JEDNOROZI
Kada bi uistinu na našoj planeti živjeli jednorozi oni bi na nas vjerojatno, ostavljenli veoma ugovdan utisak.Elegantna životinja laganog hoda, vitkog tijela, duge grive, ponosita vrata, pleminitih krupnih očiju…hitra i neukrotiva. U svakom slučaju, jenorog zacijelo ne bi ni izdaleka izazivaoonako čuđenje, kakvo je, u vrijeme osvajanja Australije, u 18. stoljeću, izazvioa klokan. Jer, ako se izuzme rog, jednorog je po svim ostalim tjelesnim karakteristikama, na ovim prostorima, uboičajena i već viđena životinja.
Zbog toga je umjesno postaviti pitanje: da li je jednorog postojao u prošlosti i otkuda mitovi o njemu? Na ovo pitanje u opširnoj temi pokušao je odgovoriti ugledni njemački mjesečnik “Petar Mooselitners Magazin”, iz kojeg koristimo najzanimljvija saznanja.
O jednorogu se piše već više od 3000 godina. Autori su najčešće ljudi od znanstvenog i društvenog ugleda, kojma se mora vjerovati. U njihovim očima, jednorog je uistinu postojao. I to ne samo u antičkom vremenu već i mnogo kasnije.Čak i u 20. stoljeću.
Godine 1905., slovački su radnici, prokopavajući novo okno u jednom rudniku, otkrili više neobičnih životinjih kostura za koje se pretpostavilo da su ostaci legendarnih jednoroga. Povod za takvu tvrdnju skrivao se u činjenici da su neke od kostiju ličile na duge, lako zakrivljene rogove. Glasina je bila tako uvjerljiva da su neki radnici zagonetne kosti krišom odnijeli kući i pretvorili ih u prah, iskreno vjeruući u drevna predanja da prah od jednorogova roga predstavlja lijek čudesnih svojstava. Kada je vijest napokon stigla do sveučilišnog Instituta za istraživanja starina, u selu je preostalo još samo nekoliko neoštećenih krivih kostiju. Znanstvenici su ih podrvgli temeljitoj analizi i uskoro došli do nedvojbenog zaključka: radilo se o kostima davno izumrtog mamuta! Ali u prošlosti je bilo i pojedinaca koji su se sreli sa živim jednorozima. Što je s tim izvješćima?
Ktesias glasvoviti liječnik perzijskog suverena Artaxerasa Mnemona, izvještava oko 400. godine pr.n.e., o pojavi nekog grozomornog rogatog bića koje živi u Indiji, a najsvestraniji je grčki filozof Aristotel (384.-322. pr.n.e.) opisivao jednoroga kao životinju, koja ima nerascjepljena kopita. 1483. godine kroz Svetu zemlju su putovala trojica njemačkih hodočasnika: otac Bernard Breidenbach iz Mainza sa svojim pratiocima, uglednim grofom Solmsom i fratrom Felixom Faberom. U svom zanimljivom izvješću trojica hodočasnika brežuljka blizu Sinajske gore, promatrali sasušeni pustinjski krajolik, u daljini su ugledali neobičnu životinju. U početku su mislili da je riječ o kamili, ali ih je njihov vodič, neki sinajski beduin, odmah ispravio, rekavši da se radi o jednorogu.
U svojim zabilješkama s puta po Africi, jedan drugi svjetski putnik i hodočasni, Talijan Ludovico Barthema, tvdi da je u etiopskom gradu Zeila vidio čitamo krdo jednorga, ali njihovom neobičnom izgledu nije posvetio niti jedan redak.
Barthema je također tvrdio da je u svetom islamskom gradu Mecci (Saudijska Arabija) u jednom parku vido dva jednoroga, poklon etiopskog suverena sultanu od Mecee. No, ono što su vidjeli drugi misionari, putopisci i istraživači nadilazi i najuzbudljivije izvještaje o postojanju jednoroga…
