Slučajevi kada duh mrtvaca opsjedne tijelo nekog živog čovjeka su najveći misterij, trn u oku parapsihologije. Kako uđu u nas, kako opsjednu tijelo i duh, dušu i um; na ta pitanja do dan danas nije pronađen odgovor. Još uvijek nije zasigurno utvrđeno kako se duh može istjerati iz osobe koju je opsjeo.

Mary Lurancy Vennum, rođena 1864. godine, bila je u središtu zbivanja u Watseki. Imala je 13 godina kada se probudila usred noći i rekla svojim roditeljima, da ne može spavati jer stalno čuje glasove. Njoj nepoznati glasovi su je dozivali. Nekoliko dana prije toga, Lurency je počela dobivati histerične napade. Došla je jednom svojim roditeljima, sva ispreplašena te im je rekla da vidi Boga, nebo, anđele, ali i ljude koji su mrtvi, a koje je poznavala dok su bili živi.

Nakon više histeričnih napadaja, ispuštanja krikova kakve ljudski glas ne može proizvesti te pričanja na jezicima koje “samo Bog može razumjeti”, govorila je da njome vladaju zli duhovi, ali da je jedan koji joj je želio pomoći otjerao ve “zločeste”. Čak je znala i ime tog duha, Mary Roff.

Mary Roff je bila kćerka njezinih prvih susjeda. Umrla je u 18. godini života. Za vrijeme svog kratkog života u okrugu Watseke postala je poznata po duševnoj bolesti, ali i vidovnjačkim sposobnostima. Njen duh je opsjeo Lurency na cijela tri mjeseca.

Za ta tri mjeseca, Lurency se preselila u kuću porodice Roff. Ona je potpuna postala (osim fizički) Mary Roff. Poznavala je svaki kutak kuće, prepoznala je sve svoje školske prijatelje, svoje igračke. Nije bilo dileme, Lurency je postala Mary.

Nakon ta tri mjeseca rekla je “svojim roditeljima” da mora ići i da će se Lurency ponovno vratiti. U trenutku kada je to rekla, legla je, sklopila oči i nakon nekih sat vremena ponovno ih je otvorila. Lurency se vratila.

Tags: DUHOVI, OPSJEDNUTOST