Primjer takvog predmeta je i „računalo“ iz Antikitere. Pronađen je u antičkom brodu u moru 1900. godine, na dubini od 42 metra, a veličine je kao karton za cipele. Arheolozi su kategorizirali  pronađene predmete: vaze, posude, vina, kipove, amfore, mramorne i brončane figure. Po sve sudeći bio je trgovački brod, potonuo je u prvom stoljeću prije Krista.

Šta su zaista kategorizirali kao brvina broda, to je otkriveno skoro dvije godine kasnije. Tada je taj komad drveta, sada osušen, popucao i na svjetlo dana pojavio se čudan metalni predmet. Potrebno je bilo još 70 godina da bi se taj predmet dovoljno proučio i shvatio. Učinjeni su rendgenski snimci predmeta i ostataka u „drvetu“ kao i provjereni detaljni arheološki zapisi prvobitnog izgleda, te i stare fotografije. Otkriće je zaista bilo začuđujuće: Astrolabijum! „Uređaj“ koji pokazuje vrijeme izlaska i zalaska sunca, te kretanja 5, do tada poznatih, planeta, uključujući i faze mjeseca. Skoro 30 zupčanika pokretalo i pomjeralo je jedno drugo i tako dočaravalo faze mjeseca, izlazak i zalazak sunca itd. svi zupčanici su bili napravljeni od bakra sa malom količinom cinka. Zubi tih zupčanika imali su uglove od 60 stupnjeva. A sa strane imali su „navoj“ koji je bio pokretač svemu. Jednom navijen, astrolobijum je pokretao oznake što su označavale položaj planeta u određenim vremenskim periodima.

Otkriće je senzacionalno. Teško nam je shvatljivo da su stari Grci bili u stanju da naprave jedan tako kompliciran sistem sa zupčanicima. Sistem, koji možemo usporediti sa sistemom zupčanika današnjih satova na navijanje. A takvi satovi su tek 1.400 godina kasnije po prvi puta napravljeni! Pored toga, računalo iz Antikitere ima i diferencijalnu getribu: zupčanike, čije osobine na drugim zupčanicima kruže. Tek 1828. je taj princip prijavljen u uredu za patente. Zašto su stari Grci to poznavali 1900. godine ranije?

Da li je s time dokazano da Grci su bili „napredniji“ 2000. godina više nego što se smatra? Ili možda da se postavi pitanje, koje je već postavio Erich von Daniken: „Od kojeg astronautskog putnika je ta sprava i to znanje dobiveno?“ Ovo drugo pitanje, postavljeno kao sugestija, možemo lako osporiti: Zašto bi vanzemaljci darovali znanje koje je ograničeno na samo pet planeta, koje su Grci tada poznavali, a ne odmah svih devet? Ozbiljniji odgovor je da tok razvoje nije uvijek tekao ravnomjerno i uvijek prema gore. Postoji gore i dolje kod znanja – kao i znanje koje se u toku vremena izgubi te ponovno mora „otkriti“. Matematičar Hero iz Aleksandrije je već u prvom stoljeću naše ere otkrio parni stroj i napravio dva funkcionalna primjera. James Watt je to isto „otkrio“ 1765. godine. Također i beton je u starom Rimu bio poznat, Koloseum je sagrađen uz korištenje cementa. Ali tek 1849. godine je James Parker prijavio patent na „svoj „ izum. Šta su ona ljudi prije 2000 godina stvarno poznavali?

„Poznavali su avione“, tvrde neki istraživači i kao dokaze navode male zlatne figure iz Južne Amerike. Te figure, samo 4 cm dužine i datiraju od prije 1500 godine i potječu iz Tolima kulture i bile su kao pokloni/posjed stavljane u grobovima mrtvih. Nije mnogo poznato o toj kulturi na području današnje Kolumbije, a još manje je poznato o mjestima i okolnostima pronalaska tih figurica. Većina se pak, bez dvoumljenja, može odrediti kao nakit na glavi: iglice za kosu, ukrasi za nos i uši, kao i razni privjesci. Između toga postoje i čudne figure koje predstavljaju insekte – a prije sliče jednom spaceshuttle nego ijednom insektu! Današnji promatrač teško se može oduprijeti zamisli da pred sobom ima modele aviona. Da bi tu teoriju provjerili, dr. Algund eenboom i zapovjednik zrakoplovstva Peter Belting su od stiropora i drveta napravili kopiju 16:1, te joj dodali propelere i motor, i najzad su uputili na aerodrom model-aviona. Senzacija: Imitacije tih figurica su bile odlične za navigaciju u zraku. Da li je to dokaz da su pronađene figure doista predstavljale avione? Teško je to reći. Naime, kopije od stiropora i drveta nisu zaista kopije od istog materijala. Njih dvojica su dosta toga iz modernog znanja o zrakoplovstvu „ugradili“ u taj model: motor, propeler, krilima su dali aerodinamičan izgled, te sve pukotine uklonili. S takvim izmjenama i neka stolica bi mogla letjeti. I otkud da stari Inke poznaju avione? Za proizvodnju vlastitih aviona potrebna je cijela industrijska grana. Danas bi trebali naći  milijune dokaza za takvo što. Sjetimo se samo proizvodnje željeza, goriva, proizvodnja motora, aerodromi itd. Tada je vjerojatnije da su avione koristili izvanzemaljci, a da su ih Inke samo kopirali  u minijaturama. Ali, ni to nije dovoljno: Strani posjetioci bi prevalili zrakoprazni prostor (svemir) da bi došli do naša planete, a krila tada nemaju smisla.

Pa i pretpostavka da su sa sobom „vukli“ avione istraživače s kojima bi istraživali našu zemlju nije uvjerljiva. Tada su morali već znati kakvu atmosferu naša planeta ima, od čega se sastoji i koja je njena gustoća. Inače cijela konstrukcija aviona ne funkcionira.  Da li su te figure samo kopije insekata? Ni to nije uvjerljivo. Insekti nema delta-krila, a krila kod insekata ili ptica nisu na donjem dijelu trupa već na gornjem. Također ni insekti, kao ni ptice nemaju uspravan rep. Figure prije liče ribama što lete, ali ni one nemaju ogrlicu iza vrata. Uvjerljiv odgovor ne postoji. Ali to nije ni strašno. Kada bi na sve imali odgovore, tada bi imali samo radnike u hali što raspoređuju arheološke pronalaske, a ne istraživače i znanstvenike. Čak , kada i sama znanost ne bi stavlja pod upitnik ono što već smatra riješenim, tada ne bi imali napredak. Ponekad je obavezno i spekulirati, tako govori direktor gradskog muzeja u Linzu. Onda, spekuliraju malo: Što je sa nožem faraona?

06. studenog 1922. godine pronađeno je u grobnici faraona Tut-ench-Amun, njegovo blago: sarkofazi, maske, figure egipatskih bogova, sanduci, zlatni nakiti itd. Ukupno više od 5000 raznih predmeta. Najmisteriozniji nalaz je nož faraona bez hrđe. Željezo je u to vrijeme bilo vrjednije nego zlato, pa i za faraona je to bila velika vrijednost. Značaj tog noža je itekako velik i po tome što je faraonu bio zavezan s desne strane nogu, pa čak i u grobu.

O njemu možemo pročitati skoro nevjerojatne navode: da je saliven od nehrđajućeg željeza, da nije bio naveden sa ostalim pronalascima, da njegovu je leguru moguće ostvariti samo u vakuumskim uvjetima. A tadašnji egipćani nisu poznavali ni izradu željeza, a kamoli vakuumske uvjete pri dobivanju takve legure. Manfred Sachse, predsjednik istraživačkog instituta za rudna dobra, intenzivno se bavio sa tim pronalaskom noža. No, od kojeg materijala je taj nož napravljen ni on ne zna. „To nitko ne zna“, kaže Manfred. I dodaje: „Dr. Lukas, koji je te nalaze tada zapisivao, nije analizirao sastojke željeza kod tog noža. Niti je to do danas učinjeno. Egipatski Muzej u Kairu odbija dati nož za analiziranje van svoje zemlje, a potrebnih uređaja za njegovu analizu u Egiptu nema. Premještaj svega potrebnog je jako skup, te nismo našli institucije koje bi financirale takvu analizu. Znači svi navodi o sastojcima i načinu salijevanja tog noža su jednostavno izmišljeni. Dok su na drugoj strani u grobnici faraona vladali odlični uvjeti za očuvanje od vlage. Svi pronađeni predmeti su u odličnom stanju.“ A otkuda onda faraonu željezni nož te kako je došao u njegov posjed? Kupljen je u inozemstvu: Hetiti, susjedi Egipćana, poznavali su tada već salijevanje željeza. Duga mogućnost: željezo je moglo biti dobiveno i od jednog meteora. I zaista, željezo je tada nosilo naziv „crni bakar s neba“. I kada se nađe takav meteor, potrebno ga je samo obraditi u željeni oblik. S izvjesnim pravom bi znaci mogli tvrditi da je nož vanzemaljskog porijekla. I kao takav, bi tada mogao imati (što prije nije dokazano) kristalnu strukturu koju je moguće imati/dobiti samo u vakuumskim uvjetima. No, koliko je običan ili neobičan taj nož, to možemo znati tek kada se dotično naučno provjeri. Svi navodi tada ostaju: špekulacija.

Tags: stvari koje ne trebale postojati 2