Bića za koje nismo sigurni da li su nekad kroz povijest bauljala prostorima ovog planeta i da li to još uvijek rade čine posebnu kategoriju u paranormalnim slučajevima, bilo da time predstavljaju kakvu izgubljenu kariku u boljem upoznavanju nas samih ili nas njihove posebne mogućnosti naprosto fasciniraju. Ova kategorija dakako ima mnogo slučajeva, no “vrsta koja je najviše zainteresirala i maštu i radoznalost su definitivno zmajevi. Vjerojatno razlog tome leži u činjenici što su neizostavni dio tradicije većine svjetskih civilizacija počevši od davne Sumeranske kulture.

Problem u potrazi za dijeličkom dokaza koji bi nadu u njihovo postojanje potvrdio počinje u različitosti percepcije tih bića. Od pretpostavki da su ih istrijebili naši vitezovi u prošlosti, preko viđenja kao utjelovljenja zlih sila, egzistenciji u vlastitim ravnima, do one najjednostavnije kako postoje samo u ljudskoj mašti. Legende o zmajevima s vremenom su polako izblijedili. Prema većini teorija neizostavno je za pretpostaviti da je zmaj bio leteći reptil koji jeimao spsobnost riganja vatre. Iako danas leteći reptili ne postoje, priej nekih 200 milijuna godina, u vremenu famoznih dinosaura postojao je red takvih - pterosauri, koji u biti nisu spadali pod dinosaure no bili su vrlo slični. Od najmanjeg pterodaktila, koji je bio veličine vrapca, preko nešto većeg pteranodonsa, do najvećeg stanovnika neba ikad Quetzalocoatlus - najveći pronađen primjerak, odnosno fosilizirani ostatak imao je raspon krila 15,5 metara. Moguće je da su pronalasci ostataka Quetzalocoatlusa potakli mitove vezane uz zmajeve, no iako je bio leteći reptil, vatra iz njegovog ždrijela nije sukljala.

Sljedeći bi bio - ta neobična spsobnost zmajeva koji imaju, vlastiti sustav podgrijavanja hrane. Koliko god zvučalo bizarno, mogućnost riganja vatre nije posve nemoguća gledajući čak i današnju faunu. U probavnom sustavu postoji vrsta anaerobne bakterije koja proizvodi meta, plin koji uz prisustvo kisika može gorjeti. Smjesa zraka i metana u pstotku od 5-14 je eksplozivna što hoće reći lako zapaljiva, a temperature koje se proizvode pri sagorijevanju variraju oko 2000 stupnjeva. Ovakvu spsobnost imaju čak i ljudi pošto je metan nusproizvod i naše probave kojeg se rješavamo na jedan, kako bi ljudi rekli , u društvu nepogodan način. Taj plin se može vrlo lako zapalitii, u medicinskim zapisima postoje i slučajevi kada se plin zapalio prilikom podrgivanja, vjerojatno pri kontaktu sa zrakom.

Poznato je da ptice jedu kamenčiće zbog bolje prave hrane. To su činili i dinosauri prije njih. Dakle ukolilo bi jedan leteći reptil koji ima dovoljno bakterija koje proizvode metan progutao par kamenčića oni bi djelovali kao svojstven upaljač. Ovim je dokazano da su osobine koje posjeduju zmajevi u legendama, moguće u prirodi. Pitanje je da li se nešto takvu uistinu dogodilo i naravno kada se dogodilo.

Činjenica stoji da nijedan materijalan dokaz u prilog njihovog postojanja ne postoji, no koji je razlo što se njegov lik provukao kroz toliko kultura ukoliko to biće nikad nije postojalo. Bez obzira da li su zmajevi jednom i okupirali svoj kutak u našoj povijesti, mora se priznati da zauzimaju veliki prostor u našoj kulturi, što u mitologiji,religiji, što u današnjoj znanstvenoj fantastici koju možemo naći na policam knjižara ili za one malo manje sklone listanju i na filmskom platnu.

Tags: DINOSAURI, EKSPLOZIJA, MATERIJALNI DOKAZI, PLINOVI, RIGANJE VATRE, VATRA, ZMAJEVI