Chelsea Bautou je 21. rujna prebačena u bolnicu na Charlottei s upalom pluća. Sljedećih se tjedana njeno stanje znatno pogoršavalo , uslijedila je sepsa, infekcije, krvni ugrušci.

Obitelj više nije mogla podnijeti da se Chelsea tako pati jer su uslijedili i napadi anksioznosti, te je 5. studenog uz pristanak liječnika odlučeno da se isključi s aparata.

Majka se pripremila na rastanak sa svojom kčerkom. No tada se dogodilo čudo. Ipred odjela pedijatrijske intenzivne njege pojavio se anđeo. U to je uvjerena majka, a ni mnogi drugi nisu pronašli bolje objašnjenje za sliku koju su zabilježile bolničke kamere.

Što god da se dogodilo kada su liječnici skinuli Chelsea masku sa kisikom ona je počela normalno disati, te je već 17 studenog puštena kući.

Chelsea je na svijet došla pet tjedana ranije i pri rođenju liječnici su rekli da će živjeti najviše do 36 sati. Chelsea je 2008. godine napunila 15. rođendan.

Tags: anđeo čuvar, DUH, duh spasio djevojčicu, SMRT, život

U jednom stanu je živjela sama jedna starica. Jednoga dana njezini prijatelji su je pokušali nazvati ali je bilo zauzeto. Nakon što je nekoliko dana, kada je uvijek bilo zauzeto, prijatelji su se zabrinuli i nazvali policiju da odu kod nje u stan da provjere da li je sve u redu s njom.

Kada je policija ušla u stan, znali su da nešto nije u redu. Osjećao se snažan smrad. Odmah su pomislili da je starica umrla. Kada su ušli u njezinu sobu, našli su njezino beživotno tijelo s telefonom u ruci. Nije bilo nikakvih naznaka da je napadnuta, ali njezino lice je bilo ‘’smrznuto” od straha.

Saznalo se da se njezin muž jako bojao da će biti sahranjen živ i žena mu je dala da instaliraju telefon u lijes. Policija je tražila od operatera da kažu odakle je došao zadnji poziv starici i oni su ustanovili da je došao iz lijesa njezina muža. Policija je odmah rekla grobaru da iskopa njegov lijes.

Kada je iskopao, grobar je glasno vrisnuo i istrčao iz groblja. Njegova kosa je potpuno pobijelila. Kada su policajci pogledali u grob vidjeli su mrtvaca s veoma bolnim izrazom lica i telefonom u ruci. Čovjek je pokušao nazvati ženu i prestrašio ju do smrti.

Tags: DUH, MISTERIJA, SMRT, TELEFON

U jednom gradu je živio mladi bračni par, Marko i Ivona sa svojim 5-godišnjim sinom Nikolom. Oni su često odlazili vikendom u svoju vikendicu na jezeru. Jednom Ivona nije mogla ići, pa su otišli sami, Marko i njegov sin. Marko je malo previše popio i nije ni primjetio da se njegov sin utapa u jezeru. Kada je primjetio da nema njegovog sina, brzo je došao k sebi i odmah ga je počeo tražiti. Kad je pogledao u jezero, vidio je beživotno tijelo svoga sina kako pluta po jezeru. Pokušao ga je spasiti , ali više nije mogao učiniti ništa za svoga sina.

Kada je to doznala njegova supruga, ona ga je zauvijek krivila za to. On je rekao da on ništa više nije mogao učiniti i da ne može njega kriviti za tu nesreću. Njih dvoje više nisu  mogli ostati u svom gradu, zbog toga što je tu bilo previše uspomena na sina, pa su se odlučili presliti u drugi grad, Ličku Rječinu. Prodali su svoju staru kuću i vikendicu i kuili su jednu kuću u Ličkoj Rječini.

Nedugo nakon useljenja, često ih je nićima budio dječji plač. Ali nikako nisu uspjeli saznati odakle dolazi taj plač. Kada bi krenuli da čuju odakle dolazi plač, on je brzo prestao. Oni su nastavili spavati. Mislili su da netko od susjeda ima dijete, i da ih njegov plač budi i po noći.

Nakon nekoliko dana kada im je to postalo već čudno , pitali su susjede da li imaju dijete ili da li čuju plač, ali nitko od susjeda nije imao dijete, a nisu ni čuli plač.

Jedne nići probudila se samo Ivona i ona se digla iz kreveta da vidi odakle taj plač dolazi, ali ovaj put nije prestajao brzo. Zvuk plača vodio je Ivonu do jedne male sobice na tavanu. Kada je otvorila vrata od sobe, vidjela je samo sjenu jednog djeteta. Ivona je upitala dijete zašto plače, a dijete je počelo glasnije plakati, a nakon toga  počelo je nešto nerazumno govoriti. To je postajalo sve glasnije i glasnije i već se moglo razumjeti da je dijete reklo: „Tata je kriv! Tata je kriv!“

Kada je Ivona to čula, a već je i sama krivila Marka za sinovu smrt, potpuno je izgubila kontrolu nad sobom i otišla u kuhinju Uzela je nož i otišla kod muža u sobu i poečela ga bosti nožem i vikati:“Ovo ti je za Nikolu!“

Kada je Ivona vidjela što je učinila, znala je da ne smije zvati policju, jer bi ju sigurno osudili za ubojstvo. Odvukla je njegovo tijelu u podrum, izbacila svu hranu iz zamrzivača i stavila je njegovo tijelu unutra. Počistila je svu krv u kući. Sljedeći dan je rekla da je Marko otišao poslovno iz grada.

Sljedeću noć je ponovno čula dječji plač i ponovno otišla gore. Tamo je opet  vidjela sjenu djeteta i ponovno čula: „Tata je kriv!“ sada joj nije bilo jasno što sada dijete hoće. Ona je rekla:“Osvetila sam se za tvoju smrt, što sada hoćeš da učinim?“ Dijete je odgovorilo: „Učini mu ono što je on učini meni.“

Ivoni nije bilo jasno što ztreba učiniti. Sljedeći dan dok je razgovarala sa susjedom saznala je da su bivši stanari imali dijete koje je nestalo i nikada nije pronađeno. Ako ju zanima više o tome, trebala bi pitati bivše stanare. Rekla joj je gdje oni žive.
Ivona je odmah otišla kod njih i pitala ih što je bilo s djetetom, na što su oni odgovorili da ni oni ne znaju rekli su da ga je policija tražila godinu dana ali ga nije uspjela pronaći.

Ivona im nije povjerovala, pa se malo propitala kod susjeda. Oni su rekli da je otac često tukao dijete i zatvarao ga u sobu na tavanu. Majka je uvijek bila protiv toga, ali je on i nju tukao, pa se ona nije smjela previše buniti. I reli su još da se govori da je otac ubio dijete.

Ivona je sljedeću noć otišla gore u sobu i pitala dijete što treba učiniti. Dijee je samo govorilo:“Ruže u dvorištu.“
Sljedeće jutro Ivona je otišla u dvorište do ruža i tamo je sve izgledalo normalno, a onda je počela kopati kod ruža i našla je kosti. Odmah je posumnjala da su to kosti djeteta. Odnijela ih je odmah policiji. Policija je otkrila da su to kosti nestalog djeteta. Policija je odmah uhitila majku i oca djeteta.

Ivona je otišla na tavan u sobu i dijete joj je samo reklo „Sada sam slobodan. Hvala!“ Nakon što je to rekao nastala je jaka bijela svjetlost u sobi i kada je nestala, soba je izgledala potpuno normalno.

Nakon što joj je umrlo dijete i nakon što je ubila svog muža bez pravog razloga bila je u prevelikoj depresiji i uzela je onaj nož s kojim je bila muža i počinila samoubojstvo.

Sljedećeg jutra stražari su pronašli u ćeliji oca djeteta, očevo beživtno tijelo s veoma bolnim izrazom lica. Mrtvozornik je otkrio da je umro od nedostatka kisika, baš kao da je sahranjen u ezmlju živ. Majka je puštena iz zatvora zbog nedostatka dokaza protiv nje.

Policja je pornašla tijela Marka i Ivona u kući. Kuća je poslije pradana nekom mladom bračnom paru.

Tags: DIJETE, DUH, DUH DJETETA, DUHOVI, MALO DIJETE, MISTERIJE, STRAŠNE PRIČE

Kad čovjek umre, većina njih, čuju svog liječnika kako ih proglašava mrtvima. Kroz glavu im prolaze oglušujuća zvonjava ili buka i istodobno osjećaju kako brzo prolaze kroz mračni tunel. Nakon toga shvaćaju da su izvan svog tijela, ali su još uvijek u istoj prostoriji gdje su i umrli. Vide svoje tijelo i sobu iz određene udaljenosti, tj. gleda kako ga doktor pokušava oživjeti, i to ih veoma uplaši.
Nakon nekog vremena se smire i promotre tu neobičnu situaciju. Primjete da još uvijek imaju tijelo, ali ne ono zemaljsko, neko nekakvo spiritualno.

 To tijelo se razlikuje od onoga koje su imali na zemlji, tj. onog kojeg su upravo napustili. Nakon toga kad shvate što im se je dogodilo, dolaze im u susret drugi duhovi, duhovi rođaka i prijatelja koji su već prije umrli. Oni mu dolaze pomoći. Među njima dolazi i ˝biće od svjetlosti˝ , topao i srdačan duh pun ljubavi. Duh postavlja pitanja i govori mu neka procjeni njegov život na zemlji. Da bi mu pomogao, prikazuje mu slike najvažnijih događaja njegova života. Čovječji duh dolazi do nekakve prepreke i shvaća da mu još nije vrijeme da umre. Ali on se ne želi vratiti, jer je zaokupljen doživljavanjem života poslije smrti. Pun je osjećajima, kao što su ljubav, radost, veselje i smirenost. Unatoč tome, on se vraća i nastavlja živjeti.
Te doživljaje koje je proživio pokušava opisati drugima, ali primjećuje da mu baš i ne uspjeva. Prvo, nemože naći te riječi kojima bi to opisao. Drugo, ljudi ga ismijavaju, pa prestaje o tome govoriti. Ali bilo da on to ispriča ili ne, taj doživljaj jako mijenja njegov život i pogled na smrt. Još bi htio reći da ljudi kad umru vide svoje tijelo sa bolničkom stolu. To se nekad dešava kad spavate, vidite sebe kako spavate u istom položaju u kakvom zapravo jeste. Do znači da je duša odlutala iz tijela. Meni jedna osoba tvrdi, da je mogla, nekad, otići i do druge galaksije, jer duša nije ograničena, ali sad je muče previše briga, pa onda nemože otići niti dalje od kuće. Događa se.
KAKO IZGLEDA KAD ČOVJEK UMRE? To pitanje ljudi pitaju od kada postoje. Kad se negdje raspravlja o toj temi, ona budi u ljudima, koji po svojim emocionalnim stavovima i po životnom stilu mogu biti vrlo različiti, najsnažnije osjećaje. Smrt nas sve zanima, ali većini je teško govoriti o njoj. Za to postoje dva razloga.
Prvi razlog je to da kada dođemo u bilo kakav kontakt sa smrću, dobimo u glavi sliku o svojoj smrti i to mnoge ljude plaši. S psihičkog staništa razgovor o smrti je indirektan način da bismo joj se približili. Kad ljudi razgovaraju o smrti onda si ju predočavaju a to ih dovodi u neizbježnu u situaciju suočenja s neizbježnom vlastitom smrti. Stoga, da izbjegnemo tu psihičku traumu, ne razgovaramo o smrti.
Drugi je razlog u razgovoru o smrti složeniji, jer je urastao u samu prirodu jezika. Većina riječi ljudskog jezika opisuje iskustva stečena tjelesnim osjetilima. Smrt je izvan dosega svjesnog iskustva, jer je većina ljudi nije proživjela. I zato što ljudi smrt ne mogu opisati zemaljskim jezikom, uspoređuju je s doživljajima koji su im poznati i ugodni. Ljudi najčešće uspoređuju smrt sa snom. Sami sebi govore: ˝Kad umremo, bit će kao da smo zaspali.˝ Ta se govorna epoha pojavila već i kod starih Grka, Homer u Ilijadi naziva san ˝bratom smrti.˝ Ovo je analogija ugrađena i u naš suvremeni jezik. Kad odvedemo psa ili neku drugu kućnu životinju veterinaru i kažemo daje uspava, on joj sigurno neće dati tablete za spavanje, tj. protiv nesanice. Smrt je, ljudi kažu, zaborav. Kad umremo zaboravljamo sve nevolje - smrt briše sve bolne i neugodne uspomene.

Tags: čovjek, DUH, klinička smrt, SMRT, umre, život poslije smrti

Guy Winters i Terry Lambert dugo su slušali priče o napuštenoj kući koja se nalazi van grada; Greencastle, Indiana. Svakodnevno su ljudi pričali o ženskoj figuri više nalik utvari nego živom biću u okolici kuće.
Guy i Terry izabrali su kišnu, olujnu noć za istragu. Kamera je bila uključena, bili su spremni. Približili su se kući i ne znajući što ih čeka unutra. U početku su imali samo čudan osjećaj, koji je bio proizvod njihovog straha, ali nisu vidjeli ništa neobično.
Slikali su prostorije kuće, a Terry je izašao van da slika kući izvana. Guy je ostao u kući i počeo je osjećati nekakvu prisutnost, neki osjećaj da nije sam. Taj osjećaj je bio popraćen snažnom navalom mirisa, ugodnog mirisa ruže. U tom trenutku ga je obuzeo strah i zajedno sa svojim prijateljim se vratiou sigurnost svog auta.

          
Iako na kameri koja je cijelo vrijeme snimala ,nije zabilježena nikakva neobičnost koja bi upućivala na paranormalno, ali fotoaprat je ispričao drugačiju priču. Slike s prozora slikane izvan kuće jasno su prikazivale lik žene u spavaćici. Čak i na fotografiji se vidi ružičasti obris ženskog lika.
Ali pošto se sumnjalo u nekakvu pogrešku ili anomaliju na slici, dana je na proučavanje stručnjaku za slike. On je utvrdio da lik sa slike nije nikakva anomalija. Još jedna jeziva stvar je otkrivena prilikom kompjutorske obrade slike – tehnikom „Mass Relief“ stvarajući 3D prikaz, lice duha sa slike kada je dobilo dubinu izgledalo je poput ljudske lubanje. Stručnjak je izjavio ili se uistinu radi o slici duha ili je rađeno tehnikom koja njemu, stručnjaku za računalnu tehniku, još nije poznata.
Guy i Terry su se još nekoliko puta vratili u kući, no duh se više nije javljao. Barem ne isti. Na ovoj slici prozora se pojavio lik koji izgleda kao da lebdi. A za razliku od prvih slika, ružičastih boja, ovaj duh se pojavio u žutozelenim tonovima, pa su ga nazvali „zlatni duh“.
Ali jednog puta, kamera je nešto zabilježila. Dok je jedan od istraživača slikao kuću, pored njega su proletjela 3 mala oblačića. Prema snimci – ukoliko se radi o magli ili dimu potreban bi bio snažan vjetar da na taj način prolete, no prema kosi i odjeći se vidi da ništa nije puhalo.
Kuća je srušena, pa se nažalost neće moći provesti daljnja istraživanja. Guy i Terry vjeruju da su uhvatili duh Irene O’Haire koja je tu živjela na početku 20. Stoljeća. Njeno ime je čak bilo urezano na zidu jedna prostorije u kući.

Tags: DUH