David Boot, 26-godišnji poslovođa male agencije za iznajmljivanje automobila u Cincinnatiu, država Ohio, vodio je miran i skroman život sve do 15. svibnja 1979. godine. Te noći David je sanjao jako ružan san. Sanjao je da stoji pred izlogom omanje zgrade. Primijetio je da se pokraj nje nalazi pošljunčeni parking za automobile. Odjednom mu je pozornost privukao snažan zvuk mlaznih motora iznad glave. Pogledao je u nebo i posve jasno, u niskom letu ugledao zrakoplov sa 3 motora, koji je imao 2 velika slova A na repu, a takav znak ima samo kompanija American Airlines. Iz jednog od tih motora sukljao je crni dim i zrakoplov je počeo naginjati udesno. Nestao je iza krova i pao, jer je Davida probudila snažna eksplozija. Tu noć više nije zaspao, razmišljao je o svom neugodnom snu. Zaključio je da ga je najvjerojatnije probudio neki od preniskih zrakoplova koji su baš u zoru počeli prelijetati njegovu kuću. David je navikao na zrakoplovne motore, jer kada god bi se promijenio smjer vjetrova, kontrola letenja bi odmah započela usmjeravati nadolazeće zrakoplove iznad četvrti u kojoj je stanovao. Ali na veliko Davidovo iznenađenje, san se ponovio i sljedeće noći i još šest noći uzastopno.
Svojim prijateljima nije ništa rekao ali je odlučio da pozvati mjesnu Agenciju federalnog zrakoplovstva. 
Primila su ga dvojica dužnosnika. Al Pinkerton i Paul Williams, ne prekinuvši ga nijednom u njegovom uzbuđenom prepričavanju zloslutnih snova. Potom su ga počeli ispitivati o pojedinostima: kako je točno izgledala ta jednokatna zgrada, što se nalazilo u njezinim izlozima, kako je veliko parkiralište pokraj nje, što se nalazi prekoputa zgrade, da li je možda primijetio neku visoku građevinu, poput tvorničkog dimnjaka, tornja za vodu ili TV? Iako zabrinuti nisu na kraju znali što da mu kažu. American je rabila više od 350 zračnih luka i pokušati identificirati jednu od njih na osnovu te zgrade i parkiralište bilo bi nemoguće. Okolica svih zračnih luka je uglavnom pretrpana većim ili manjim parkiralištima. Ipak, obećali su, da će o njegovim čudnim snovima izvijestiti i neke druge ljude u glavnoj centrali u Washingtonu.
Osjećajući kako ovom posjetom nije ništa postigao, David je otišao u mjesni ured Americana u Cincinnatiu. I tamo su ga pozorno saslušali i odmah uputili u obližnju psihijatrijsku kliniku, na kojoj je liječnik Kirby vršio specijalne pokuse na dobrovoljcima – spavačima. Kako je već bilo kasno poslijepodne, mladić odluči posjetiti kliniku sljedećeg jutra. Vratio se kući, pripremio sebi hladnu večeru i sjeo ispred televizije, kako bi usput gledao večernje vijesti u 6.30h. Već na početku, sav se ohladio kada je saznao za tešku zrakoplovnu nesreću, koja se tog poslijepodneva dogodila iznad zračne luke u Chicagu. Veliku Jumbo DC10 kompanije American Airlines srušio se odmah nakon polijetanja, zbog kvara na motoru, kojeg je čak odvojio od krila, a zrakoplov nagnuo udesno i srušio nedaleko zračne luke. U strahovitom požaru i eksploziji život je izgubilo svih 273 putnika i članova posade.
Bilo je to 25. svibnja 1979. godine poslije deset uzastopnih snova, koje je David usnio. Osjećao se nekako krivim. Iz stanja privremene obamrlosti, trgnuo ga je reski zvuk telefona. Bio je to onaj čovjek iz Americana sa kojim je prije dva sata razgovarao. Odmah potom ga je pozvao i Al Pinkertoniz Federalne agencije za zrakoplovstvo. Predložili su mu da o njihovom trošku otputuje u Chicago i pokuša tamo u blizini zračne luke identificirati onu zgradu i, parkiralište iz svojih snova. Ne treba niti napominjati, kako je David već prvi dan prepoznao zgradu i naznačenu robu u njezinom izlogu. Pokraj nje se zaista nalazilo ono parkiralište. Bez mnogo problema su utvrdili kako se nesretni zrakoplov zaista nagnuo iznad te zgrade i srušio 900 metara dalje.
Tags: AVION, avionska nesreća, nesreća, predosjećaj, san nesreća, sanjaju nesreću, SMRT, snovi, zrakoplov, zrakoplovna nesreća