Tajanstvena knjiga Oera Linda navodna je kronika povijesti sjevernog kontinenta imenom Atlantidija, potpuno različitog od Atlantide, ali jednako izgubljenog. Smještena uz nizozemku frizijsku obalu, ta je idilična zemlja imala suptropsku klimu i ljude koji su dobro i lijepo živjeli sve do 2193. godine prije Krista, kad je velika katastrofa uništila otok i većinu stanovnika. Oni koji su preživjeli otputovali su negdje drugdje i utemeljili neke od svjetski poznatih civilizacija, uključujući i staroegipatsku, grčki i indijsku.

Ako svi ti podaci nisu dovoljno radikalni, ima još radikalnijih, primjerice podrijetlo njihove civilizacije kao ogranka civilizacije Atlantide koja je uništena nekoliko milenija prije, frizijski junaci kao izvorni modeli za norveška božanstva, posjet grčkog junaka Odiseja, razvijeni numerički znakovi ne arapskog, već starofrizijskog podrijetla i korištenje Britanije kao kaznene kolonije.

Ako je njezin sadržaj doista istinit, Oera Linda bi zahtijevala od povjesničara da ponovo razmotre veliki dio ljudske povijesti. Što dakle znamo o podrijetlu i povijesti ovog revolucionarnog dokumenta?

Prvi je put privukao pažnju suvremene javnosti 1848. godine kad je frizijski antikvar Cornelius Over de Linden  (T.J.Oera Linda) pokazao rukopis dr. E. Verwijsu, Pokrajinske knjižnice Leeuwardenu u Friziji. Rukopis je napisan na mekanom papiru crnom tintom koja ne sadrži željezo i navodno je prekopiran 1256. godine, otkad se nalazi u obitelji Oera Linda.

Verwijs je želio da se knjiga objavi ali kad se obratio frizijskom društvu da sponzorira taj pothvat, bio je odbijen, a rad je nazvan krivotvorinom. Godine 1876. znameniti i poštovani londonski izdavač Trubner & Co. izdao je knjigu s originalnim frizijskim pismom i engleskom verzijom Willama R. Sandbacha. Moglo se i očekivati da će povjesničari biti jednoglasni u mišljenu i proglasiti rukopis krivotvorinom. Razlikovali su se samo u mišljenju o tome tko je počinitelj, Cornelius Oera Linda, Verwijs ili obojica zajedno.

I tu bi njezina povijest završila, nepoznata, brzo objavljena pa još jednom zaboravljena, ali ne i za Roberta J. Scruttona koji je ponovno pobudio zanimanje javnosti knjigama Druga Atlantida i Tajne izgubljene Atlantidije. Ipak, postojanje Atlantidije i putovanje njezinih preživjelih stanovnika još uvijek nisu naišli na službeno prihvaćanje, iako se pojavio rijedak glas potpore u djelu Colina i Damona Eilsona  Neriješene tajne: prošle i sadašnje.

Svaki rad koji izokrene bilo koje tradicionalno ljudsko shvaćanje ljudskog napretka, koji nudi potpuno drugačiju povijest svijeta i koji ima nedovoljnu potporu za priznanje, teško da će akademska zajednica prihvatiti s oduševljenjem. Čak su i pristalice osebujne, ali iscrpno istražene povijesti čovječanstva izložene u knjizi Svijet u sukobu i drugim djelima Immanuela Velikovskog, vrlo sumnjičavi što se tiče autentičnosti knjige, a barem se od njih  očekivalo malo simpatije za djelo koje stavlja na kušnju ortodoksna uvjerenja. Što se tiče sveukupno legendi o nestalim kontinentima one se tretiraju upravo isto kao i djelo o Atlantidiji, ali samo zato što svi ne vjeruju u takve teorije, iako su neke od njih zaista ponekad i sulude, ne znači da u njima nema možda istine.

Tags: atlantida, atlantidija, izgubljeni gradovi, izgubljeni otoci