Generala Andersona nazvao je general Paterson te mu je rekao da se mora vratiti u Omahu jer imaju hitan sastanak sa članom kongresa. Rekao je svojoj supruzi Emi da moraju prekinuti godišnji odmor te se vratiti kući još danas. Svoju vikendicu su napustili oko pola devet. Oko 22.30 prošli su kroz gradić Logan i počeli su se približavati tamnoj konstrukciji željeznog mosta preko rječice Boyer. Na radiju je svirala lagana glazba. Bilo je to 1959. godine.

Odjednom je Anderson počeo naglo kočiti što je probudilo njegovu ženu. Nasred pustog vlažnog puta, na ulazu na most stajala je mlada djevojka. Pod svjetlima farova činila se nestvarno.  Prišla je desnim vratima njihovog automobila,čiji je prozor gđa Ema već spuštala. Pozdravila ih je čudnim baršunastim glasom koji je više ličio na glasan šapat. Rekla im je da živi nedaleko odavde i da li bi ju htjeli povesti.  General Anderson i gđa Ema odmah su pristali pomoći djevojci. Sjela je na stražnje sjedalo. Tijekom voženje stalno je gledala kroz prozor, nije ni riječi izustila. General Anderson je pogledavao njeno blijedo lice, nije mogla imati više od 18 godina i kada bi se našminkala sigurno bi bila prava ljepotica.  Njeno lice ga je podsjećalo na jednu djevojku koja se utopila prije tri godine a u čijem je neuspješnom spašavanju i sam sudjelovao.

General ju je upitao da li voli slušati Platterse, a djevojka je odgovorila da joj smeta glazba. Gđa Ema je odmah ugasila radio te su po njem glasu zaključili da joj se dogodilo nešto ozbiljno. Zamolila ih je da skrenu u sljedeću ulicu koja je vodila na neki privatni ranč. Uskoro dođoše do velike bijele kuće u kolonijalnom stilu. Bilo je očigledno da ovjde žive neki teški bogataši. Anderson ju je upitao da li želi da obavijesti njene roditelje da je stigla. Djevojka je pristala. Pitao ju je što da im kaže pošto ne zna ni kako se zove. Djevojka mu je rekla da im kaže da  je došla Loni, njihova kćer.

Kada je pozvonio vrata mu je prosjedi crnac zaprepaštenim izrazom lica pustio u kuću nakon što mu je Anderson rekao zašto je došao. Otac je sišao i Anderson mu je rekao da je naišao na djevojku na mostu koja tvrdi da se zove Loni i da je njegova kćer. Bila je odjevena u tanku haljinu. Otac je ostao zaprepašten te je pitao Andersona da li može vidjeti tu djevojku. Odveo ga je do auta te je gđa Ema spustila staklo na svom prozoru. Anderson je iznenađeno upitao gdje je djevojka, a gđa Ema se okrenula pa je ostala šokirana kad je vidjela da je nema a pričale su prije nepune minute. Otac djevojke ih je zamolio da uđu u kuću s njim.

Otac im je rekao da im vjeruje, jer ovo nije prvi put da se događa. Objasnio im je da djevojka koju su doveli više nije živa. Anderson bio vidno iznenađen te je nije mogao vjerovati u to što čuje. Otac se konačno predstavio, zove se Lloyd Robinson. Bio je aktivan u Kongresu. Anderson ga se prisjetio. Lloyd mu je počeo pričati što se dogodilo Loni. Bila je mlada djevojka, jedinica u obitelji. Željeli su da diplomira pravo i da se uda za mladića sebi ravne klase. Ali Loni se zaljubila u jednog lokalnog mladića, dosta pristojnog ali veoma siromašnog. Lloyda i njegovu suprugu je bilo stid te veze i sve su pokušali samo da se ne uda za njega. Ali bez uspjeha. Kada je saznala što su htjeli napraviti dogovorila se sa njim da pobjegnu njegovim autom. Lloydov sluga je to na vrijeme otkrio te su otišli za njima. Na krivini pred samim ulazom na most njihov automobil se naglo zanio i iz sve snage je udaio u limenu ogradu, provalio je pao u nabujalu rijeku, te su ih pronašli gotovo 12 kilometara dalje nakon dva dana potrage.

Anderson je opet bio zatečen i nije mogao vjerovati da je djevojka mrtva već dvadeset godina. Ali Loni se nije smirila, nego je na neki način kažnjavala svoje roditelje zbog primitivnog ponašanja. Zaustavljala je mnoge vozače koji bi ju tako vozili do kuće a nekima bi i nestala tijekom vožnje. To su njeni pokušaji da se vrati u ovaj svijet, iz kojeg je tako mlada otišla na tako tragičan način.

Tags: DJEVOJKA SA MOSTA, DUH DJEVOJKE, DUHOVI, RIJEKA, SMRT, STOPANJE, STOPIRANJE, VOŽNJA