Grof de Saint Germain je bio nevjerojatno dobar alkemičar za kojeg se vjeruje da je proniknuo u tajnu života i postao besmrtan, te se vjeruje da živi i danas.

O njegovom životu ne zna se apsolutno ništa, Gdje je rođen, kada, tko su mu bili roditelji, gdje se školovao, gdje je živio; sve su to podaci koji se na znaju. Za njegovu smrt se tvrdi da je iscenirana i da je grof još uvijek živ i dan danas. Iako se o njemu ne zna niti se ikada znalo išta, ipak je bio slavan i poznat na Europskim dvorovima 17. stoljeća i zbog toga se smatra da je rođen u 17. stoljeću. Ali, uvijek postoji više teorija i tvrdnji, pa je tako i u ovom slučaju.

Druga teorija kaže da je živio još prije Krisa, da se je kroz povijest pojavljivao mnogo puta (čak i ne tako davne 1970. godine) i da je uvijek izgledao kao čovjek srednjih godina. Također se pouzdano zna da se je družio sa nekim važnim povjesnim ličnostima. U njegovoj kratkoj i ni približno potpunoj biografiji stoji da je bio čovjek koji jeimao ogromno znanje i iskustvo.

Kakav je to čovjek bio ili kakv jest, možemo samo nagađati. Ostaje tajna da li je grof de Saint Germain samo legenda i priča ili je zaista uspio proniknuti tajnu života, tajnu besmrtnosti…

Tags: BESMRTNI, GROF, SAINT GERMAIN

U rumunjskom dvorcu Bran nekad je živio okrutni vladar, grof Vlad Tepeš, puno poznatiji pod nadimkom grof Drakula. Tijekom svoje vladavine grof je bio na glasu kao nemilosrdan i krvoločan vladar kojeg su se mnogi bojali, a nakon što je umro pokopan je, barem tako kaže legenda, na malom otočiću u manastiru Snagov.

Godine 1935. pronađen je bogato odjeven leš, ali bez glave, za koji se odmah pretpostavilo da je grof Drakula. Prema legendi, turski je sultan zatražio da mu donesu Drakulinu glavu kako bi se uvjerio  da mu je ljuti neprijatelj zaista mrtav. Odsijecanje neprijateljskih glava inače je bila omiljena Drakulina “zabava” koje su se užasavali zapadnjaci, a oko njegovog teritorija poslije bitki moglo se vidjeti mnoštvo kolaca na koje su bile nabodene neprijateljske glave.

Tek nakon Drakuline smrti zaživjela je legendarna priča inspirirana irskim pisce Bramom Stokerom koji je zaintrigiran Vladovom  krvoločnošću odlučio dio njegovog životga iskoristiti za priču o transilvanijskom princu Drakuli kakav nam je danas poznat - kao krvopija koja vlada noću.

Tags: bran, dracula, DVORAC, GROF, grof dracula

Grof Louis Humond, poznati okultist i psihoterapeut, od svojih je zahvalnih pacijenata dobivao nesvakidašnje, pomalo čudne darove. Najneobičniji i koji mu je donio mnogo nevolja dobio je od uglednog šeika kojeg je izliječio od malarije 1890. godine. Dobio je mumificiranu desnu ruku davno umrlo egipatske princeze. Humondovoj ženi se to nije nimalo svidjelo. A kada je čula cijelu legenu, njena odbojnost se pretvorila u mješavinu užasa i odvratnosti.

U 17., posljednoj godini svoje vladavine, egipatski kralj Akhnaton, došao je u sukob sa svojom kćerkom oko vjerskih pitanja. Kraljeva osveta bila je strašna. Po nalogu oca i kralja, 1357. g. pne. njegovi svećenici su mu silovoali kćer, potom ubili , odsjekli joj desnu ruku i tajno zakopali u Dolinu kraljeva, odvojeno od tijela. Ljudi su tada počeli vjerovati da osoba sahranjena necjelovitog tijela nije mogla dobiti pristup u rajske dijelove.

Ni jedan kustos muzeja nije htio niti želio primiti jezivi eksponat. Humond je poklon spremio u ispražnjeni sef svoje kuće. Kada su u studenom 1922. godine otvorili sef, Humond i njegova žena otvorili sef- sledili su se od užasa. Poklon se nije mogao prepoznati. Mumificirana i usahla, 3200 godina stara, ruka je djelovala potpuno svježe.  Odlučili su da je neizostavno da se ruka sahrani na najprigodniji način. Sve je bilo pripremljeno za sahranu u noći 31. listopada 1922. godine na Dan mrtvih.

Svom dugogodišnjem prijatelju u pismu, arheologu lordu Carnarvonu, Humond je do detalja opisao ceremoniju. Šaku je poažljivo položio u ložište kaima čijajući naglas poglavlja iz egipatske “Knjige mrtvih”. Iznenada, završne riječi je popratio jak udar groma i kuća je utonula u tamu. Ulazna vrata popustiše pod naletom snažnog i iznenadnog vjetra. 

Od siline udara, Humont i njegova žena nađeše se na podu sa osjećajem neke neprirodne hladnoće koja je zavladala u kući. Kada su podigli pogled, pred njima je stajala upravna figura neke žene. Pred Humondovom kazivanju, ona je bila obučena u kraljevsku odoru starog Egipta, sa vijugavom zmijom oko glave, sa znamenjem faraona. Umjesto desne šare, visio je okrvavljeni batrljak. Prikaza se na trenutak nadvi nad plamenom u kaminu da bi sljedećeg trena nestala. S njom je nestala i šaka, koja više nikad nije viđena.

4 dana poslije Humond je iz novina saznao da je ekspedicija lorda Karnarvona na pragu senzacionalnog otkrića Tutankamonove grobnice. Iz bolničke sobe, gdje se je zajedno sa suprugom nalazio na oporavku u bolnici, uputio je pismo moleći Carnavorna da još jednom preispita svoju odluku o otvaranju grobnice.

Napisao je:”Sada pouzdano znam da su stari Egipćani posjedovali znanje i mož koje naš razum ne može shvatiti. Za ime Boga, preklinjem te, budi oprezan.”

Tags: DOLINA KRALJEVA, EGIPAT, GROF, PRINCEZA, RUKA