Posts Tagged ‘vrag’

7
Aug

VJEŠTICE

   Posted by: admin    in LEGENDE, MISTERIJE

Vjerovanje u vještice je vrlo stara i raširena pojava. Vještice su uglavnom bile žene. One su uništavale plodove zemlje, provodile tajnovite obrede, svojim su vraćanjem pojedincima uzrokovale bolest, a mogle su bacati i ljubavne čini. Težnja viziji i proricanju, znanja o pripremanju lijekova te s tim povezana nezaobilazna bliskost sa prirodom, sve to govori u prilog ideji o ženama kao vješticama.

Od srednjeg vijeka, ne samo žene koje su znale vračati nego i žene koje su živjele bez muškaraca smatrale su se opasnima. Strah od vještice potaknuo je strah od neobuzdane žene koji je tištio muškarce, najviše pripadnike svećenstva. Poimanje slobode takve žene odnosilo se na njenu spolnost. To se jedino moglo objasniti time da se ona prepušta sotonističkim utjecajima. Neprijateljski odnos prema ženi i osuda spolnosti, Crkvi je olakšalo da te žene obilježi kao vještice. A i društvo nepogodni muškarci bili su pod sumnjom da su vješci. Smatralo se da vuk je vražja životinja, pa se pretpostavljalo da se neki vješci pretvaraju preko noći u vukodlake. Mislilo se da vukodlak preko noći okreće krzno van, a preko dana se pokazuje kao lik čovjeka.

Ljudi su se bojali ljudi s natprirodnim osobinama. Crkva je spretno taj strah koristila tako što je sve neobjašnjive pojave nazivala vražjima. To je vodilo nemilosrdnom progonu vještica od 1500.-1700. godine. Osumnjičene žene se optuživalo za savezništvo s vragom ili bavljenje čarobnjaštvom. Mučenjima se trebalo prepoznati vješticu, a potom ju i pogubiti. Ti progoni nisu bili popraćeni jedino okrutnim  zlostavljanjem nego su se izmišljali i novi Božji zakoni. Ispitivanjem reakcije na krv, vodu i vatru prizivala se viša sila kako bi im se otkrila nevinost ili kaznila krivnja.

Flamanski liječnik Johannes Wiens jedan je od prvih koji je oštro istupio protiv ideje da su vještice u savezništvu sa vragom. Razvio je psihološku teoriju prema kojoj su vještice melankolične osobe koje samo umišljaju savezništvo s vragom. Sve do 18. stoljeća bilo je puno bolesnika s psihološkim poteškoćama koje se okrivljavalo da su odani vješticama.

Tags: , , ,

31
Jul

OTISCI VRAŽJIH STOPALA

   Posted by: admin    in MISTERIJE, PARANORMALNO

Zima 1855. godine bila je osobito oštra, čak u i jugozapadnoj Engleskoj gdje su zime obično blage. Ujutro 8. veljače, Albert Branlsford, ravnatelj seoske škole u Topshamu u Devonu, izišao je iz kuće i vidio da je noću sniježilo. Iznenadio se kad je vidio niz otisaka stopala – točnije kopita- niz ulicu. Na prvi pogleda izgledali su kao obični otisci potkovanog konja; ali kada je bolje pogledao, vidio je da to nije moguće jer su otisci tvorili neprekinutu crtu, a nisu išli jedan ispred drugog. Ako je to bio konj, morao je imati samo jednu nogu i skakutati na njoj. A ako je stvorenje imalo dvije noge, moralo je pomnjivo spuštati jednu pred drugu, kao da hoda na špagi. Što je još čudnije, između otisaka koji  su bili dugi desetak cm, bilo je samo 20-ak cm razmaka. Svaki je otisak bio vrlo jasan, kao da je žigosan u zaleđeni snijeg vrućim željezom.

Seljani su ubrzo slijedili trgove kroz snijeg prema jugu. U čudu su zastali kada su kopita prestala pred zidom od opeke. Bili su još zbunjeniji kad je netko od njih otkrio da se nastavljaju s druge strane zida, a da je snije na zidu netaknut. Tragovi su se približili plastu sijena i nastavili s druge strane iako na sijenu nije bilo tragova da je neko stvorenje prešlo preko njega. Tragovi su prolazili ispod grmova grožđa, viđeni su čak i na krovovima kuća. Počelo je izgledati kao da je neki ludi šaljivdžija  odlučio zapanjiti selo.

Ali ubrzo se pokazalo da to objašnjenje ne dolazi u obzir. Uzbuđeni istraživači slijedili su tragove kilometar za kilometar kroz krajolik. Kao da su nasumce prolazili kroz neke gradiće i sela. Da je bila riječ o šaljivdžiji, morao bi  prevaliti 60 km, velikom dijelom kroz dubok snijeg. Osim toga, šaljivdžija bi se sigurno žurio da prijeđe što veću udaljenost, a tragovi su često prilazili ulaznim vratima kuća pa se opet udaljili, kao da su se predomislili. Stvorenje je prešlo i estuarij rijeke Exe – čini se između Lympstona i Poederhama. Ali, bilo je tragova i u Exmouthu, niže južno, kao da se okrenulo i vratilo. U toj krivudavoj putanji nije bilo nikakve logike.

Na nekim mjestima izgledalo je kao da „potkovica“ ima razrez, što bi ukazivalo na raskoljeni papak. Bilo je usred viktorijanskog doba i malo tko je na selu dvojio o postojanju vraga. Muškarci su tragove slijedili naoružani puškama i vilama; kad bi pala noć, ljudi su zaključali vrata i držali nabijene sačmarice pri ruci.
 

Nikada se nije uspjelo objasniti kako su tragovi uspjeli prelaziti krovove i stogove stijena. Jedino što je sada sigurno da nikada nećemo ni saznati što tada zapravo dogodilo.

Tags: , , , , , ,