Otvaranje Tutankamonove grobnice, arheolozima nije donio baš previše dobroga. Do 1929. godine, u samo 6 godina, 22 ljudi koji su radili na otvaranju grobnice, prijevremeno su preminuli.

Tutankamon je bio nasljednik Akhnatona. On je na prijestolje došao kao dijete, a umro je u 18 godini života od udarca u glavu. Sa povijesnog stajališta Tutankamon je potpuno nevažan.
Njegova grobnica nije bila opljačkana za razliku od ostalih grobnica. Zbog čega? Možda zato što nisu znali gdje se nalazi, ili zato što je ukleta???

Joe Linden Smith i njegova 28-godišnja supruga Corrina i njihovi bliski prijatelji Arthur i Hortense Weigel usko su surađivali sa arheolozima koji su radili na otvaranju grobnice. Jednom su se spuštali niz padinu u Dolinu kraljeva, kad su naišli na amfiteatar, gdje su planirali održati predstavu. Na tu predstavu su pozvali većinu arheologa iz Luxora. Namjera im je bila nagovoriti drevne bogove da uklone prokletstvo koje je osudilo Akhnatonov duh na vječno lutanje.

Prema predaji Akhnaton je umro 26. sijećnja 1363. pr.Kr., a Smith i Weigel su planirali održati predstavu baš na taj dan. Generalnu probu su održali 23. siječnja 1909. godine. No ubrzo je počeo puhati vjetar, koji je sve više jačao. Odjednom su se našli usred velike oluje, pa su predstavu morali prekinuti. Povukli su se u svoje sjedište. Te večeri Corrina se požalila na bol u očima a Hortense na bol u želucu. Iste noći obadvje su usnule poprilično isti san. Sanjale su da stoje pred kipom boga, da on oživi i Corrinu udari bičem u oči, a Hortense u trbuh. Sljedećeg jutra Corrinu su morali odvesti očnom specijalistu u Kairo, koji joj je dijagnosticirao jedan od najtežih slučajeva trahome. Hortense je završila na operaciji želuca, na kojoj je zamalo preminula. Ideju o održavanju predstave su napustili.

Howard Carter je 22. studenog 1922. godine konačno provirio kroz mali otvor iznad vrata u Tutankamonovu grobnicu. Posvuda sjaj zlata. Naišao je na pločicu na kojoj je hijeroglifima ispisano “SMRT ĆE POKOSITI SVOJIM KRILIMA SVAKOGA TKO OMETE FARAONOV MIR”. Sljedećeg travnja Carnarvon je umro od nepoznate bolesti.

Arthur Mace, američki arheolog, koji je pomagao pri otvaranju grobnice, počeo se žaliti na iscrpljenost, te je ubrzo pao u komu i umro.

George Jay Gould, sin poznatog američkog financijaša, došao je u Egipat vidjeti grobnicu. Sljedećeg jutra je dobio visoku temperaturu, a navečer je umro.

Svi koji su radili na otvaranju grobnice su se požalili na gotovo iste simptome, iscrpljenost i vrućicu, a ubrzo nakog toga su i umrli. Neki su umrli od kolapsa krvotoka, a neki od srčane kapi.

Teško je zamisliti da bi tolike smrti bile tek samo zastrašujuća slučajost.

Ali nema sumnje da je puno ugodnije razmišljati da faraonsko prokletstvo uopće ne postoji….

Tags: ARTHUR MASE, FARAON, HOWARD CARTER, LEGENDA, PROKLETSTVO, TUTANKAMON