Posts Tagged ‘EGIPAT’

30
Dec

EGIPATSKI HRAMOVI

   Posted by: admin    in MISTERIJE

Egipatski hramovi bili su posvećeni kultu umrlog kralja, a napravljeni su uglavnom u doba Srednjeg i Novog carstva. Kraljevi su podizali hramove u znak zahvalnosti bogovima za njihovu milost. Tijekom vremena u egipatskoj arhitekturi razvila su se četiri tipa hrama :
• Hram sa pilonima, koji je najčešće građen u doba Novog carstva
• Peripteralni hram, građen u vrijeme Srednjeg carstva
• Speos (podzemni hram)
• Hemispeos (polupodzemni hram)

Hram sa pilonima građen je po ugledu na kraljevsku palaču. Međutim, palača je građena od drveta i ćerpiča, a hram od kamena. Kao palača, i hram se sastojao od tri dijela. Prilaz u hram činile su aleje oivičene sfingama, kojima su se za vrijeme svetkovina u slavu bogova, kretale svečane povorke. Na ulazu u hram bio je pilon koji se sastojao od dvije izdužene kule koje se sužavaju prema vrhu, sa jednom nižom kapijom između njih. Pilon je služio kao monumentalna kapija, zaštitni zid i mjesto na kome su ispisivana faraonova postignuća u boju ili lovu. Ispred pilona su često postavljani obelisci i sjedeće statue kraljeva i bogova. Obelisci su simbolizirali sunčeve zrake a kraljevi su pomoću njih pokazivali svoju odanost bogu - suncu Ra, bogu Heliopolisa.

Prvi dio hrama bila je velika sala sa stupovima ili hipostilna sala za prijem. Drugi dio činilo je četvrtasto dvorište sa bočnim stupovima. Treći dio čini sekos (svetište)- centralna, mračna prostorija u kojoj se čuva kip božanstva. Tu su bile još svećeničke prostorije, riznice i biblioteke.

U ovaj dio hrama su pristup imali samo svećenici i izabrane božje sluge. U većini slučajeva, hramovi su bili osno simetrični. Ovi hramovi su građeni tako da se vjernik, prolazeći redom kroz njihove prostorije, osjeća bespomoćnim i beznačajnim u odnosu na veličinu hrama i božanstvo. Njihove zidove krasili su obojeni reljefi na kojima je prikazivan kralj u društvu bogova.

Najpoznatiji hramovi sa pilonima su izgrađeni u Tebi, Luksoru i Karnaku u doba Novog carstva.
Hram u Luksoru posvećen je Amonu, njegovoj ženi Mut i njihovom sinu Konsuu. On je bio južno predgrađe Tebe i nazivali su ga,,Haremom Juga“. Njegovu izgradnju započeo je oko 1390. godine prije n.e. Amenofis III, a tek jedno stoljeće kasnije ga je proširio i dovršio Ramzes II. Sa obje strane ulaza nalazi se masivni zid zakošenih strana sa obeliscima i statuama Ramzesa II u sjedećem položaju, visokim 16 metara, koje doprinose veličanstvenosti hrama. U unutrašnjosti hrama se nalaze masivni stupovi, tako da je pogled vjernika bio ograničen samo na unutrašnjost hrama, što je imalo za posljedicu stvaranje misterije i osjećaja uniženosti posmatrača u odnosu na hram.
Hram u Karnaku takođe je bio posvećen bogu Amonu. Sam hram je dugačak 365 metara, a podignut je na početku ozidanog prostora u koji je u toku dugog vremenskog perioda, od 1530. g. prije n.e. do dolaska Rimljana, dodan i uklopljen veći broj zgrada. Neke od njih su hram posvećen bogu mjeseca, Konsuu, zatim hipostilna sala napravljena u vrijeme Setija I i Ramzesa II (oko 1300. g. prije n.e.), a tu je i sveto jezero koje je imalo ulogu u vršenju vjerskih obreda. Cijeli kompleks pokriva površinu od oko 25 hektara. U hramu se nalaze 134 stupa poredana u 16 redova, a u sredini se nalazi prolaz sa stupovima visine 24 metra i promjera 3,57 metara. Debljina ogradnog zida je od 6 do 9 metara. Prilaz u hram čini svečana aleja sfingi koje imaju tijelo lava a glavu ovna, svete životinje boga Amona. Sfinge su među šapama držale statuu boga ili faraona i vjerovalo se da su zaštitnice hrama.

Za vrijeme Ramzesa II izgrađen je Rameseum u Tebi, hram sa dva dvorišta, jednom hipostilnom salom, tri manje sale sa stupovima i većim brojem drugih pomoćnih odaja. Danas je veći dio ovog hrama razoren, ali još uvijek djeluje veličanstveno, pa nije čudno što su ga Grci i Rimljani ubrajali u čuda Egipta.
Peripteralni hram čini samo jedna manja prostorija uokvirena trijemom od okruglih ili četvrtastih stupova. Na ulazu u hram nalazi se monumentalno stepenište, a sam hram je podignut na visoki temelj.
Najstariji peripteralni hram u Egiptu izgradio je faraon Sezostris I u Karnaku u doba Srednjeg carstva (XII dinastija). Reljefi iz ovog hrama svrstani su među najljepše reljefe u Karnaku. U vrijeme vladavine Amenofisa III (XVIII dinastija), hram je porušen, a kamen od kojeg je bio izgrađen iskorišten je za izgradnju trećeg pilona Amonovog hrama koji se nalazio u blizini. Nedavno je ovaj hram rekonstruiran i predstavlja jedan od najznačajnijih egipatskih spomenika.

Podzemni (speos)hram po rasporedu prostorija sličan je hramu sa pilonima ali umjesto dvorišta ima monumentalno predvorje ukrašeno figurama faraona.

Najljepši podzemni hramovi su Mali i Veliki hram kod Abu Simbela, koji su izgrađeni u vrijeme faraona Ramzesa II (XIX dinastija, XIII vijek prije n. e.). Veći hram posvećen je Ramzesu II. Ima fasadu visoku 32 i široku 36 metara, ukrašenu sa četiri vladareve kolosalne statue, visoke po 20 metara. Ogromne figure su imale ulogu da pokažu božansku moć faraona i uliju strah promatraču. Pored kraljevih nogu isklesane su mnogo manje figure kraljice Nefertari - meri - Mut i neke od njihove djece. Manji hram ima fasadu visoku 27 i široku 11 metara, a posvećen je kraljici Nefertari, Ramzesovoj supruzi, i boginji Hator. Na fasadu je oslonjeno šest statua koje predstavljaju Ramzesa II, Nefertari i boginju Hator.

Polupodzemni (hemispeos)hramovi su vrsta hramova čiji se sekos (svetište)nalazi ispod zemlje a piloni, dvorište i hipostilna dvorana su pod vedrim nebom.

Najpoznatiji hramovi ove vrste su hram u Gerf Huseinu i hram kraljice Hatšepsut, jedine žene koja je, kao faraon, neograničeno vladala Egiptom. Hatšepsutin hram izgrađen je oko 1485 g. prije n. e. (XVIII dinastija)u Deir - el - Bahari kod Tebe, a posvećen je Amonu i još nekim božanstvima. Ovaj hram ima tri izdužena trijema sa stubovima, koji su postavljeni jedan iznad drugog i spojeni kosim prilazima. Na vrhu se nalazi centralna kapela koja je uklesana u stijenu. Senenmut, arhitekt koji je projektirao ovaj hram, savršeno je uspio uklopiti hram u okolinu koja ga okružuje.,, Vjernik je išao ka svetinji nad svetinjama - maloj prostoriji ukopanoj u stijeni - kroz tri velika dvorišta različite visine, povezana rampama između drugih kolonada : bio je to put procesija sličan kao u Gizi, samo što se ovdje umjesto piramide nalazio brijeg. Po veličanstvenoj mješavini ljudskom rukom načinjene i prirodne arhitekture - obratite pažnju na to kako rampe i kolonade odgovaraju oblicima litice - čini se da se Hatšepsutin hram može mjeriti sa bilo kojim spomenikom starog carstva

Tags: , , , , , ,

20
May

PRINCEZINA RUKA

   Posted by: admin    in MISTERIJE

Grof Louis Humond, poznati okultist i psihoterapeut, od svojih je zahvalnih pacijenata dobivao nesvakidašnje, pomalo čudne darove. Najneobičniji i koji mu je donio mnogo nevolja dobio je od uglednog šeika kojeg je izliječio od malarije 1890. godine. Dobio je mumificiranu desnu ruku davno umrlo egipatske princeze. Humondovoj ženi se to nije nimalo svidjelo. A kada je čula cijelu legenu, njena odbojnost se pretvorila u mješavinu užasa i odvratnosti.

U 17., posljednoj godini svoje vladavine, egipatski kralj Akhnaton, došao je u sukob sa svojom kćerkom oko vjerskih pitanja. Kraljeva osveta bila je strašna. Po nalogu oca i kralja, 1357. g. pne. njegovi svećenici su mu silovoali kćer, potom ubili , odsjekli joj desnu ruku i tajno zakopali u Dolinu kraljeva, odvojeno od tijela. Ljudi su tada počeli vjerovati da osoba sahranjena necjelovitog tijela nije mogla dobiti pristup u rajske dijelove.

Ni jedan kustos muzeja nije htio niti želio primiti jezivi eksponat. Humond je poklon spremio u ispražnjeni sef svoje kuće. Kada su u studenom 1922. godine otvorili sef, Humond i njegova žena otvorili sef- sledili su se od užasa. Poklon se nije mogao prepoznati. Mumificirana i usahla, 3200 godina stara, ruka je djelovala potpuno svježe.  Odlučili su da je neizostavno da se ruka sahrani na najprigodniji način. Sve je bilo pripremljeno za sahranu u noći 31. listopada 1922. godine na Dan mrtvih.

Svom dugogodišnjem prijatelju u pismu, arheologu lordu Carnarvonu, Humond je do detalja opisao ceremoniju. Šaku je poažljivo položio u ložište kaima čijajući naglas poglavlja iz egipatske “Knjige mrtvih”. Iznenada, završne riječi je popratio jak udar groma i kuća je utonula u tamu. Ulazna vrata popustiše pod naletom snažnog i iznenadnog vjetra. 

Od siline udara, Humont i njegova žena nađeše se na podu sa osjećajem neke neprirodne hladnoće koja je zavladala u kući. Kada su podigli pogled, pred njima je stajala upravna figura neke žene. Pred Humondovom kazivanju, ona je bila obučena u kraljevsku odoru starog Egipta, sa vijugavom zmijom oko glave, sa znamenjem faraona. Umjesto desne šare, visio je okrvavljeni batrljak. Prikaza se na trenutak nadvi nad plamenom u kaminu da bi sljedećeg trena nestala. S njom je nestala i šaka, koja više nikad nije viđena.

4 dana poslije Humond je iz novina saznao da je ekspedicija lorda Karnarvona na pragu senzacionalnog otkrića Tutankamonove grobnice. Iz bolničke sobe, gdje se je zajedno sa suprugom nalazio na oporavku u bolnici, uputio je pismo moleći Carnavorna da još jednom preispita svoju odluku o otvaranju grobnice.

Napisao je:”Sada pouzdano znam da su stari Egipćani posjedovali znanje i mož koje naš razum ne može shvatiti. Za ime Boga, preklinjem te, budi oprezan.”

Tags: , , , ,