PRSTENJE MOĆI

Fascinanta saga ili legenda o prstenu moći legenda je koja govori o pohlepi, izdaji i moći. Ova legenda je često idealizirana a iz nje je nastalo bezbroj kazališnih predstava. Skoro u svakoj mitologiji  postoji barem jedna legenda o prstenu koji posjeduje nevjerojatne moći. Tajanstvenom prstenju koje svojim prokletstvom odnosi ljudske živote i dobro pretvara u zlo, o vječitom prokletstvu koje jedino čista duša može nadjačati.

Jedna od najjednostavnijih legendi općenito o razlozima nastanka prstenja je Grčka legenda o Prometeju koji je bio omražen među bogovima jer je volio ljude i donosio im s Olimpa vatru. Vrhovni Bog Zeus, za kaznu što je to učinio osudio ga je da bude lancima prikova za stijenu Kavkaza gdje je po noći orao dolazio i kljuvao njegovu jetru. Svake noći bi rana zacijelila, a onda bi novi dan donosio Prometeju nove muke.

S vremenom je Zeus učvrstio svoju moć i oprostio Prometeju primivši ga natrag među bogove svetog olimpskog ognjišta. No iako mu je oprostioi priznao njegov ponos i ljubav spram čovjeka, nije mu do kraja popustio. Tražio je od Prometeja da zauvijek nosi prsten načinjen od okova, prsten u koji je bio ugrađen komadić stijene s Kavkaza. Tako su i ljudi u čast svog učitelja također počeli nositi prstenje s kamenjem.

Simbolika Prometejeva prstena je vjera u život, teret kazne, te obveza koju zauvijek preuzima ljudsko biće stavljajući na prst simbol vjere. U nordijskoj mitologiji prsten je bio uvjerljiv simbol moći, slave i sreće. Počasni dar i vrsta valute, katkad je bio kraljevska baština, kao što je to bio švedski prsten Sviagriss.
Često čarobni mitski prsteni bili su i simboli sudbine i , u svojem najumornijem obliku, simboli propasti. Prsteni junaka uvijek su donosili bogatstvo i moć, no ne uvijek i sreću, a ponekad tragediju ako su bili iskvareni pohlepom.

Nordijska mitologija donosi upravo jednu takvu sagu. Bio je to jedan od najpoznatijih glasovitih ukletih prstena. Bio je to ukleti prsten Andvarinov koji je uništio mnoge živote.

 PRSTEN ANDVARINOV

Prsten je uvelike sličan Odinovu velikom prstenu Draupniru, tkao je zlatno bogatstvo, ali je bio okaljan Andvarijevom gorkom kletvom. Najslavniji zanatlije nordijskog svijeta, bili su mudri i nadareni patuljci koji su radili u podzemnim špiljama prepunim draguljima. Nadljudskim umijećem i tajnim znanjima oblikovali su neprocjenjive dragocjenosti i amajlije. A dok su oni tklai zlato u dubinama zemlje, u vodama Rajne živjele su nebeske Rajnske djevice, vile koje su zimi živjele u rijekama i jezerima, a ljeti bi izranjale iz vode kako bi lepršale šumama.

Djevice su u mirnim vodama čuvale silna blaga, a legenda kaže da boje voda u rijakama i jezerima održavaju nimfne  raspoloženja, tako da vode postaju crne od jaka kada su Rajnske djevice ljute i tužne. Dogodilo se to kada su nimfe izbile svoje zlato. U davna vremena, još prije nestanka božanskog dvorca Valhalle kojeg su izgradili divovi, vrsni kovač patuljak Alberich ili bolje poznat kao Andvarin iz Niebelungenlieda, iskovao je od rajnskog zlata ukradena Rajnskim djevicama prsten moći.

Potekle su novosti o toj pljački zlata i prstenu moćii stigle su i do Asgarda, grada bogova, uzburkavši bogove i divove. Divovi Fafner i Fasolt zahtijevali su upravo to zlato za izgradnju Valhalle, te su oteli boginju plodnosti Freyju kao taoca. Kako bi bogovi povratili svoju družicu, sam Odin odlučio je krenuti u potragu za zlatom, a pridružili su mu se brat Honir i lukavi bog vatre Loki.

No Loki im se pridružio kako bi se domogao zlata za svoj račun. Na putovanju u Midgard “zemlju ljudi”, Loki kamenom ubije unulu vidru. Noseći tako mrtvu životinju Loki zajedno sa Odinom i Honirom nailazi na posjed ured šume i prnude se podijeliti meso s ukućanima ako im zauzvrat pruže prenoćište.

Zemljoposjednik kojeg su zamolili da prenoće bio je poznati poljodjelac - čarobnjak Hreidmar. Hreidmar je imao trojicu sinova Regina, Fafnara i Ottera. Na užas Hreidmara, te njegovih sinova Regina i Fafnara, bijaše mu ponuđen nitko drugi nego njegov vlastiti sin Otter (vidra).

Odin je tvrio da je nevin i da nije mogao znati da je vidra Hreidmaraov sin a kako je Otter imao sposobnost pretvaranja, to i nije bilo daleko od istinie. No nije se dalo ništa učiniti kako bi se ublažila Hreidmarova bol. U tuzi Hreidmar je naprije otpjevao čaroliju koja je oslabila noge, tako ih zatočivši. Nakon upornog uvjeravanja trojice bogova uvjeriše Hreidmara da ih pusti, koji ima obeća slobodu izračunavši cijenu smrti svog sina Ottera: dovoljno zlata da pokrije Otterovu kožu, iznutra i izvana. Ohrabreni bogovi osmjehnuše se i ponudiše mu svo zlato koje su sa sobom imali No bijaše tu ipak jedna nezgoda. Oderana koža bila je obdarena čarobnim moćima jer je dječak u trenutku smrti bio obavijen čarolijom, koža se mogla rastegnuti do goleme veličine i takno ni jedna prosječna količina zlata nije mogla biti prihvaćena za naknadu.

Znajući da će pomoću Andvarinova blaga za kojim su ionako bili u potrazi, zacijelo uspjeti iskupiti Hreidmara, Loki je napokon nagovorio kućedomaćina da ga pusti u potragu za tim velikim bogatstvom, dok su Odin i Honir ostali na posjedu kao taoci i jamstvo Lokijeva povratka.

Došavši na morsku obalu nakon mnogo dana, Loki zazove Ran, ženu boga mora Aegira. Zatraživši pomoć u potrazi za Andvarijev od nje, Ran mu dade mrežu za utapanje i uputi ga skroz kroz labirint pokislih tunela kroz koji se mora spustiti sve do podzemnog jezera.

Našavši se u dubinama zemlje, Loki je sporo napredovao, ali je na kraju došao do velikog podzemnog jezera koje je svjetilo neizmjerno sjajnom svjetlošću, opazio veliku štuku. Mreža boginje Ran pomogla mu je da ju s lakoćom uhvati. Pokazalo se da je ta riba, kao i vidra prije nje, nešto više od onog što se isprva činilo. Pred Lokijevim očima, riba se na suhom pretvori u najbogatijeg stanovnika podzemlja, patuljka Andvaria. Moćnim i užasnim prijetnjama Loki prisili Andvarija da mu preda zlato, a kad iz njegovog skroviša blaga Loki silom otme i taj jedan prsten, Andvarijev prsten koji stvara zlato, patuljak poskakujući od bijesa prokle prsten sudbinom vječne pohlepe, Andvarijevo prokletstvo prstena moći prouzročit će propast svakome tko ga bude nosio.

Kad se Loki sa zlatom vratio na Hreidmarov posjed, nevoljko priznade da se domogao i prstena moći kojeg Hreidmar odmah zatraži, tako da su Odin i Honir bili oslobođeni. Iako ga je Loki upozoravao na prokletstvo, Hreidmar bijaše toliko zadovoljan zlatom da ga prokletstvo uopće nije zanimalo. Odin u znak sklonosti poklanja Hreidmaru čudesni mač prije odlaska. Bogovi tada odoše natovareni sa dovoljno zlata da otkupe svoju družicu Freyju, boginju plodnosti iz ruku divova koji tako završiše gradnju dvorova Vlahalle. No u Hreidmarovoj kući andvarijevo prokletstvo zavuklo se u srce njegovog drugog sina Fafnira.

Kada je Fafnir ugledao na očevom prstu prsten, počinje žudjeti za njim i za blagom koje je mogao stvoriti posjedovavši ga. Bez mnogo premišljanja nagovara brata Regina da ubiju oca. Usmrtivši Hreidmara upravo onim mačem koji mu je poklonio Odin, mač se tada slomi u krhotinu, a Fafnir želeći blago samo za sebe pobjegne s prokletim bogatstvom.

Hreidmarov posjed napustilo je Andvarijevo prokletstvo zajedno s Fafnirom te ga je naslijedio Hreidmarov treći sin Regin. Nakon mnogo vremena na Hreidmarov posjed dječak Siegfried, poznatiji kao Sigurd, ne imavši sina Regin posvaja dječaka koji izrasta u stasitog mladića. Regin se s vremenom izvještio u majstorstvu kovanja metala, te je postao tako postao kovač na dvoru kralj Hjaloprreka u Jutlandu. Iako na vrijeme je oslobođen prokletsva prstena, Regin ne prestaje misliti na brata Fafnira za kojeg je saznao gdje  se krije i u što ga je prokletstvo pretvorilo.

Fafnir, izopaćen zbog silnog bogatstva pretvoren pohlepom u karakteru i obliku, pretvorio se u grozomornog zmaja kako bi sačuvao svoju hrpu blaga. Mnoge nadobudne junake u potrazi za slavom i bogatstvom privukla je legenda u njegovu jazbinu. Većina ih se nije uspjela ni približiti njegovom brlogu, a već ih je našla smrt na prokletoj pustopoljini ispred njegove jazbine. Tako se proširila priča o nevjerojatnom blagu te je došla i do Regina i njegovog posinka Sigurda.

Želeći se dokazati, mlađahni Sigurd poželi poći u potragu za zmajem no Regin ga zaustavlja i teška srca mu ispripovijeda tužnu priču o svom bratu. Sigurd potišten zbog voljenog poočima povlači se u sobe a Regin se posvećuju svom poslu sve dok jednog dana Regin ne odlčuje iskovati iz krhotina mača svog pokojnog oca ošticu čudesna mača koji mu je sam Odin poklonio.

Regin poklanja Sigurdu iskovani Odinov mač i prevodi mladića sve to zmajeva utočišta okreuženo zadahom smrti. Reginom zadnji savjet Sigurdu biješe, neka umorenom zmaju ispeče srce i popije njegovu krv kako bi naučio jezik ptica. Sigurd lukavo odlučuje ne izlagati se izravnoj opasnosti i suočiti se sa zmajem, već se sakriva u rupi od zmajeva otiska u glib.

Kad je zmaj izašao iz jazbine i na svojem dnevnom izletu do prljave šumske bare puzao iznad Sigurda, on mu zabija mač u trbuh, tako ga usmrtivši. Sigurd, osvojivši tako Andvarijevo zlato i zmajevu mudrost, budući da je sad razumio jezik ptica, ovo djelo donijelo mu je slavu i neizmerno bogatstvo. Da bi se još jednom dokazalo na djelu prstenovo prokletvo , Regin domogavši se prstena, biva obuzet neizmjernom pohlepom. U želji da Sigurdu preotme zlato, pokušava ga ubiti no prije nego što išta uspijeva Sigurd ga u obrani usmrćuje te tako nasljeđuju prsten za kojeg ni ne sluti kakvo prokletsvo nosi u sebi.

Valkiria Bynhild, bila je jedna od najljepših Odinom anđela. Valkirie su oduvijek hitro i bespogovorno izvršavale Odinovu volju na bojnom polju. Odinovoj se volje Brynhild suprotstavila pomogavši svojem polubratu Siegmundu. Bila je zbog toga osuđena za pokoru bespomoćno ležati na vrhu brijega dok je smrtnik ne zatraži. Usprkos volji ostalih bogova Odin popusti lijepoj Brynhild i ublaži joj kaznu zatočivši je unutar vatrenog prstena. Vatreni prsten joj je omogućio začarani san i štito ju od svega soim najhrabrijeg junaka.

Ubivši zmaja  Fafnira, i svog poočima Regina, Sigurd je otpočeo pustolovna lutanja po Midgardu i postao hvaljeni junak hrabra srca. Kada je naišao tijekom svojih putovanja, na vatreni obruč, jedino se on usudio ući u plameni krugi da osvoji uspavanu ljepoticu. njegov neustrašivi duh proveo ga je tajanstveno neozljeđena kroz plameni obruč, kao što su predvidjele one ptice čiji je pjev razumio. Kada je Sigurd probudio Brynhild iz začarana sna pokrenulo se tajanstveno Andvarijevo prokletstvo. Mladić je u zavjet svoje ljubavi dao Brynhild  začarani prsten, nesvjestan njegova prokletstva i tako ih oboje poveo ka nesretnom kraju.

Ljubavnici su putujući kroz Midgard naposlejdtku došli i do Niebelungena. Kraljica Niebelunga Grinhild ugostila je Sigurda i njegovu voljenu. Bila je Grimhild slavljena ali i pribojavana zbog njene magije. Svojim činima i napitcima mogla je osobi izbrisati pamćenje i upravljati njezinom voljom. Grimhildina kćer Gudrun, zagledala se u lijepog mladića te ljubomorna na ljepoticu Brynhild zamoli majku da ih rastavi.

Kad Sigurdu ponudila svoju čarobnu medovinu, on ej zaboravio na svoju ljubav prema Brynhild i zaljubio se i oženio Grimhildinu kćer. Otkrivši Sigurdovu izdaju i ne znajući ništa o Grimhlidinim činima, izdana Brynhild u želji za osvetom požuruje braću Gunner i Hogria koje Sigurdovo zlato neizmjerno privlačilo da ga ubiju. Očaran Brynhildom Gunner je uz Grimhildinu pomoć osvaja i ženi se njome. Braća ubijaju Sigurda kome se vratilo sjećanje te pativši od grižnje savjeti i  jada dok je izdisao umirući zazivaše Brynhild. Kada je Bryngild shvatila prijevaru, nadvladana dubokom žalošću, usmrtila  se kako bi joj tijelo mogli položiti pokraj Sigurdova u grob. Braća Niebelunga uvučena su u mrežu tragedije koju je ispleo prokleti prsten, umiru oboje nakon što ih je vladar Atli isto tako u žudnji za zlatom osudio na smrt u zmijskoj jami.

Svaki život koji je Andvrijem prsten dotakao okončao je besmisleno u pohlepi prokletstvu, a Nordijska mitologija isprepletena je i nadalje čarobnim prstenjem i drugim sudbinama koje su zamršene, oblikovale tajanstvene priče.

 Iz knjige  “Misterije, neobjašnjivi fenomeni”

VILENJACI (PRVOROĐENI)

‘Zvijezda sija u trenutku našeg sastanka’

Prvi su se vilenjaci probudili gotovo 9000 godina prije pojave Sunca i Mjeseca. Desilo se to u istočnoj zemlji Cuiviénen, na obalama velikog jezera Helcara pod svjetlom zvijezda od kuda i dolazi njihov nadimak ‘Zvjezdani narod’. Vilenjaci su sami sebe zvali Quendi ili ‘oni koji govore glasovima’.

Valari u početku nisu znali za njihov dolazak dok ih je Melkor otkrio vrlo brzo. Ne zna se koliko su vremena Prvorođeni proveli nazaštićeni od njegovih napada. Mnogi su vilenjaci nestali u tim tamnim noćima. Priča se da su odvedeni u Utumno, tvrđavu tamnog gospodara i tamo s vremenom postali zla i izopačena stvorenja kasnije prozvana Orci.

U tim je godinama Međuzemljom jahao lovac Orome, koji je sa svojim čarobnim psima unosio strah u kosti Melkorovim slugama. Upravo je on otkrio Vilenjake i nazvao ih Eldari (Narod zvijezda). Zbog terora kojeg je nad njima vršio Melkor, Prvorođeni isprva sumnjičavo primaju Oromea. No Valari zabrinuti nad prvim stanovnicima Međuzemlje kreću u rat na Melkora i u ‘Bitci Sila’ zarobljavaju Tamnog gospodara i odvode ga u zatočeništvo u Besmrtne zemlje.

Poslije rata Bogovi pozivaju vilenjake da dođu živjeti u Aman. Tako šalju Oromea u Cuiviénen kao glasnika. No kada je stigao, shvatio je da se Prvorođeni boje Valara i da su podjeljeni što se tiče puta. Vilenjaci su se savjetovali i odlučeno je da tri hodočasnika krenu naprijed i ispričaju drugima što su vidjeli. Pošli su Ingwe, Finwe i Elwe, kraljevi tri Vilenjačka naroda, Vanyara, Noldora i Telera.

Pri njihovom povratku velika se većina vilenjaka odlučuje na Veliko putovanje i život pod svjetlom Dvaju stabala. Oni koji su odlučili ostati u Međuzemlji pod svojim voljenim zvjezdanim nebom prozvani su ‘nevoljni’.

Tako je došlo do Prvog razdvajanja vilenjaka i podjele na dvije velike skupine Avara i Eldara.