bilo na naznačenoj poziciji. O njemu se kasnije više nikada nije ništa čulo.

14
Dec

ČUDOVIŠTE IZ JEZERA CHAMPLAIN

   Posted by: Mika   in MISTERIJE

Jezero Champlain prostire se južnije, od Kanade, kroz Vermont i državu New York. Ni Amerikanci nisu bili bolje sreće

Međutim, u onom relativno pristupačnom dijelu New Englanda Champ se pojavljuje vrlo rijetko. Janet Tyer, zamjenica šerifa iz Westporta, čija kuća gleda na jezero, primijetila je kako neki stvor pljuska nasuprot njezinom trijemu, glave isturene nad vodom 3 do 4 stope; međutim, dok je stigla do telefona da bi okupila potjeru, čudovište je nestalo. Godine L. R. Jones iz Swantona pecao je sa dvojicom drugova nedaleko od otočića North Hero. On priča: ” Lubini su grizli uistinu dobro i baš smo se spremali dići sidro kad je nešto strahovito zapljusnulo. Jezero je bilo mirno i na vidiku nije bilo drugih brodića. Zatim je iz vode izronio golemi crni oblik. Pojavila su se 3 dijela, jasno vidljiva iznad površine, jedan od drugoga udaljeni oko 5 stopa, a cijelo je stvorenje bilo dugačko oko 25 stopa. ” Trojica u čamcu jednodušna u tome da je to svakako bio stvor koji se kretao brzinom oko 15 milja na sta. Ostao je na površini 2 do 3 minute, a onda je nestao.sa Champom. Joe Zarzynski, glavni Champov zagovornik, već ga je kandidirao za spisak američkih ugroženih vrsta, premda ga osobno nikad nije vidio. Champ ima vrlo slavnu i povijest. Prvi ga je 1609.godine opazio osobno Samuel Champlain, otkrivač jezera. Sedamdesetih godina pretprošlog vijeka, ustrašio je kremu njujorškog društva na izletu parobrodom. Zatim je oko prekretnice vijeka bezosjećajni vlasnik cirkusa P. T. Barnum rasipao nagradu od 50.000 dolara onom ko donese Champovo tijelo.

Premda je 1871. godine navodno, u jezeru Bear u Utahu ulovljeno mladunče čudovišta 20 stopa dugačko, koje se u vodi otiskivalo repom i nogama. Na mnogim jezerima, u kojima prema tvrdnjama Indijanaca žive čudovišta, bijelci su ih ponekad opazili. Na jezeru Walker u Nevadi viđen je 1956. godine brzi stvor dug 14 m. S jezera Flathead u Montani stizalo je toliko izvještaja da je neka kompanija raspisala nagradu od tisuću dolara za bilo kakvo biće, jesteru ili dugu ribu ili čudovište duže od 4 m koje bude izvađeno iz jezera. Izvještaji o čudovištima sa jezera Payette u Idahou, mnogih jezera u Winsconsinu, osobito Red Cedar Lakea, Ontariju i čak Slanog jezera u Utahu, nisu bili potkrijepljeni snimcima ili filmom.

8
Dec

IZGUBLJENI SVIJET “JADRANSKE NESSIE”

   Posted by: Mika   in MISTERIJE

Morsko čudovište

Vrijeme vladavine divovskih reptila koji se nazivaju dinosaurima, kao i njihovih morskih varijanti, završilo je davno prije pojave čovjeka njihovim naglim masovnim izumiranjem, a pronalazak ostataka drevnoga morskog gmaza na području Zadarske županije pobuđuje maštu i tjera nas da se zapitamo o tome kako je izgledao danas već odavno izgubljeni svijet

Objava otkrića fosilnih ostataka davno izumrle morske životinje na Dugom otoku pobudila je prije nekoliko dana zanimanje ne samo znanstvenika, već i šire javnosti. Prvi zaključci znanstvenika koji su na licu mjesta proučili stijenu okrenutu otvorenom moru i izloženu valovima koja sadrži fosilizirane ostatke kostura drevne životinje duljine oko 2 metra, ukazuju da se vjerojatno radi o zasad neidentificiranoj vrsti drevnoga morskog gmaza koja je po svoj prilici živjela u geološkoj epohi gornje krede, vremenu kada su Zemljinim kopnima i morima vladali dinosauri. Pretpostavlja se da je živio u doba turona, prije otprilike 90-ak milijuna godina, a ostaci ukazuju na to da je donekle sličio današnjem krokodilu, te da je po svoj prilici bio brz plivač i mesojed. O kakvoj se točno životinji radi pokazat će detaljno proučavanje fosila koji će biti izrezan iz stijene u kojoj je počivao gotovo sto tisuća milenija.

Vrijeme vladavine divovskih reptila koji se nazivaju dinosaurima, kao i njihovih morskih varijanti završilo je davno prije pojave čovjeka njihovim naglim masovnim izumiranjem, a pronalazak ostataka drevnoga morskog gmaza na području Zadarske županije pobuđuje maštu i tjera nas da se zapitamo o tome kako je izgledao danas već odavno izgubljeni svijet i drevna mora u kojima se kretao u potrazi za plijenom, te kakva su mu sve srodna bića, velika i mala, “pravila društvo”. Da bismo dobili sliku o tome kako je točno izgledao svijet toga drevnog vremena, odnosno kakva neobična ili čak zastrašujuća stvorenja su gospodarila planetom Zemljom, nužno je osvrnuti se na neke dosadašnje spoznaje o razdoblju iz kojega potječe.

A kakav je bio svijet u razdoblju krede, kada je živio i naš gmaz? Prije svega, razlikovao se od današnjega ne samo po oblicima flore i faune, već i po izgledu oceana i kopnenih masa, kao i po klimatskim prilikama koje su prevladavale kroz 80 milijuna godina toga geološkog razdoblja. Čitavo razdoblje krede započinje otprilike prije 146 milijuna godina, a završava pred oko 65 milijuna godina, kada odumiru sve preostale vrste dinosaura i završava era dominacije velikih gmazova. Kontinenti su još daleko od njihova današnjeg oblika. Raspad prijašnjega jedinstvenog kontinenta Pangee, koji je započeo još u jurskom periodu, nastavlja se i kroz kredu, što rezultira nastajanjem i širenjem preteče današnjega Atlantskog oceana.

Velik dio današnjih kopnenih površina tijekom krede je prekriven morem čija je razina u odnosu na današnju povremeno bila viša i za 200 metara. Naravno, globalni površinski odnos kopna i oceana bio je još značajnije na strani oceana, što se odražavalo u ispresijecanosti kopnenih masa mnogobrojnim plitkim unutarnjim morima koja su današnje kontinentske mase dijelila na nizove velikih otoka. Razlog tome bile su vrlo visoke globalne temperature zraka i mora koje su u kredi bile više no ikad ranije i kasnije u povijesti Zemlje. Po tim plitkim i toplim morima, među tadašnjim brojnim otocima, negdje na području gdje će u dalekoj budućnosti biti ono što zovemo zadarskim arhipelagom, plivala je i životinja čiji su ostaci otkriveni na Dugom otoku. S obzirom na veličinu, hranila se vjerojatno ribom i drugim morskim stvorovima manjima od sebe.

Svjetska mora kroz milijune godina trajanja krede bila su dom nebrojenim vrstama živih organizama koji su evolucijski nastajali i odumirali. Najčešći fosilni nalazi na našoj obali jesu varijante planktonskih foraminifera, školjkaša i drugih sitnih organizama koji su posjedovali ljušture. Dominantna skupina riba u tom razdoblju postaju koštunjače iz skupine Teleostei koje su dosezale duljinu i do 5 metara.

Nama svakako najzanimljiviji drevni organizmi jesu upravo morski gmazovi od kojih su neki bili najveći grabežljivci krednih mora i među koje se, po prvim dojmovima, ubraja i naš dugootočki nalaz. U nebrojenoj raznolikosti vrsta reptila, koji su kroz milijune godina nastavali svjetska mora, nalaze se i brojni morski gušteri različitih veličina i oblika, te razni drugi morski gmazovi slični današnjim krokodilima s kojima je, prema prvim informacijama, uspoređen i gmaz s Dugog otoka. Najveći grabežljivci krednih mora bili su ihtiosauri i morski krokodili (iako rjeđi nego u juri), plesiosauri (dužine i do 10 m), morski gušteri mosauri, kao i prve morske zmije. Bile su prisutne i morske kornjače, kao i vrsta ptice malih krila koja je bila prilagođena plivanju i ronjenju (poput današnjeg pingvina). U nimalo gostoljubivim dubljim krednim morima vjerojatno su se odvijale bjesomučne nemilosrdne borbe između golemih, ali i rastom manjih morskih gmazova, gdje bi pobjedu odnosio onaj kojemu je evolucija namijenila ulogu više karike u hranidbenom lancu.

Iako je bez podrobne analize vrlo teško zaključiti kojoj vrsti drevnoga morskog gmaza pripada naša “jadranska Nessie”, te je li riječ o odraslom primjerku duljine dva metra ili mladunčetu kakvoga gorostasnijeg morskog guštera, vrijedi osvrnuti se na dosadašnje spoznaje o sličnim davno izumrlim bićima i njihovim vezama s današnjim gmazovima.

Među prvim kralježnjacima koji su ispuzali iz vode tijekom paleozoika i evolucijski se prilagodili životu na kopnu bili su upravo gmazovi. Za razliku od njima srodnih vodozemaca, mogli su se slobodnije kretati jer nisu morali polagati jaja u vodu i živjeti u područjima koja karakterizira velika vlažnost. Mnogo milijuna godina nakon što su se prvi put pojavili, neke vrsta gmazova vraćaju se u more vjerojatno zbog većih zaliha dostupne hrane. Iako su i dalje disali plućima te su morali povremeno izranjati i zaranjati zbog zraka poput današnjih kitova i dupina, po svemu ostalome savršeno su se prolagodili životu u vodenom okruženju. Primjerice, ihtiosaur, morski gmaz predator, u potpunosti je razvio hidrodinamičan oblik sličan ribljem. I danas postoje mnoge vrste gmazova koje žive ili provode većinu vremena u vodi, poput morskih kornjača, krokodila te raznih morskih zmija i guštera.

Među impozantnijim rodovima gornjokrednih morskih gmazova koji su po obliku slični reptilu otkrivenom u stijeni na Dugom otoku svakako su bili mosauri, morski gušteri čija je duljina u pojedinih vrsta bila i do 15 metara, a ime su dobili po najrobusnijem predstavniku koji se pojavio među kasnijim vrstama. Mosauri su bili mesojedi, imali su četiri uda nalik na peraje i izduljeno tijelo s dugim repom, te oštre zube i snažne čeljusti svojstvene predatorima, a evolucijski su se nametnuli izumiranjem spomenutog ihtiosaura krajem jurskog razdoblja. Ostaci mosaura pronađeni su po cijelom svijetu, od Europe do Australije, Afrike i Antarktike. Iako su uz njih u kasnijoj kredi postojali i drugi veliki predatori poput pliosaura, plesiosaura te divovskih morskih pasa, nijedna od spomenutih vrsta nije im mogla parirati po brojnosti.

Kategorija gmazova s kojom je gmaz pronađen na Dugom otoku prema prvim pretpostavkama mogao biti srodan jesu krokodili. Riječ je o jednoj od najuspješnijih kreacija evolucije čiji su se preci prvi put pojavili pred oko 250 milijuna godina te je, kao takva, preživjela i razdoblje krede te kraj ere dinosaura. Od svojih evolucijskih početaka do danas, oblik im je vrlo sličan i gotovo identičan današnjim vrstama, što je samo po sebi fascinantno jer dokazuje vrlo veliku prilagodljivost. Vodeni i morski krokodili bili su česti i u cijelom razdoblju krede, o čemu svjedoči niz paleontoloških otkrića diljem svijeta, poput nedavnog otkrića ostataka 10-tonskog superkrokodila u Sahari starih oko 110 milijuna godina.

Kojoj god drevnoj vrsti pripadala, životinja čiji su ostaci pronađeni u stijeni na Dugom otoku predstavlja vrlo vrijedan paleontološki nalaz. Iako zasad nisu pronađeni ostaci lubanje ili barem zuba, koji bi paleontolozima olakšali klasifikaciju ove životinje, vjeruje se da će ekspertiza dati neke odgovore nakon što fosilni ostaci budu dopremljeni na Geološko-paleontološki odjel Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. U svakom slučaju, vrijedno otkriće moglo bi pružiti tračak uvida u prošla vremena današnjeg zadarskog područja, davno prije pojave čovjeka.

8
Dec

MALTEŠKI HYPOGEUM

   Posted by: Mika   in MISTERIJE

Malteški Hypogeum

Kada je  1902. godine podzemni sustav hramova nazvan Hal Saflieni ili poznatiji kao Hypogeum predstavljen svijetu, izazvao je senzaciju u arheološkim krugovima. Hramovi i podzemne odaje su bukvalno urezane u kameno podzemlje. Tu su pronađene kosti preko 7000 ljudi i stoga se smatra da je Hypogeum zapravo velika grobnica.

Svi tragovi misterioznih ljudi koji su izgradili Hypogeum nestaju oko 2000. godine prije nove ere. Jednako čudni su i tragovi kolica na kamenim putovima na Malti davno prije otkrića kotača. Hypogeum je jedan od najimpresivnijih objekata na Unescovoj listi i objašnjenju navode da je riječ o ostavštini  kulture s kojom se ne može usporediti nijedna druga na mediteranu i da se radi o jedinstvenoj epizodi i evoluciji čovječanstva.

Megalitski objekti na Malti poznati su još iz 16. stoljeća kada su vitezovi reda St.John prvi put posjetili otok. Otada pa u narednih 400 godina se smatralo da su hramovi ostavština mitske rase giganta.

Premda je Hypogeum toliko jedinstven, ipak su samo ulazne prostorije bile povremeno otvorene za javnost. Točnije, drugi niz godina tijekom 20. stoljeća bio je zatvoren za javnost pod izlikom „radova na konzerviranju“.

U pismu iz siječnja 1999. godine Slaw Law obavještava o mreži tunela i podzemnom svijetu poznatom kao „Hypogeum Hal Saflieni“. Tvrde da je zabilježen niz tajanstvenih nestanaka u podzemnim labirintima te da je kroz povijest učinjeno sve da se zna što manje o ovim objektima.

1940. godine National Geographic donosi članak u kojem piše da je Malta uzduž i poprijeko probušena mrežom tunela i hramova. Moguće je ispod zemlje proći s jednog na drugi kraj otoka. Ipak vlada je zatvorila sve ulaze. Razlog je navodno nestanak grupe učenika s nastavnicom koji su ušli u podzemni labirint i nikad se nisu vratili.

1998. godine njemački istraživač Werner Betz pisao je novu knjigu o Hypogeumu o koje je dosta mjesta našao za Malteške vladine predstavnike koji su davali sumnjiva objašnjenja , puna kontradikcija, o istraživanju i ponovnom otvorenju Hypogeuma. Očito je da se nešto krilo.

29
May

SUMERANI

   Posted by: Mika   in MISTERIJE

Sumerani su bili najstariji stanovnici Mezopotamije. Prvi podaci o njima potječu iz 4.tisućljeća prije Krista. Sumer je bila najstarija civilizacija Zemlje koja je procvjetala iz ničega oko 3800.godine prije Krista a iznenada se ugasila 2024.prije Krista. Njihova kultura  smatra se najstarijom na svijetu. Živjeli su u gradovima i selima. Prema legendi, gradove je osnovao Bog, njihov zaštitnik, a vladar grada bio je božji predstavnik. Sumerskim gradovima vladalo je svećenstvo, a ostalo stanovništvo bilo je slobodno, plaćali su porez, ali nisu se smjeli upletati u politiku. Sumer je odmah na početku dosegao vrhunac svoje moći, a kasnije je postupno oslabio, a to dokazuje na velik početni priljev znanja koje je kasnije zaboravljeno.

Sumerani su promatrali rast i opadanje vode te su na taj način su napravili kalendar. Zapanjujuća činjenica o Sumeranima je da su znali da godina ima 365 dana, 6 sati i 11 minuta, što se od današnjih proračuna razlikuje samo  tri

minute! Podijelili su dan na 86400 sekundi, dakle, 24 sata od 60 minuta sa po 60 sekundi. Impresivno zar ne? Pisali su tvrdim pisaljkama na glinenim pločicama pa je njihovo pismo nazvano  klinasto pismo. Zecharia Sitchin, profesor koji je cijeli život podredio Sumeranima otkrio nam je kako postoji još mnogo zapisa koje nisu uspjeli dešifrirati. Te pločice su pronađene početkom 20. stoljeća.

Pretpostavlja se da su Sumerani napisali prvi knjige na svijetu, da su znali za statički elektricitet i električnu energiju. Imali su znanje iz područja optike, a moguće je da su znali i za mikroskop. Njihovo znanje iz astronomije bilo je ne odlično, nego izvanredno. Znali su za Uran i Neptun, mada se Uran samo ponekad može vidjeti golim okom, dok se Neptun ne može vidjeti. Sumerani su znali da se sve planete i njihovi sateliti istog datuma i u istoj točki svakih 2268 miliona dana tj. svakih 6300 godina od 360 dana nalaze u istoj ravnini na nebu. Ali naravno to nije sve od njihovog astronomskog znanja. Kao što smo već rekli njihovo astronomsko znanje je ogromno, pa je logično da ono nije ograničilo samo na naš planetarni sustav. Oni su poznavali i zagonetno zviježđe Sirijus B koje je otkriveno tek 1862. godine i to teleskopom s promjerom od 40 cm. I opet, po stoti put se moramo pitati kako su oni mogli vidjeti nešto što smo mi tek uspjeli vidjeti prije gotovo 150 godina? A među ostalim planetima u našem sunčevom sustavu otkrili su i 10. planet, Nibiru. Prema njihovim zapisima taj planet je četiri puta veći od Zemlje. On kruži eliptičnom putanjom unutar Mliječne staze i ulazi u Sunčev sustav svakih 3600 godina. Suvremeni znanstvenici su otkrili postojanje nepoznatog planeta na rubu našeg Sunčevog sustava za koju vjeruju da je Nibiru. Taj planet je vrlo velike, moguće da je i do pet puta veći od Zemlje. Dok znanstvenici NASA-e opovrgavaju bilo kakve navode da postoji Nibiru, navodeći da bi se on davno otkrio i da bi do sada bio vidljiv golim okom. No gdje se danas nalazi Nibiru nije poznato, ali čak i da znanstvenici znaju, ne vjerujem da bi tu informaciju podijelili s nama običnim smrtnicima. U njihovim zapisima također stoji da su taj planet nastanjivali bića visoke civilizacije koji su se zvali Anunnakiji.

Prema zapisima koje su nam ostavili Sumerani, Anunnaki su prvi put na Zemlju sletjeli prije 450.000 godina. Oni nisu došli da bi se igrali Boga, nego su došli radi vađenja ruda koje su im bile potrebne za njihov planet. Vladar domovine Anunnakija zvao se Anu i imao je sina Enkija koji je bio glavni genetički znanstvenik. Shvatio je da je to pretežak posao za njegove ljude pa je dao svome sinu zadatak. Enki je od svog oca dobio zadatak da stvori novo biće, roba radnika, putem genetskog inženjeringa. Biće je moralo biti dovoljno napredno da obavlja složene poslove, naprednije od životinja, a manje napredno od njih samih da mogu opravdati zašto ih tretiraju kao robove. Nakon mnogo neuspjeha, Enki je uspio. Stvorio je Homo sapiensa.

Vođe Anunnakija bili su zadovoljni te su ih stavili da rade u rudnicima u Mezopotamiji na području današnjeg Iraka. No Enki je želio više. Želio je stvoriti biće po svom ugledu, slično ne samo fizički nego i mentalno, intelektualno, emotivno i duhovno, uključujući i vidovnjačke sposobnosti. Ostali Anunnakiji bili su ljuti i pokušali su uništiti Enkijevu kreaciju. Došlo je do ledenog doba i Velikog potopa. U pokušaju sabotaže, Enki se dosjetio kako spasiti svoju kreaciju, ljude. Naredio je Noi da sagradi arku i tako je spasio ljude.

Drevni narodi smatrali su da su njihovi Bogovi besmrtni. No njihova tzv.besmrtnost je bio njihov dug životni vijek. Enki je vodio prvu grupu Anunnakija na Zemlju prije 450.000 godina, a ipak je bio prisutan sve do 2024. godine prije Krista. No oni su ipak mogli umrijeti, mogli su biti ubijeni npr. u ratu. Zecharia Sitchin vjeruje da je Anunnakijev dug životni vijek rezultat toga kako je život evoluirao na njihovoj planeti, koja kruži oko Sunca 3600 zemaljskih godina, što znači da je jedna njihova godina 3600 naših. Međutim, Neil Freer, tvrdi da su Anunnaki produžili svoj životni vijek pomoću napredne biomedicinske tehnologije. U nekim tekstovima se otkriva da su Anunnakiji ponekad uspjeli oživjeti mrtve.  Oni su mogli letjeli avionom do bilo koje točke na svijetu. Bogovi svih drugih zemalja bili su baš oni samo što su imali druga imena.

Sumerani su detaljno opisivali sve te naprave i uređaje u svojim zapisima, pa si mi danas postavljamo pitanja na koja nemamo odgovor: kako su oni to mogli znati 4000.godina prije Krista; kako su mogli tako detaljno opisati letjelice s kojima su Anunnakiji došli sa svog planeta na našu Zemlju? Moderna povijest tvrdi kako oni nisu mogli imate sve te uređaje.

Po svemu ovome Sumerni su bili jedna vrlo tajanstvena civilizacija. Da li je stvarno moguće da su bili razvijeniji nego što smo mi? Da su imali znanje koje možda mi nikada nećemo imati a koje nam je nerazumljivo kako su oni ga imali? Opisivali su predmete koje u ono vrijeme nisu mogli imati. To je znak da su ipak ili imali posjetioce iz svemira ili odnekud drugdje dolazili do podataka. Ako je tako odakle? Sumerani su nestali iznenada, a razlog njihovog nestanka je i danas nepoznat. Možda kada se jednog dana budu uspjeli dešifrirati preostale glinene pločice koje su ostavili za sobom, budemo saznali njihovo podrijetlo i razlog njihovog nestanka.

Tags: , , , ,

4
Feb

ČOVJEK IZ PROŠLOSTI

   Posted by: Mika   in MISTERIJE

Čovjek iz prošlostiU odjeljku prvog razreda znamenitog ekspressa iz Londona za Glasgow sjedila su samo dva putnika, elegantni gospodin 40-ih godina i mlada djevojka. Gospodin je drijemao, a djevojka je čitala neku knjigu. Odjednom ih je uznemirio krik čovjeka koji je sjedio kraj prozora. Iako im nije bilo jasno kako je i kada ušao u njihov odjeljak, pokušali su mu nekako pomoći. Čovjeku se lice izobličilo od silnog straha, a plave oči, samo što mu nisu iskočile. Gledao je kako vlak vozi munjevitom brzinom.

Mlada djevojka ga je pokušala smiriti, vjerujući da se radi o duševnom bolesniku. Čovjek je imao čudnu odjeću za to vrijeme (1914. je godina). Na glavi je imao šešir sa kopčama kakvi su se nosili u doba Cromwella. Ono što je bilo najčudnije, čovjek je u lijevoj ruci držao zagriženi sendvič od crnog kruha, a u desnoj bič.

Djevojka i gospodin su pokušali pitanjima smiriti gospodina. No njemu nije bilo jasno gdje se nalazi, u čemu se vozi. Rekao im je da se zove Pimp Drake i da je iz Chattama. Gospodin se ustao i otišao je pozvati pomoć, a mladoj djevojci je rekao da pazi na gospodina.

Kada se gospodin vratio u pratnji dva konduktera, u odjeljku se nalazila samo djevojka koja je bila zaprepaštena. Rekla im je da je stariji gospodin samo odjednom nestao. Gospodin i kondukteri su bili zaprepašteni. Na podu su bili njegov šešir i bič. Dvoje putnika je ostatak vožnje razgovaralo o tom događaju pokušavajući shvatiti što se zapravo dogodilo, otkuda se stvorio taj čovjek i zašto je samo tako nestao.

Gospodin je bio inspektor, a mlada djevojka bolničarka. Dogovorili su se da budu u pismenoj vezi dok ne riješe ovu misteriju. U Glasgowu je obavio svoj policijski posao, ali je na povratku sišao u Shefieldu gdje se u policiji raspitivao o mjestu Chattam. Objasnili su mu da ono više ne postoji. Naselje je još 1890. godine kao zemljište rasprodano budućnoj tvornici vagona, ostala je jedino stara crkva, kojom se služe tamošnji radnici.

Sljedećih mjeseci inspektor je privatno radio na istrazi slučaja „čovjeka iz vlaka“ pa je od raznih muzejskih kustosa doznao, da su šešir i bič stari najmanje 120 godina. Jednog vikenda, pozvao je svoju ljupku poznanicu iz vlaka i sa njom otputovao u župu bivšeg naselja. Tamo ih je ljubazno primio svećenik i ponudio im svoje skromne usluge. Crkva je, na njihovu sreću imala stare knjige tog naselja čak 300 godina unazad.

Kad su svećeniku rekli što im treba on ih je zbunjeno pogledao i donio knjigu umrlih iz tog stoljeća. Pokraj datuma Drakove smrti bio je i kraći zapis mjesnog svećenika. Pisalo je da je siromašni čovjek umro u snu, nakon trogodišnje duševne bolesti. Dok se jedne večeri vraćao svojim teretnim kolima kući, odjednom su putem naletjela „đavolska kola“. Na neobjašnjiv se način našao na njima i vozi se nekoliko minuta. Kola su bila od željeza, dugačka poput zmije, a iz prednjeg dijela su bljuvala dim i vatru iz svojih usijanih čeljusti.

Pronašli su ga sljedećeg jutra, svog izgrebenog i modrog, kako se trese u jednom jarku pokraj puta. Njegov konj i kola bili su 7 km dalje. Do kraja svog mučeničkog života, suludo je hodao na okolo, prepričavajući onima, koji su ga htjeli slušati, o svojoj pomoćnoj vožnji u „đavolskim kočijama“.

Nije poznato koliko su se mlada djevojka i inspektor dugo zadržali na ovom slučaju, ali se zna da su se kasnije vjenčali i priču iznijeli na vidjeli tek 10 godina kasnije. Novinari su provjerili i zaključili da se u sve slaže. Oni su te noći zaista putovali s čovjekom iz prošlosti, iako nam vjerojatno još dugo neće biti jasno, kako se Drake našao u vlaku u tako dalekoj budućnosti. Novinari su otkrili još nešto, dio pruge za Glasgow prolazi djelomice baš po sredini zemljanog puta iz tog vremena.
 

 

Tags: , ,