25
May

Tolkienove priče

   Posted by: Mika   in

TROLOVI

 Smatra se da je trolove uzgojio Melkor u podrumima svoje tvrđave Angband za vrijeme Prvog doba Zvijezda. Ti su crnokrvi divovi sijali strah svojim zlodjelima po čitavoj Međuzemlji slijedećih tri tisuće godina.

Stvoreni su po uzoru na ente i bili su dva puta viši od najvišeg čovjeka. Koža im je bila prekrivena tvrdim zelenim ljuskama koje su odbijale sve osim najjačih oštrica. Jedina im je mana bila svjetlost dana. Pošto su stvoreni duboko ispod zemlje na mjestima koja poznaju samo tamu njihovo bi čarobno postojanje bilo svršeno na sunčevoj svjetlosti. Čarolija bi nestala i oni bi se pretvorili u kamen iz kojega su i nastali.

Bili su toliko glupi da većina nije nikada naučila neki ljudski jezik i tek nekolicina je natucala crni govor oraka. Iako su sporo razmišljali i što ih je svatko sa imalo hrabrosti i mozga mogao nadmudriti, na okrutnim planinama i po tamnim šumama nitko nije želio susresti trola.

Tisučljećima kasnije u Trećem dobu Sunca, Sauron je ponovo počeo eksperimentirati kako bi njihovu ogromnu snagu upotrijebio u vlastite svrhe. Stvorio je pametnije i hrabrije trolove koji su mogli izdržati danju svjetlost iako je nisu voljeli. Nazvao ih je Olog-hai. Naoružani sa inteligencijom ljudi, snagom divova, velikim crnim štitovima i borbenim maljevima tvorili su okosnicu vojske Mordora u ratu za prsten. Ipak njihovo je postojanje ovisilo o sudbini njihova tvorca i kada je Jedini prsten uništen u Planini usuda cijela se vojska trolova pretvorila u kamen pred Minas Tirithom.

Treće doba Sunca preživjelo je tek nekoliko mudrijih trolova koji su se stotinama godina kasnije još uvijek danju skrivali u dubokim pećinama a noću vrebali usamljene i neoprezne putnike. U mnogim se legendama spominju zakopana blaga koja su trolovi nakupili krađom i ubijanjem a govorka se i o mnogim čudnim stijenama po brdima koje bi mogle biti ostatak ponekog neopreznog trola.

Jedini poznati trol koji je imao dovoljno pameti (po njihovim mjerilima) da postane cijenjeni vođa bio je Azog. On je u Moriji ubio patuljka Throra i odrubio mu glavu. To je bila posljednja iskra koja je rasplamsala rat između oraka i patuljaka. Rat je završio Bitkom kod Nanduhirriona u kojoj je Azog ubio Naina da bi kasnije njega dekapitirao Dain Željeznostopalo.

Azogov sin Bolg zapovijedao je orcima u Bitci pet armija gdje ga je ubio Beorn.

 

Taur Iaur (Stara šuma)

 Iako ovaj otrcani, zločudni šumski predio nije pravi primjerak šume iz starih dana, napeti osjećaj “svjesnosti” i čarobne prisutnosti ipak odražava prirodu drevnih naseobina stabala.

Kao takva, Stara šuma je nastala Polovicom drugog doba, kada su Númenóranski čarobnjaci pokušali prisiliti Huorne, drva stražare Eriadorianskih šuma, da se presele na par određenih mjesta, da bi odstranili neprestalnu opasnost koju su ovi predstavljali za lokalne zemljoradnike i imperiji zvan Arnor, ambicioznih Númenórianskih naseljenika.

Taur Iaur, mjesto daleko na sjeveru od većine ljudskih naseobina iz Cardolana, tako je postalo utočište za vile, drevne šumske duhove i jedno od rijetkih mjesta na Međuzemlji (sa istočne strane Maglovitog gorja) koje podsjeća na Prvu šumu.

Kroz naporna stoljeća, Stara šuma je postala propalo mjesto, prepuno mržnje i gorčine, ali i dom moćnih duhova Arde kao što su Tom Bombadill i Zlatokosa.

 

 

ROHAN

 Povijest Rohana počinje sa ‘sjevernjacima’ koji su živjeli pod vodstvom poglavice Marwhilija u zemljama jugoistočno od Mrke šume.

U Gondoru je tada kraljevao Calimehtar a ravnice zvane Calenardhon ugrožavali su česti naleti istočnjaka iz okolice Rhunskog mora. Ubrzo je daleki sjever Gondora sa brdovitim Rhovanionom pao, i osvajači dolaze do obala Anduina. Tada je Marwhili krenuo protiv istočnjaka i udružio snage sa kraljem Calimehtarom.

riders of Rohan

Poslije pobjede, sjevernjaci se nastanjuju na istočnoj obali rijeke Anduin. U Gondoru su sada znali za njih i smatrali su ih svojim saveznicima. Kralj Calimethar im je dao ime Eothed.

Nekoliko godina kasnije, 1994., istočnjaci ponovo napadaju Gondor, i Eothed opet kreće u rat. U uzastopnim bitkama padaju nasljednici Gondora, prinčevi Artamir i Faramir. Dolazi do velike Bitke na poljanama u kojoj su Eothedi, sada već poznati konjanici, poraženi zajedno sa kraljevskom vojskom. Slijedeće noći Gondor spašava kraljević Earnil koji se neprimjetno provukao kroz zaraćena područja sa pojačanjima iz Harada. Pod zaštitom noći, princ upada u istočnjački logor i uništava nespremnog neprijatelja.

U tome su ratu neprijatelji Gondora pretrpjeli tako teške gubitke da nastupa takozvani ‘Oprezni mir’ koji traje pet stotina godina.

Za vrijeme Opreznog mira (2063-2460 T.D.) u Mrkoj šumi zli Nekromanser ulazi u tvrđavu Dol Guldur i počinje širiti svoju moć.

2509. godine Trećeg doba sa istoka dolazi nova opasnost, nomadski narod Barchothi dolazi do obala velike rijeke Anduin i pokušava zaposjesti u to vrijeme napuštene ravnice Calenardhona. Godinu dana kasnije, nomadi prelaze rijeku i razmiljuju se po zemljama Gondora. Bolje naoružana ali malobrojna kraljevska vojska Gondora povlači se na jug.

 

Riders of Rohan

Cirion, kućepazitelj Gondora, šalje po pomoć od već zaboravljenih saveznika. Šestorica ljudi, bez nade u uspjeh svoje misije kreću u potragu za Eothedom.

Ipak, jedan se izaslanik uspio probiti kroz zemlje prepune Barchothija i nakon putovanja dugog 700 kilometara dolazi pred Eorla, sina Leodovog.

“Tada sa sjevera dođe pomoć iznad svake nade i rogovi Rohirrima prvo su začuše u Gondoru. Eorl Mladi je došao sa svojim jahačima i odveo neprijatelje u smrt na poljanama Calenardhona.” (Izgubljene priče III)

Poslije bitke na poljima Celebranta Cirion poziva Eothed sada znane kao Rohirrimi (vilenjački za ‘gospodare konja’) da se nasele u Gondoru. Tri mjeseca kasnije Cirion i Eorl se sastaju u tamnim šumama Firiena. Dogovoreno je da zemlje između Anduina i Isena sada pripadaju Rohirrimima pod uvjetom da kraljevine Gondor i Rohan zauvjek žive u miru.

 

IMLADRIS (RIVEDELL)

 U Davnim danima, brdašca zapadno od Maglovitog Gorja, bila su područje divova i trolova, sve dok Durinov narod nije krenuo u potragu za rudnim bogatstvima tog kraja. Put koji su probili, Planinski put, dostizao je do fordova rijeke Bruinen, gdje put prelazi rijeku.

Patuljci su ovdje namjeravali sagraditi utvrdu da bi osigurali prijelaz, ali su sreli jednog starog Silvan vilenjaka koji je tvrdio da je čuvar fordova. Objasnio je da Istočni put, koji prelazi preko Maglovitog Gorja, vrlo važan vilenjacima i zakleo se patuljcima da ako ostave fordove i obližnje doline nedirnute, on će se pobrinuti da nikakvo zlo ne zadesi putnike u dolini. Patuljci su prihvatili njegovu ponudu.

Rivendell

Stoljeće nakon toga, kralj patuljaka je dogovorio granice vilenjačkog područja Eregion sa Noldo vilenjakom Celebrimbornom. Stara priča se spomenula, i obje strane su primjetile da je ona čudna, pošto opis “starog” Silvan vilenjaka nije ispravan – na vilenjacima se ne primjećuje znak vremena – i pošto nitko nije više ni vidio ni čuo za tajanstvenog čuvara od tog prvog susreta. Fordovi su, naravno, bili sigurni od tada, a znakovi su pokazali da Dor-in-Imlaid, Zemlja riječnih dolina, između fordova i Maglovitih prolaza pripada vilenjacima.

Par Noldo mistika koji su živjeli u tom području od tada nadalje, predpostavljalo je da je “Vilenjak” iz priče zapravo Maia, Ulmov sluga i duh same rijeke Bruinen.

Elrond Poluvilenjak, herald Gil-galada, bio je jedan od vilenjačkih posjetilaca u Dor-in-Imlaid. Vjerovatno je došao u Eregion tijekom Drugog razdoblja (1695), da pomogne u obrani od Sauronovih snaga. Nakon poraza Noldo vilenjaka, dve godine kasnije, Elrond je poveo veliku grupu preživjelih sjeverno po Planinskom putu sve do fordova Bruniena. Tu je prizvao moći rijeke i planina da zaštite izbjeglice od vojske koja ih je slijedila. Na iznenađenje gonitelja i Noldo izbjeglica, Elrondove čarolije su bile učinkovite, tako da su se orkovi i trolovi razbježali ili utopili u rijeci, dok su ljudi i oživljeni mrtvaci bili osljepljeni i lutali su okolo puno dana prije nego što su se skupili da ih njihov gospodar ispita. Njegov postupak je toliko frustrirao Tamnog Gospodara da je ovaj ostavio u tom području dio vojske, a sa glavninom snaga nastavio ka Eriadoru. Elrond i njegovi pratioci izgradiše utočište iznad fordova Bruinena, nazvavši ga Imladris. Niti jedan sluga mraka mu se nije usudio približiti. Kada je Sauron istjeran iz Eriadora nakon tri godine, Elrond se tu nastanio, opčarao je zemlju tako da izbriše znanje o dolini iz umova prolaznika, dok je zle moćne stvorove ostavljao da strepe pred njegovim postojanjem.

Rivendell

Zemlje istočno od Bruinena neprimjetno su se mjenjale tokom slijedeća tri milenija. Kraljevi Arnora su održavali dobre veze sa Gospodarom Elrondom. Vilenjaci Rivendella dugo su uživali prijateljstvo sa Faradrim Aran, prvim pokoljenjima Arnona, poslije s onima iz Rhudara. Brđanini iz Rhudara su, naravno, ostali izolirani od obiju strana.

 

 

 

MORIA

“Ja sam Balin, sin Fundina, gospodar Morie.”

 Moria (Sindarin “Crna Rupa”) je pučko ime za Khazad-dum, zvan na učenom Westronu “Dwarrowdelf”, zajedno s imenima “Durinov grad” i “Patuljački grad”. Khazad-dum je najveći grad u Eriadoru po naseljenosti, po trgovini odmah uz Tharbad, i zasigurno najveći izvor metala i ruda na ovom području, kao i najboljih kovačnica. Ime “Moria” odražava drevne svađe između Durinovog naroda i Sindarin vilenjaka; pametni izbjegavaju upotrebu tog imena u društvu patuljaka. Patuljci više ne posjeduju utjecaj iz starih dana, tako da se ne upliću u poslove ljudi sve dok njihove naseobine u Eriadoru nisu u opasnosti.

Morija je inače zatvorena za ljude. Da bi olakšali trgovinu, kraljevi Khazad-duma su osnovali tri naseobine naseljene ljudima, ali pod patuljačkom upravom. Hawrim-Taigh leži u podnožju planine blizu Istočnih Vrata grada, dok Drochaid a-Gheata i Glin a-Faich stoje pored Zapadnih Vrata. Sve tri naseobine su sagrađene od drva da podsjećaju naseljenike na njihovu ranjivost. Iako kroz naselja prolazi dosta lutalica i plaćenika, život u vratnim-gradovima je, začudo, prilično miran. Stada stoke, ovaca i ponia u okolici opskrbljavaju patuljke mesom, kožama, a karavane dodatnim teglećim životinjama da lakše pređu preko Redhorn prijelaza. Kola puna trupaca dovoze se sa sjevernih i zapadnih obronaka kao drvo za gradnju i grijanje. Dobro održavana polja u okolici donose žito i povrće s kojim se prehranjuje Khazad-dum.

Ulaz u Moriu

Nijedan naseljenik vratnih-gradova ne ulazi u Khazad-dum, nego klanovi patuljaka unose i iznose robu za trgovanje. Ulazak ljudima je dozvoljen samo uz dobar razlog, a i tada su ograničeni na područje u kome ne mogu otkriti patuljačke tajne ili narušiti njihovi privatnost. Bilo kakvo istraživanje po Khazad-dumu zahtijeva pratnju stražara.

U kasnijim godinama Kad Durinov Usud uništi Patuljačku državu u trećem dobu(1980-81), zadaje Eriadoru još jedan udarac, kao što je bio pad Arthedaina nekih šest godina unazad. Poplava patuljačkih izbjeglica lutala je zemljom sa svojim zavežljima blaga, trgovina je propala, vratni-gradovi spaljeni i uništeni, i polovica trgovine južnog Eriadora je zauvjek nestala. Vladari patuljaka koji su dolazili u sljedećim stolječima, predpostavljali su, ali nisu bili sigurni, da je Durinov Usud ustvari balrog, koji je predvodio vojsku orkova i trolova za napad na Lorien ili palo kraljevstvo Arnora. Na kraju, prijetnja Durinovog usuda nikad nije izašla kroz vrata grada; njegove zle sluge su izlazili u pljačku površinskih naseobina, ali su ih vilenjaci i Dunadanski renđeri u tome spriječavali. Tako da je Redhorn prolaz još dugo godina ostao siguran i u upotrebi.

 

LEGOLAS, PRINC MRKE ŠUME

 Legolas je sin Thranduila, kralja Silvan ili šumskih vilenjaka iz Mrke šume. Njegovo ime na vilenjačkom jeziku znači “Zeleni list”. Bio je visok, plave kose i odjeven u zeleno smeđu odoru Mrkodolskih vilenjaka.

Kada je Gollum pobjegao iz vilenjačkog zarobljeništva, Legolas je slijedio njegove tragove i otkrio da je ovaj pobjegao u Dol Guldur, Sauronovo uporište na jugu šume. Tako ga Thranduil 3019 godine Trećeg doba šalje u Rivendell kako bi na Elrondovom savjetu objavio loše vijesti.

Legolas zatim pristupa Družini prstena kao predstavnik vilenjaka i sa njom kreće na istok. Prilikom prolaza kroz Maglovite planine postao je prvi vilenjak koji je kročio u Khazad-dum u više od tisuću godina.

Legolas

U Lórienu je Galadriel prorekla kako Legolas više nikada neće naći mir u Međuzemlji ako ugleda more i začuje drevni poziv vale Ulma. U Zlatnoj šumi je sklopio snažno prijateljstvo sa patuljkom Gimlijem koje će trajati do kraja njihovih života.

Nakon raspada družine na gazu rijeke Anduin, Legolas kreće zajedno sa Gimlijem i Aragornom u potjeru za orcima koji su oteli Pippina i Marrya. Sudjelovao je svim bitkama u Ratu za prsten, u Helmovom klancu, kod Pelargira i na Pelennorskim poljanama. U Pelargiru je prvi put ugledao ocean i shvatio Galadrielino proročanstvo.

Nakon rata putuje sa Gimlijem u Svjetlucave pećine i šumu Fangorn. Doveo je skupinu vilenjaka iz Mrke šume u pokrajinu Ithilien koju su pretvorili u najljepšu među ljudskim zemljama. Nakon smrti Aragorna, kralja Gondora i Arnora, Legolas najzad popušta zovu mora i brodom kreće u Aman. Sa sobom je poveo svog najboljeg prijatelja Gimlija.

 

GUSARSKO KRALJEVSTVO UMBAR

 Južno od kraljevstva Gondora i Mordora nalazi se divlja barbarska zemlja Harad, prepuna velikih pustinja i šuma koje se nastavljaju daleko u neistražena područja južne Međuzemlje. Harad, što na vilenjačkom jeziku znači “jug” bio je poznat kao zemlja Sunca ili Haradwaith. Najveća luka u Haradu bio je Umbar, dom Haradrima ili Gusara Umbara. Ime Umbar odnosilo se na grad, luku, tvrđavu i poluotok sa okružujućim obalnim zemljama. To je bila velika prirodna luka koja je do drugog tisućljeća Drugog doba postala najveća Numenorijanska luka.

Za vrijeme rata sa Mordorom, Numenor je sakupio veliku flotu koja se 3261.godine iskrcala u Umbaru i porazila Saurona. Nakon potonuća Dunedanskog otoka, oni što su ostali u Umbaru padaju pod Sauronovu vlast i postaju poznati kao Crni Numenorijanci. Oni često vode moćnu flotu Umbara u rat protiv susjednog Gondora, posebno suparničke luke Pelargir na Anduinu.

U desetom stoljeću Trećeg doba, kraljevi Gondora napadaju Umbar i lome pomorsku moć Crnih Numenorijanaca. Umbar postaje dio Gondora zajedno sa okolnim zemljama sve do 1448.godine, kada u Gondoru izbija građanski rat. Te godine pobunjenici zajedno sa svojim Haradrimskim saveznicima zauzimaju luku i ponovo osnivaju kraljevstvo Umbar.

Umbar, gusarsko kraljevstvo

Ponovo crni brodovi plove morima i pljačkaju obale. U to doba ime Umbar donosi teror na svim morima Međuzemlje.

2980.godine Aragorn II (pod imenom Thorongil) vodi upad u luku i vatrom uništava veliki dio crne flote. Za vrijeme Rata za prsten, Gusari Umbara se iskrcavaju u Pelargiru gdje u bitci sa živim mrtvacima iz Dunharrowa bivaju potpuno uništeni. Aragorn uzima njihove brodove i uz Anduin dolazi u bitku na Pelennorskim poljima.

Od tada nadalje Umbar ponovo pripada ujedinjenom kraljevstvu dunedaina.

 

GONDOR, ZEMLJA KAMENA

 Kada je bijes Valara uništio Elennu, otok na kojemu se nalazilo kraljevstvo Numenora, preživjeli dunedaini nalaze spas i utočište na bogato naseljenim obalama Međuzemlje. Sa sobom donose sedam čarobnih kugli – palantire. Ambiciozni doseljenici još uvijek snivaju o velikom carstvu pa osnivaju dvije kraljevine – Arnor i Gondor.

Arnor, sjeverna dunedainska kraljevina sa prijestolnicom u Annuminasu, ubrzo biva uništen u ratu sa Angmarom i njegovim kraljem vještacem. Gondor je nadživio pad svojeg sjevernog susjeda za mnoga stoljeća.

Gondor, zemlja kamena, leži uz južne obale Međuzemlje, oko velike rijeke Anduin, te okružuje gorje Ered Nimrais (Bijele planine). Pokrajine Anorien, Lebennin, Lamedon, Belfalas i Anfalas uvijek su bile samo srce kraljevine.

U Gondoru su još i prije dolaska Numenorijanaca živjeli mnogi narodi. Na istoku Bijelih planina, u šumi Druedan, žive plemena divljih Pukel ljudi dok luku Edhellond kraj Morthonda (druge rijeke po veličini u Gondoru) naseljavaju pretežno vilenjaci.

Gondor

Prijestolnica u Osgiliathu, Minas Tirith i Minas Ithil u svoje su vrijeme bili najveći gradovi na Međuzemlji. Kasnije, nakon pada Minas Ithila i njegovog preimenovanja u Minas Morgul, te dugih ratova sa Mordorom u kojima su dunedaini izgubili Ithilien i svoju prijestolnicu Osgiliath, život u kraljevini se seli na zapad, preko Anduina. Na kraju Trećeg doba, pučanstvom su najbrojniji lučki gradovi kao Pelargir na ušću i Dol Amroth dok Minas Tirith izgleda prazno i oronulo. No tako je Gondor izgledao kada je bio najslabiji i često na meti protivnika.

U svojim je mnogim usponima, južno dunedainsko kraljevstvo pod svojom kontrolom držalo Cardolan na sjeveru, te luku Umbar sa dijelom Harada na jugu. Vojska je Gondora Mordor držala okupiran nekoliko stoljeća, do Sauronovog povratka.
 

GONDOLIN

 52. godine Prvoga doba Noldor vilenjaci ‘Feanorove zakletve’ se vraćaju na Međuzemlju i ulaze u Beleriand. Među njima je bio i Princ Turgon od Navrasta koji nakon Dagor Bragollacha, uz pomoć Vale Ulma, unutar Echariotha (Okružujućih planina) pronalazi nepoznatu i dobro skrivenu dolinu Tumladen.

Vilenjaci su tamo osnovali kraljevinu Ondolindë (Kamena pjesma) ili Gondolin na uzvisini Amon Gwareth. U dobro zaštićenoj dolini, skrivenoj snježnim vrhovima Echariotha i pod budnom zaštitom Velikih orlova vilenjački majstori drva i kamena pedeset godina grade bijeli, snažni grad po uzoru na drevni Tirion, dragulj zapada.

Tako je izrastao Gondolin, najljepši vilenjački grad na Međuzemlji. Pet je stoljeća dolina živjela u miru, u svojem malom svijetu, dok su vani pod napadima tamnih armija padale jedna za drugom ostale kraljevine Belerianda. Kralj Turgon je sa svojim vojskama izašao samo za bitku Nirnoeth Arnoediad u kojoj je cijela vilenjačka armija potučena do nogu. Sam se Turgon, tada već vrhovni kralj Noldora, samo uz žrtvovanje cijele vojske ljudi iz Dol-lomina uspio vratiti u grad.

Gondolin

Ulmo, znajući da Tamni neprijatelj već godinama traži posljednji vilenjački grad Belerianda i da su njegovi špijuni brojni i sve bliže riješenju, šalje Tuora kralju Turgonu sa savjetom da se dolina napusti dok još ima vremena. No Gondolin je bio prekrasan i nijedan njegov stanovnik, a najmanje kralj nije bio voljan predati ga bez borbe.

Tada, 511. godine grad biva izdan i Morgotu su pokazani tajni putevi preko i ispod Okružujućih planina. Cijele se noći ogromna vojska Oraka, Trolova, Zmajeva i Balroga slijevala kao lava preko moćnih vrhova Echariotha. Stotine tisuća baklji obasjavale su obronke planina dok su se u gradu pripremali za opsadu.

Bitka je bila užasna i u njoj su pali najmoćniji vilenjaci i ljudi Međuzemlje – kralj Turgon, Glorfindel, Etchelion i mladi Tuor. Visoki tornjevi Gondolina srušeni su, a ruševine bijeloga grada spaljene su zmajevom vatrom.

 

GIMLI, PRIJATELJ VILENJAKA

 Gimli je sin onog istog Glóina koji je bio član družine Thorina Hrastoštita. Rođen je 2879 godine Trećeg doba u patuljačkom gradu Ered Luinu u Plavim planinama. Imao je šezdeset dvije godine kada se preselio u Erebor, sa druge strane Maglovitih planina. 3018 godine putuje u Imladris sa svojim ocem na Elrondov savjet. Odabran je da predstavlja patuljke u Družini prstena.

Nakon što je pomogao Gandalfu da provede družinu kroz Moriju postao je prvi patuljak koji je ušao u zlatne šume Loriena još od pada Khazad-Duma i Durinovih vremena. Tamo je ostao opčinjen ljepotom vilenjačke kraljice Galadriele koja mu daruje nekoliko vlasi svoje kose.

Tijekom putovanja sa Družinom prstena postaje dobar prijatelj vilenjaka Legolasa iz Mrke šume. Kada se družina raspala kod Parth Galena, Gimli zajedno sa Legolasom i Aragornom kreće u potjeru za orcima koji su oteli hobite Pippina i Marrya. Nakon potjere sva trojica se bore u bitci za Helmov klanac nakon koje Gimli prvi put doznaje za Svjetlucave pećine Aglaronda.

Gimli

Nakon boravka u Rohanu prati Aragorna kroz Staze mrtvih u Gondor gdje se bori zajedno sa Legolasom u bitkama na Pelennorskim poljima i pred Vratima Morannona.

Nakon Rata za prsten, Gimli poziva patuljke da nasele Svjetlucave pećine Aglaronda koje mu je Eomer, kralj Rohana, poklonio. Među mnogim divnim predmetima koji su tamo iskovani bio je dragulj sa vlasima Galadrieline kose i nova vrata Minas Tiritha, izrađena od mithril srebra i čelika.

Nakon smrti kralja Elessara od Gondora (Aragorn), 120 godine Četvrtog doba, Gimli napušta Međuzemlju sa svojim prijateljem Legolasom. Tako je postao prvi patuljak koji je otišao na zapad u Aman. Imao je 261 godinu.

 

KRALJEVSTVO DORIATH

 Doriath ili Eglador osnovan je davno prije početka Prvog Doba Sunca, za vrijeme Perioda zvijezda. Nalazio se u središnjem dijelu Belerianda a izgradili su ga Sindar vilenjaci na čelu sa svojim vođom Elu Thingolom (Elwë Singollo).

Na zapadnim obalama Belerianda, dok je hodao prastarom šumom Nan Elmoth na obalama rijeke Celon, Thingol susreće Maiu Melian. Zajedno, opasuju šume Neldoreth, Region i Navrim moćnom zaštitničkom čarolijom nazvanom Melianina ogrlica. Pomoću nje, u šumsko kraljevstvo Doriath nitko nije mogao ući bez Melianinog dopuštenja.

U središtu Doriatha, urezan u stijene kraj rijeke Esgalduin, nalazio se Menegroth, grad Tisuća špilja u kojemu je kraljevao kralj Thingol sa svojom kraljicom Melian. Taj je podzemni grad bio jedno od čuda Međuzemlje. Zidovi su njegovih brojnih hodnika i dvorana bili majstorki izrezbareni da liče na podzemnu kamenu šumu brijestova između kojih su se nalazile fontane i statue životinja i ptica. Cijeli je grad bio osvijetljen šarenim kristalnim lampama.

Kralj Thingol vladao je Doriathom tisućama godina. Kada se Noldor vilenjaci pod ‘Feanorovom zakletvom’ vraćaju na Međuzemlju, sa sobom donose Ratove Belerianda i prilično nemirna vremena. Kraj Doriatha je počeo sa dolaskom Berena i početkom ljubavi između njega i Thingolove kćeri Lúthien Tinuviel.

Thingola je sudbina stigla kada mu Beren donosi silmaril kao miraz za ruku njegove kćeri. Pozvao je patuljačke majstore sa Plavih planina da postave dragulj u ogrlicu Nauglamir, no ovi su se toliko zadivili blještećim draguljem da ubijaju kralja Thingola u njegovoj riznici. Nakon tog žalosnog događaja Melian napušta dvorane Menegrotha i odlazi preko mora u Valinor.

560. godine, patuljačka vojska iz grada Nogroda pljačka grad Tisuću špilja no ne nalazi silmaril, kojeg je Lúthien sa sobom odnijela u Tol Galen. Na tome su otoku Lúthien i Beren živjeli zajedno sa svojim sinom Diorom Eluchilom.

Poslije pljačke Doriatha Dior Poluvilenjak dolazi u dvorane Menegrotha i nasljeđuje svoga djeda na prijestolju. Sa smrću njegovih roditelja silmaril prelazi u njegovu riznicu što ubrzo saznaju Feanorovi sinovi.

Feanorovi sinovi traže od Diora izručenje onoga što je po nasljeđu njihovo, silmarila. Dior ih odbija na što oni okupljaju vojsku i kreću na Menegrothove dvorane. U bitci koja je uslijedila pogiba kralj Doriatha Dior te Feanorovi sinovi Celegorm, Curufin i Caranthir. Tim je događajem kraljevina Doriath prestala postojati.

 

 

DOL-GULDUR

 Tvrđava Dol-Guldur nalazila se u jugozapadnom dijelu Mrke šume i Sauronu je služila u otprilike iste svrhe kao i utvrda Barad-Dur. Sagrađena je 1050 godine Trećeg doba na brdu koji su šumski vilenjaci zvali ‘brdo crne magije’.

Tisuću je godina nepoznata zla sila koja je držala Dol Guldur uništavala šumu pretvarajući je iz Velike Zelene šume u Mrkodol. Bijeli savjet je sa time bio upoznat ali na Saurona se tada još nije sumnjalo. Oko 1100 godine u Savjetu počinju sumnjati da se jedan od devetorice Nazgula ponovo pojavio i naselio u Dol Gulduru. 2063 godine Gandalf Sivi dolazi u Mrku šumu i nalazi napuštenu tvrđavu. Sauron je tada još bio preslab da bi se otkrio pa bježi na istok.

Dol Guldur

2460 godine zli se utjecaj vraća i među šumskim vilenjacima počinje kružiti priča o tamnom nekromanseru koji širi svoju moć Mrkodolom. 2850 godine patuljački kralj Thrain II biva zarobljen i u Dol Gulduru mu oduzimaju posljednji od sedam patuljačkih prstenova. Na to Gandalf ponovo krišom ulazi u tvrđavu i potvrđuje strahove Savjeta da Dol Guldurom zapravo upravlja nitko drugi nego sam Sauron, njihov stari neprijatelj. 2941 godine Bijeli savjet napokon prestaje promatrati i otvoreno kreće na tvrđavu. Radagast Smeđi iz Rhozgobela i Gandalf Sivi protjeruju Saurona i čiste Mrku šumu od zla.

Sauron se povlači u Mordor a deset godina kasnije, 2951., šalje tri Nazgula u napuštenu tvrđavu. Za vrijeme svojih putovanja Aragorn nalazi Golluma i ostavlja ga na čuvanje šumskim vilenjacima. Dok su ga ovi vodili na sjever prema Salama Thranduila napali su ih Orci iz Dol Guldura i za vrijeme bitke Gollum bježi.

Tijekom Rata za prsten armije iz Dol Guldura tri puta napadaju Šumske vilenjake i Lorien. Nakon Sauronovog pada i uništenja prstena vilenjački kraljevi Celeborn i Thranduil napadaju i ruše crnu tvrđavu. Galadriela je poslije moćnim čarolijama pročistila ruševine i jame Dol Guldura.
 

BELERIAND

 Okružena planinskim lancima i Velikim morem, na samom zapadu Međuzemlje, nalazi se zemlja zvana Beleriand. To je ime u davnim danima bilo ograničeno samo za usko kopneno područje oko zaljeva Balar. Kasnije se to ime proširilo na zemlje istočno i zapadno od rijeke Sirion. Ta najveća rijeka u Beleriandu izvire na hladnim visoravnima Ered Wethrina i utječe u more nekih tisuću tristo kilometara južnije. Posebna je po tome što na sredini svojega toka zaranja pod zemlju i nakon 15 kilometara ponovno izvire, u čarobnim močvarama Aelin-uiala.

U Dobu zvijezda, u Beleriandu žive Sindar ili Sivi vilenjaci i to pretežno u šumskom kraljevstvu Doriathu pod vodstvom Elu Thingola. Patuljci imaju rudnike Belegost i Nogrod na istoku, u Plavim planinama.

Sa pojavom Mjeseca i povratkom Melkora, na početku Prvoga doba, Noldor se vilenjaci pod vodstvom Feanora vraćaju na Međuzemlju. Njihov je cilj povratiti dragulje silmarile koje je Melkor ukrao. Iskrcavaju se u zaljevima Drengist i Lammoth i zameću desetodnevni boj u kojem tjeraju Morgothove snage na povlačenje na sjever. Ta je bitka bila prva od pet velikih bitaka u Ratovima Belerianda koji su neprekidno trajali više od petsto godina.

Nakon te prve bitke, Noldor vilenjaci osvajaju Beleriand i osnivaju nekoliko kraljevina. Sa dolaskom Sunca, u Hildórienu se bude ljudi i ulaze u Beleriand. U početku samo nomadska plemena, upoznavaju vilenjake i od njih uče mnoge stvari. Ubrzo dva naroda postaju saveznici i ljudi osnivaju kraljevinu Dor-lomin te otvoreno ulaze u rat na strani vilenjaka.

Beleriand

Beleriand se dijeli na istočni i zapadni, a granica je široka rijeka Sirion. Istočni se Beleriand proteže do rijeke Gelion i u prvom dobu njegove su zemlje bile pod kontrolom Feanorovih sinova. Zapadnim su Beleriandom vladali Finrod Felagund iz Nargothronda i Cirdan Brodograditelj iz Falasa. Falas je sa svojim lukama Bithombar i Eglarest bio najmirniji dio Belerianda i u njemu su često utočište tražile žene i djeca iz ratom opustošenih područja.

U Prvome je dobu Sunca Beleriand bio pozornica velikih bitaka, ljubavnih priča te uspona i padova divnih gradova i kraljevina. Sudbina je Belerianda bila odlučena u pet bitaka. Bile su to Prva, završena pobijedom vilenjaka, Dagor-nuin-Gilliath ili Bitka pod Zvijezdama koja je također završila pobijedom vilenjaka ali u njoj gine Feanor, prvi Visoki kralj Belerianda. Treća je bitka završila masakrom Melkorovih armija i poznata je kao Dagor Aglareb ili Bitka slave. Bila je to 56. godina i ona označava početak vilenjačke opsade Angbanda. Četvrta se bitka vodila pred vratima Melkorove tvrđave i u njoj tamne armije razbijaju opsadu Prinčeva Noldora. U njoj gine drugi vrhovni kralj Belerianda Fingolfin i naziva se Bitka Iznenadnog plamena. Peta i posljednja bitka vodila se 471. godine pred tvrđavom Barad Eithel. Okupile su se tamo vojske svih slobodnih naroda Belerianda. Iz Gondolina je po prvi put izašao kralj Turgon, došli su ljudi iz Dor-lomina, patuljci iz Belegosta te čete iz Nargothronda, Falasa i Doriatha. Bitka je nakon šest dana završila potpunim porazom saveznika i smrću trećeg visokog kralja, Fingona. Novi je kralj postao Turgon koji se zatvorio u Gondolinu i čekao kraj koji je došao 510. godine.

583. godine Earendil Moreplovac isplovivši iz Eglaresta dolazi do Valinora i moli bogove za pomoć. Oni kreću u rat nazvan Rat Bijesa i u njemu uništavaju Angband i zarobljavaju Melkora prekovavši njegovu željeznu krunu u lanac. Tako je težak bio sukob pred Thongorodrimom da Beleriand puca i tone ispod Velikog zapadnog mora. Plave planine nekada u dubini zemlje od tada se nalaze na krajnjem zapadu Međuzemlje.

Silmarili, zbog kojih su se ratovi i vodili završili su, jedan na dnu mora, drugi u vulkanu a treći u kruni Earendila koji je poslije Rata Bijesa otišao sa ovoga svijeta.

 

 

BARAD-DUR

 Barad-Dur je bila glavna tvrđava i sklonište Sauronovo. Nalazila se na južnom dijelu Pepelnih planina (Ered Lithui) u Udunu, najtamnijem dijelu Mordora. Vilenjački prijevod imena ‘Barad-dur’ glasi doslovno ‘kula tamna’. Ljudi zapada ju jednostavno zovu tamna kula, a Orci Lugburz.

Gradnja Barad-dura je počela 1000-te godine Drugog doba zbog jačanja Numenora i nastavila se kroz period od šest stoljeća. Sauron njezinu gradnju i kovanje jedinog prstena dovršava iste godine te im magijom povezuje sudbine. Barad-dur će stajati dok god se prsten nalazi na Međuzemlji.

Barad-dur   Barad-dur

Uistinu, moćna je magija držala konstrukciju najveće utvrde na Međuzemlji kroz mnoga tisućljeća. Frodo Barad-dur opisuje kao planinu željeza opasanu dubokim provalijama i nebrojenim crnim zidovima. Čelična su vrata čuvala Sauronov mramorni toranj čiji se vrh nalazio u samim olujnim oblacima vječne noći nad Mordorom.

Za vrijeme Posljednjeg saveza vilenjaka i ljudi vojske Gil-galada i Elendila opsjedaju i osvajaju tvrđavu čiju magiju nisu bili u stanju slomiti. Sauron i njegove utvare na neko vrijeme odlaze u sjenu ali Barad-dur još stoji i čeka njihov povratak.

Sauron se na Međuzemlju vraća oko 2951. godine i nakon priprema počinje rat za prsten. Nakon bitke pred Morannonom i uništenja prstena, 3019. godine, Barad-dur se urušava i nestaje u oblacima dima…

 

ARNOR

 Nakon propasti Numenora, oni koji su ostali vjerni okupljaju se na obalama Međuzemlje i osnivaju Kraljevine u izgnanstvu. Na sjeveru, u Eriadoru, smjestilo se sjeverno dunedainsko kraljevstvo Arnor, dok na jugu, oko ušća Anduina, nastaje Gondor. U gradu Annuminasu, Elendil (3119-3441 D.D.) se 3320. godine proglašava za Prvog visokog kralja Arnora i Gondora. Podijeljeni su palantiri, tri na sjever i četiri na jug.

U Osgiliathu, prijestolnici Gondora, Elendil za vladare postavlja svoja dva sina Isildura i Anariona. Na kraju te uspješne godine, dok su u Minas Ithilu opijeni vizijama mira i napretka sadili Bijelo drvce, Sauron se vraća u Mordor.

Rat izbija 3429.godine kada armije Mordora silaze preko Pepelnih planina i nakon kratke opsade zauzimaju Minas Ithil. Bijelo je drvo spaljeno. Isildur sa preživjelima iz Ithiliena bježi na sjever prema Imladrisu gdje se okupljaju vojske Gil-galada i Elendila. Sauron pokušava prijeći rijeku Anduin kod Osgiliatha, ali Anarion čvrsto drži grad. Slijedeće godine Vojska Posljednjeg saveza vilenjaka i ljudi prelazi preko Maglovitih planina i na poljima Dagorlada uništava sjevernu Sauronovu vojsku. Mordor pada a sam Sauron je opkoljen u Barad-duru 3434. godine. Opsada, tijekom koje pogiba princ Anarion, traje sedam godina. 3441. godine Sauron i devetorica Nazgula izlaze iz tamne kule i zameću boj sa Gil-galadom i Elendilom. Oba su kralja poginula a Sauron bježi u sjenu nakon što mu princ Isildur uzima Jedini prsten. Sa tim je događajem završilo Drugo Doba Sunca.

Isildur, sada drugi visoki kralj Arnora i Gondora putuje na sjever sa svojim sinovima Elendurom, Aratanom i Ciryonom. Na Gladdenskim poljanama upadaju u Oračku stupicu i bivaju ubijeni. Jedini se prsten izgubio u velikoj rijeci Anduin.

U Annuminasu se izmjenjuju 830 godina i deset kraljeva. Earendur, posljednji kralj Arnora umire i za sobom ostavlja tri nesložna sina koji cijepaju kraljevinu na tri dijela. 861. godine nastaju kraljevine Arthedain, Cardolan i Rhudaur. Amlaith, najstariji Earendurov sin postaje prvi kralj Arthedaina.

Za vladavine Araphora, devetog kralja Arthedaina, vojska Angmara na čelu sa svojim kraljem Vještacem prelazi granice staroga Arnora. Bez većeg otpora, Cardolan i Rhudaur bivaju pregaženi a sama kula Amon Sul uništena. Njen je palantir premještan u tvrđavu Fornost.

Argeleb II, sin Araphora, 1601. godine poklanja zemlje zapadno od Baranduina malom narodu Periannath. U sljedećih trideset godina, hobiti, vođeni braćom Marchom i Blancom osnivaju Pokrajinu.

Za velika stradanja ratom razrušenog Arnora, 1636. godine zaslužna je i epidemija kuge. Zahvaćen je veliki dio Eriadora uključujući i Pokrajinu.

1940. godine obnavlja se prijateljstvo Arnora i Gondora. Arvedui, kralj Arthedaina, ženi se sa Firielom, kćerkom kralja Ondohera Gondorškog. Arvedui je kao petnaesti, bio i poslijednji kralj Arthedaina, jer 1974. godine armije iz Gundabada lome otpor sjevernih Dunedaina i zauzimaju tvrđavu i grad Fornost. Kralj Arvedui napuštajući Arnor sa palantirima Amon Sula i Annuminasa nestaje u brodolomu u zaljevu Forochel. Pojačanje iz Gondora, koje se prekasno iskrcava u vilenjačkom Lindonu, zameće boj sa kraljem Vještacem kraj razvaljene prijestolnice Fornost Erain. Gondorijanski general Eärnur u bitci osvećuje sjeverno kraljevstvo. Vojske Angmara bježe a njihov kralj, sada već Nazgul, nestaje sa zapada.

Aranath, sin kralja Arveduia, postaje prvi vođa sjevernih Dunedaina, kasnije znanih kao lugari. Kraljevska obilježja Arnora, mač Narsil i Barahirov prsten, povjerena su na čuvanje Elrondu u Rivendellu. 2951. godine Elrond ih predaje Aragornu II, nasljedniku prijestolja Gondora i Arnora.

 Tol Eressëa, Usamljeni otok, je napočetku bio dio Balara, plutajućeg otoka na kojemu je Ulmo doveo Eldare preko mora u Aman. Nakon što je preneo Teleri vilenjake, otok je usidren u Eldamarskom zaljevu nadomak Valinora. Teleri su živjeli u bijelom gradu Avallónu, na istočnom dijelu otoka. Na zahtjev vilenjaka, Valari prave usjeklinu u Pelórianskim planinama da bi ovi mogli vidjeti svjetlo Dva drveta.

Tako se dogodilo da je zapadni dio Usamljenoga otoka cvao pod svijetlom drveća a istočni bio okupan sjajem zvjezda. S vremenom, vilenjaci su toliko zavoljeli svjetlo Laurëlina i Telperiona da su naselili i obale Eldamara. Tamo su osnovali grad bijelog mramora i bisera, Alqualondë i njegove “Labuđe luke”. Taj je grad bio predivno mjesto čak i po vilenjačkim mjerilima. U centru se grada mogao čuti zvuk Velikoga mora i žubor brzih potoka koji su opskrbljivali vodom gradska jezera i fontane. Uz sve ovo, vilenjaci su noćima na trgovima palili lanterne i pjevali pjesme o moru i njihovom životu u Beleriandu. Vladar Alqualondëa je bio Olwe, brat Elwea Singolla. Na sjeveru, odmah iza prolaza Calacirya, stajao je moćni Tirion, najstariji vilenjački grad na Ardi.

Pred kraj Perioda zvijezda Alqualondë je opsjedala i osvojila vojska Feanora u svojem naumu da krene za Morgothom natrag na Međuzemlju. Za vrijeme napada došlo je do prvog krvoprolića među vilenjacima u njihovoj povijesti. Za taj je zločin Kuća Feanora i njegovih pratilaca kažnjena prokletstvom Valara.

Vilenjaci Alqualondëa i Usamljenog otoka bili su veliki prijatelji ljudi sa Numenora i naučili su ih mnogim stvarima. Kaže se da se sa vrhova Numenora za vedrog dana nazirao bijeli toranj Avallona.

Pred kraj Drugog doba, nakon rata između Numenora i Valinora, Besmrtne zemlje zajedno sa kraljevstvom teleri vilenjaka odlaze iz svijeta smrtnika.