5o52′ SZŠ i 162o6′ ZZD nalazi se u samom centru Tihog oceana usamljen i nenaseljen koraljni atol – Palmyra.
Priča oko otkrića Palmyre već ima svoju mističnu konotaciju - 1798. godine brod Betsy na čelu s kapetanom Edmond Fanning-om bio je na putu za Aziju. Kao i svake večeri Fanning se povukao u svoju kabinu na počinak. Nedugo nakon što je zaspao - Fanning se probudio, no ne u svom krevetu nego na silaznim skalama. Kako nikad prije nije hodao u snu to mu je bilo prilično neobično, no uskoro se vratio u krevet i nastavio san. Nije prošlo dugo i Fanning se ponovo probudio i to opet na silaznim skalama. Brzo se vratio u krevet. Kada se po treći put te noći probudio, naravno opet na silaznim skalama, no ovaj put potpuno odjeven - zaključio je kako mu nešto poput šestog čula govori da bi bilo bolje zaustaviti brod dok ne svane, što je na iznenađenje posade i učinio. Ovaj put je čvrsto zaspao i nije se više budio do jutra. Sa danjim svjetlom Betsy je nastavila plovidbu. Nisu prošli niti milju a pred brodom se ukazao greben - koji bi ih, da su nastavili plovidbu prethodne noći, potopio. To je bio sjeverni dio koraljnog grebena što okružuje atol Palmyre. Iako je Fanning upisao položaj novootkrivenog otoka nije ga predao na vrijeme te je otkriće pripalo drugom kapetanu čiji je brod zvan Palmyra - zbog nevremena skrenuo s kursa i “naletio” na atol.

Tropski položaj Palmyre pretvorio je atol u pravi mali netaknuti raj - pun prekrasne vegetacije poput kokosovih palmi, mangrova, bijelih pješčanih laguna, nekompromitiran smećem, smogom, gužvom - jedno od zadnjih mjesta na zemlji koje još uvijek stoji nenaseljeno. No, poznavajući ljudski hedonizam treba se zapitati - zbog čega je jedno tako prekrasno mjesto ostalo nenaseljeno? Možda zbog populacije morskih pasa koja obitava uokolo otoka i u njegovim lagunama? Ili su krivci kukci poput komaraca? No takve “nepogode” se mogu naći i na drugim, ipak naseljenim, tropskim otočićima - po čemu se ovaj razlikuje?

“Palmyra - svijet izvan vremena, mjesto gdje čak i vinil trune - nigdje drugdje nisam vidio da vinil trune.”

Paradoksalnom izgledu Palmyre, ovo je samo jedna od mnogih neobičnih izjava o atolu - koje ga uglavnom opisuju kao mjesto na kojem nije ugodno boraviti, kao da posjeduje nekakav neprijateljski gard, kojeg ljudi, koji kroče njegovim tlom, iz neobjašnjivog razloga osjećaju.
Evo ukratko što se sve događalo na Palmyri:

                - 1816. Godine Palmyra je pružila utočište posadi španjolskog broda koji je stradao u borbi s drugim brodom. Priče kažu kako je posada uspjela spasiti s broda i blago koje se nalazi zakopano na podrućju atola. Kada su napravili dvije splavi – uputili su se s atola no samo jedna splav pronađena sa samo jednim preživjelim članom, kojeg je nedugo nakon spašavanja dokrajčila upala pluća. Mjesto eventualnog blaga nikad nije otkriveno.
                - 1855. - kitolovac se nasukao na Palmyru, pomoć nije dočekao ni brod ni njegova posada, koji su netragom nestali
                - 1974. godine atol je ponovo bio lokacija brutalnom događaju. Bračni par Graham je ubijen, najvjerojatnije zbog njihove skupocjene jahte koja je imala zalihe hrane. Počinitelj je bio bivši zatvorenik, koji je za taj zločin dobio doživotnu kaznu. Oko cijelog procesa nalaženja tijela i samog suđenja ima dosta neobičnih koincidencija koji sami tvore intrigantnu priču… no ostavit ću to za neki drugi put.
Otok se prodavao, većinom u privatno vlasništvo - no u 2 svjetskom ratu, unatoč činjenici da američka država nije uspjela sudskim procesom preuzeti vlasništvo nad njim, služio je kao morska i zračna baza u napadima protiv Japana. I danas se na području Palmyre mogu pronaći ostaci ratne opreme, kao i bunkeri i podzemni tuneli, te staza za slijetanje. Tokom rata Palmyra je napadnuta samo jednom - neuspješno, no otok je imao svoja mala ratna iznenađenja kao npr. avionu koji bi se srušio u njegovoj blizini izgubio bi se svaki trag, jednom prilikom polijetanja avion je umjesto na sjever skrenuo na jug, iako je bio sunčan dan, bez ikakvih atmosferskih smetnji - ni za dva pilota ni za avion više se nikad nije čulo. Otprilike u to vrijeme se prvi put spominje prokletstvo atola.
Nerijetko su se i u kasnijim godinama prošlog stoljeća brodovi nasukavali na ovaj atol, a poneki posjetitelji bi nakon napuštanja atola zajedno sa svojim brodom nestali i nikad bili pronađeni. Mnogi su svjedočili o neobičnom jezivom osjećaju koji dolazi prilikom stupanja na otok, i to ne samo oni koji su došli poslije brutalnih ubojstava te su posjedovali takav osjećaj kao nametnut - već prvi posjetioci Palmyre znali su kako nešto ne štima na tom otoku… Norman Sanders je izjavio: Palmyra će uvijek pripadati samo sebi i nikad čovjeku

Tags: MISTERIJA, NEPOGODE, NESTANAK, NESTANCI, PALMYRA, SMRT