U jednom gradu je živio mladi bračni par, Marko i Ivona sa svojim 5-godišnjim sinom Nikolom. Oni su često odlazili vikendom u svoju vikendicu na jezeru. Jednom Ivona nije mogla ići, pa su otišli sami, Marko i njegov sin. Marko je malo previše popio i nije ni primjetio da se njegov sin utapa u jezeru. Kada je primjetio da nema njegovog sina, brzo je došao k sebi i odmah ga je počeo tražiti. Kad je pogledao u jezero, vidio je beživotno tijelo svoga sina kako pluta po jezeru. Pokušao ga je spasiti , ali više nije mogao učiniti ništa za svoga sina.

Kada je to doznala njegova supruga, ona ga je zauvijek krivila za to. On je rekao da on ništa više nije mogao učiniti i da ne može njega kriviti za tu nesreću. Njih dvoje više nisu  mogli ostati u svom gradu, zbog toga što je tu bilo previše uspomena na sina, pa su se odlučili presliti u drugi grad, Ličku Rječinu. Prodali su svoju staru kuću i vikendicu i kuili su jednu kuću u Ličkoj Rječini.

Nedugo nakon useljenja, često ih je nićima budio dječji plač. Ali nikako nisu uspjeli saznati odakle dolazi taj plač. Kada bi krenuli da čuju odakle dolazi plač, on je brzo prestao. Oni su nastavili spavati. Mislili su da netko od susjeda ima dijete, i da ih njegov plač budi i po noći.

Nakon nekoliko dana kada im je to postalo već čudno , pitali su susjede da li imaju dijete ili da li čuju plač, ali nitko od susjeda nije imao dijete, a nisu ni čuli plač.

Jedne nići probudila se samo Ivona i ona se digla iz kreveta da vidi odakle taj plač dolazi, ali ovaj put nije prestajao brzo. Zvuk plača vodio je Ivonu do jedne male sobice na tavanu. Kada je otvorila vrata od sobe, vidjela je samo sjenu jednog djeteta. Ivona je upitala dijete zašto plače, a dijete je počelo glasnije plakati, a nakon toga  počelo je nešto nerazumno govoriti. To je postajalo sve glasnije i glasnije i već se moglo razumjeti da je dijete reklo: „Tata je kriv! Tata je kriv!“

Kada je Ivona to čula, a već je i sama krivila Marka za sinovu smrt, potpuno je izgubila kontrolu nad sobom i otišla u kuhinju Uzela je nož i otišla kod muža u sobu i poečela ga bosti nožem i vikati:“Ovo ti je za Nikolu!“

Kada je Ivona vidjela što je učinila, znala je da ne smije zvati policju, jer bi ju sigurno osudili za ubojstvo. Odvukla je njegovo tijelu u podrum, izbacila svu hranu iz zamrzivača i stavila je njegovo tijelu unutra. Počistila je svu krv u kući. Sljedeći dan je rekla da je Marko otišao poslovno iz grada.

Sljedeću noć je ponovno čula dječji plač i ponovno otišla gore. Tamo je opet  vidjela sjenu djeteta i ponovno čula: „Tata je kriv!“ sada joj nije bilo jasno što sada dijete hoće. Ona je rekla:“Osvetila sam se za tvoju smrt, što sada hoćeš da učinim?“ Dijete je odgovorilo: „Učini mu ono što je on učini meni.“

Ivoni nije bilo jasno što ztreba učiniti. Sljedeći dan dok je razgovarala sa susjedom saznala je da su bivši stanari imali dijete koje je nestalo i nikada nije pronađeno. Ako ju zanima više o tome, trebala bi pitati bivše stanare. Rekla joj je gdje oni žive.
Ivona je odmah otišla kod njih i pitala ih što je bilo s djetetom, na što su oni odgovorili da ni oni ne znaju rekli su da ga je policija tražila godinu dana ali ga nije uspjela pronaći.

Ivona im nije povjerovala, pa se malo propitala kod susjeda. Oni su rekli da je otac često tukao dijete i zatvarao ga u sobu na tavanu. Majka je uvijek bila protiv toga, ali je on i nju tukao, pa se ona nije smjela previše buniti. I reli su još da se govori da je otac ubio dijete.

Ivona je sljedeću noć otišla gore u sobu i pitala dijete što treba učiniti. Dijee je samo govorilo:“Ruže u dvorištu.“
Sljedeće jutro Ivona je otišla u dvorište do ruža i tamo je sve izgledalo normalno, a onda je počela kopati kod ruža i našla je kosti. Odmah je posumnjala da su to kosti djeteta. Odnijela ih je odmah policiji. Policija je otkrila da su to kosti nestalog djeteta. Policija je odmah uhitila majku i oca djeteta.

Ivona je otišla na tavan u sobu i dijete joj je samo reklo „Sada sam slobodan. Hvala!“ Nakon što je to rekao nastala je jaka bijela svjetlost u sobi i kada je nestala, soba je izgledala potpuno normalno.

Nakon što joj je umrlo dijete i nakon što je ubila svog muža bez pravog razloga bila je u prevelikoj depresiji i uzela je onaj nož s kojim je bila muža i počinila samoubojstvo.

Sljedećeg jutra stražari su pronašli u ćeliji oca djeteta, očevo beživtno tijelo s veoma bolnim izrazom lica. Mrtvozornik je otkrio da je umro od nedostatka kisika, baš kao da je sahranjen u ezmlju živ. Majka je puštena iz zatvora zbog nedostatka dokaza protiv nje.

Policja je pornašla tijela Marka i Ivona u kući. Kuća je poslije pradana nekom mladom bračnom paru.

Tags: DIJETE, DUH, DUH DJETETA, DUHOVI, MALO DIJETE, MISTERIJE, STRAŠNE PRIČE